Veseli vrtuljak – život roditelja
Jednom kad postanete roditelji, shvatite kako pojam kaosa poprima jednu novu dimenziju. Sve ono prije što vam je izgledalo kao nedostižno, prenatrpano ili izvan vaše kontrole, nakon što postanete roditelji shvatite kako je zapravo smiješno i nevino. Kad vas vrtuljak roditeljstva počne okretati, tek onda shvatite što znači gubiti tlo pod nogama.
Možda ne smatram najvećim uspjehom u životu što smo postali roditelji
Često naiđemo na razmišljanja ljudi koji svojim najvećim životnim uspjehom smatraju to što su postali roditelji. Iskreno, nas dvoje nikada nismo osjetili to kao najveći uspjeh, već kao jedan od najvećih izazova. Kao što nismo osjetili u trenutku njihova rođenja da su one naša najveća ljubav na svijetu. Jednostavno, morali smo taj osjećaj izgraditi, upoznati ih i shvatiti što je to najveća ljubav na svijetu prema njima.
Pokušavaš ostati objektivan u stvarnosti koja je poprilično subjektivna
Kad kažem da nam roditeljstvo nije donijelo osjećaj uspjeha, već izazova, ne želim zvučati negativno. Naime, biti roditelj velik je izazov, neopisiva odgovornost i stalna prijetnja. Kad kažem odgovornost i prijetnja, govorim o bezazlenim i svakodnevnim situacijama u kojem trenutak nepažnje može dovesti do ozbiljne ugroze djetetova života. A vidite to redovito na portalima, često, u situacijama u kojima dijete dođe u situaciju opasnu po život ili još gore, izgubi život. Komentari su ispod takvih objava, nerijetko: “A da, da nije gledala u mobitel dijete bi joj bilo živo.” ili “Meni se to nikada ne bi dogodilo.” “Ova nije ni zaslužila biti mater.” “A gdje su bili roditelji kad se to dogodilo?”
I onda shvatite koliko ljudi nisu svjesni da je nekad dovoljna sekunda
Nesreće se događaju, svima se mogu dogoditi, dovoljno se okrenuti i dogodi se nešto što nismo niti pomislili da bi se moglo dogoditi. Ponekad, okrenete leđa, odete u drugu sobu, vratite se, a oni su već na rubu pameti sa svojom idejom koju pretvaraju u djelo. Doslovno, priušte vam kaos u nekoliko trenutaka. Djeca su takva, tko ih ima razumjet će, tko ih nema osuđivat će.
Odgovornost do neba i nazad i još puno puta toliko
Ali roditeljstvo je i odgovornost, odgovorni ste za to u kakve će ljude jednog dana odrasti. Naravno, veliku ulogu igra karakter djeteta. No, ako ono vas nije vidjelo da prvo pokucate kad nekamo ulazite, nije čulo glasni i jasni “dobar dan” “izvolite” “hvala” i “molim”, neće samo znati da je to stvar kulture i nešto što bi se trebalo podrazumijevati. Tako da, ako vas plaši opseg vaše roditeljske odgovornosti, na dobrom ste putu i radite ispravno. Zvuči čudno, ali tako je. I griješite nekada, često ili manje često, ali trudite se biti bolji i to je velika stvar vas kao roditelja.
I onda shvatite da umor može poprimiti neku novu dimenziju
Trudim se odmoriti, opustiti i naspavati koliko god je to moguće i živim u uvjerenju kako sam se odmorila, ali ima perioda kad mi je i duša umorna i spava, a ova nam je godina posebno aktivna. Mato je iskreniji i objektivniji po pitanju umora i on otvoreno kaže da je umoran i da se nije dovoljno odmorio. S druge strane, ja još uvijek živim kao da idem u srednju školu pa nakon svih obveza kažem kako ću još samo nešto napraviti i onda se stvarno odmoriti. A to stvarno ne dođe baš tako često. Ili, kad se stvarno odlučim odmoriti i dobro naspavati, netko je bolestan pa se noć pretvori u poligon za izlazak iz faze umora u fazu kad više stvarno ne znam kako ću taj dan izdržati sve što me čeka.
Sad se, iskreno, s nostalgijom sjetim porodiljnog
Iako mi je drugi porodiljni teže pao, i mentalno, i psihički i ne vidim se kao osoba koja bi mogla zadržati zdrav razum boraveći isključivo kod kuće i brinući o obitelji i domu, danas se rado sjetim tog perioda. Onda kad sam u trgovinu otišla tijekom dana ili ujutro dok nema gužve i mogla sam planirati dan po dan.
Danas moramo planirati na dulje staze
Vrlo lako, obična nas viroza izbaci iz dobrog tempa. Kao što ste primijetili, nije nas bilo na blogu gotovo mjesec dana. Doslovno, u tom periodu svi smo se više ili manje našli u virozi. Najmanje je pogodilo Vendi, tek se dva dana nije osjećala najbolje. Nakon toga, mene je ozbiljnije uhvatilo, a nakon mene je i Galadriel dobila temperaturu i oporavljala se gotovo tjedan dana. Baš kad smo mislili to je to, razbolio se i Mato. Ta su se tri i pol tjedna ozbiljno odrazila na naš svakodnevni ritam.
Ja se još hvatam
Dobro planiranje i pripremanje unaprijed više je od polovice posla. No, kad malo izađete iz dobrog ritma, potreban je također jedan period da biste se u dobar ritam vratili, zato, ne očajavajte.
Čistoća možda je pola zdravlja
Ali prihvaćanje kaosa je druga polovica zdravlja. I to onog duševnog. Da mi je bio na drugom porodiljnom ovaj udribrigunaveselje stav, bilo bi mi lakše i jednostavnije. Ako vam je život kaotičan, niste jedini. Ako vam je život kaotičan na rodiljnom dopustu, iskreno, meni je kaotičniji sada, ali lakše prihvaćam sav taj kaos.
Ritam nam je ubojit
I zato smo rjeđe na blogu. Ova nam je godina donijela pregršt doživljaja, ispunila sve slobodne dane i vikende prekrasnim izletima, putovanjima i još zbrajamo dojmove nekih, ali i planiramo nove avanture. Ali, ova godina nam je donijela i nove obveze. Srećom pa sam sve mogućnosti slobodnih aktivnosti prešutjela Vendi jer bi ona željela ići na sve, a što kaže Vendi, s time se složi i Galadriel. Ipak, ograničili smo slobodne aktivnosti na dvije, tako da nam ipak ostane i ono malo dragocjenog slobodnog vremena za provesti kod kuće nakon vrtića, odnosno po želji u parkiću, na izložbi, u šetnji ili kazalištu.
Zato, kad pomislite da vam je život kaotičan
Je. Kaotičan je i svaki dan vas čeka neki novi kaos. Zato, i kad dajete sve od sebe, neće ići kako ste planirali, ali to ne znači da radite loše. Ako ste imali kaos i izgubili kontrolu, to vas ne čini lošim roditeljima. Stanite, udahnite, zagrlite ih i poljubite ih. Vaše je vrijeme posvećeno njima nešto najbolje što im možete dati.
