Mame i nastavnice
Ali, i nastavnice koje nisu odrađivale svoj posao.
Čini se, ne smiješ ni pitati, odmah vršiš pritisak
Digla se hajka. Čitala sam polovično, ali koliko sam pohvatala, ne radi se o terorizmu nad nepogrešivom nastavnicom. Dapače, mama Milanović traži objašnjenja, traži odgovore na pitanja koja smo si i mi nekada postavljali u svojim školama u nekom trenutku zato što oni koji su trebali, nisu posao radili kako spada.
Nisam ni na jednoj strani jer me se ne tiče
Ali, da ne bi bilo da branim majku, a napadam nastavnicu, bilo je roditelja koji su tražili čuda i poticali nepravdu i to besramno, a ima ih i danas.
S obje strane postoje vedre i tmurne priče
Dakle, na obje strane ima onoga čega ne bi trebalo biti.
Zašto bi trebalo biti normalno?
Svi smo to prošli, neki više, neki manje i to je kod nas pod normalno.
Od prve učiteljice
Krenulo je već u nižim razredima, učiteljica je imala nekoliko njih koji su bili u kategoriji iznad svih nas. I, koliko god njihova zadaća bila loša, imali su pet. Kasnije smo čuli da si je učiteljica postala prijateljica s roditeljima i imala još neke koristi i tako je to bilo. Kako ja pamtim gluposti, tako se sjećam zadaće u trećem osnovne, morali smo sami izmisliti pjesmu za maškare i bila sam preponosna jer sam sama napisala pjesmu, izmislila je skroz.
Jer joj nisam bila na top listi
Došli su drugi i redom recitirali poznate pjesme za maškare, a zadatak je bio napisati svoju pjesmu s rimom. Ničim izazvana, učiteljica mi je rekla da mi je pjesma glupa i da će mi se smilovati i dati tri. A svi ostali koji su iz recitirali danas su maškare bla bla bla… Dobili su pet. Pod tim, svi ostali mislim na njih troje povlaštenih. Naravno, bili smo glupi i šutjeli smo, danas to ne bi prošlo samo tako. Danas bi se obične mame, sigurno pobunile.
Nastavilo se u srednjoj školi
Naša nastavnica engleskog jezika bila je nastavnica kakva nitko nikada ne treba biti. Njoj je rad u školi bio zadnja rupa na svirali i izvor ekstra prihoda. Uvijek je imala nekakve tekstove koje je provodila ili lektorirali i nije imala vremena za nas. Tko je znao engleski znao je, tko je bio muško imao je isto dobru ocjenu, svi ostali, mogli smo gledati u zid i čekati čudo. Rad se sveo na to da bi došla u učionicu, sjela, rekla koju da stranicu otvorimo i obradimo sami. Ok, obradili smo je, dođe test, tamo samo gramatika koju nismo nikada ni spomenuli. 80 % razreda – nedovoljan. I, ni tu se mame nisu previše glasno bunile ili pitale zašto je to tako.
I trajalo je to tri godine dok se konačno treći E nije pobunio i bojkotirao test
Jedna je osoba od nas 30 u razredu riješila test, svi ostali, sjedili smo u čekali zvono. Ni tu se osim razmišljanja kako će nas sankcionirati nije puno promijenilo. Ali, nije da se ništa nije promijenilo, od tad nam je barem rekla što da naučimo za test pa smo hodali po instrukcijama ne bismo li se pripremili. Ona i dalje, nažalost, nikada ništa nije pokušala predavati tijekom jednog školskog sata.
Iznimka
Ipak, ona je u mojoj školi bila iznimka. Imala sam divne, zaista, divne nastavnice pravnih predmeta, dvije divne razrednice Martinu i Renatu, i moram im spomenuti druga imena jer sam uvijek ispunjenja i sretna kad ih se sjetim. Moja nastavnica i moja mentorica na strukovnom natjecanju Bojana, zatim još Ondina, i Elvira i Davorka. Posebne žene zbog kojih je moja ljubav prema učenju i znanju rasla i razvijala se.
A bila je tu i Baletna škola
I tamo je većina pedagoga bila divna i sjećam ih se s dobrim osjećajem oko srca.
I, pretpostavljate, to je umjetnička škola, tu si dobar ako se lavovski trudiš uz malo prirodnog talenta. Da, osim ako ti je mama u kategoriji onih u koju sad pokušavaju ubaciti prvu damu. Moja ljubav prema baletnoj počela je pucati u drugom srednje, a u trećem su sve veze nestale. Sreća pa sam uporna i šutim i tako sam dogurala do kraja. Mnoge, nažalost, nisu.
No, kad je to pukla moja ljubav?
Imala sam u razredu učenicu koja je bila talentirana, imala je teško odrastanje pa su joj mnogo puta progledali kroz prste. I, hajde, preživiš sve nekako. Do ispita iz klavira. Obožavala sam klavir i dugo su me nagovarali da još uz baletnu upišem i muzičku, ali, razum je presudio. Ostala sam samo na satovima glasovira u sklopu baletne i to je dovoljno da danas mogu štošta odsvirati. Ali, ne sviram, zaklopila sam glasovir nakon tog ispita u drugom srednje i više nikad nisam sjela za njega.
Ponovno, jedna skroz neizaniteresirana osoba koja ispunjava satnicu
Te sam zadnje godine dobila profesoricu koja je bila vanjski suradnik i odgovarao joj je neki raspored u međusmjeni koji ja nisam mogla pratiti. No, našli smo kompromis i sastajale smo se svaki drugi tjedan. Uvijek sam vježbala ekstra da joj pokažem kako mi je stalo. Došla sam na ispit, rasturila i otišla. Ona učenica nije uvježbala skladbu i znali smo svi da je ne može do kraja odsvirati. Izašla je s ispita i plakala da će pasti.
Do svjedodžbi se lobiralo
Kad su došle svjedodžbe, ona je iz klavira imala pet a ja tri. Zašto? Pa, njena je mama zvala u školu i molila da joj daju pet jer ona jako voli klavir. I, njena je mama stalno zvala u školu, stalno je opravdala i nešto trebala. I, onda sam ja, koja sam se trudila i radila ispala glupa jer moja mama nije zvala i molila da mi daju peticu koju sam zaslužila? U znali smo svi to i stalno smo morali imati razumijevanja. Nažalost, imali smo.
I zato, ima dobrih i loših s obje strane i svaka priča ima dvije strane
I nisu sve mame koje pitaju loše.
Kao što nisu loše one koje ne pitaju.
I nisu svi nastavnici loši, dapače, vjerujem da je većina motivirana ljubavlju prema svom poslu.
Ali, moramo si priznati da mnogi ne odrade lekciju pa ju stave u test, kao što i zadnji tjedan kad bi mogli pružiti još jednu priliku, više to ne rade.
