Djeca su nemoguća

Sjetite se ovog mog naslova svaki put kad i sami pomislite to: djeca su nemoguća. Kad vidite neke nepoznate ljude kako s vlastitom djecom vode bitku nasred ulice, kad se sami nalazite u toj poziciji ili kad ih volite najviše na svijetu kad su otišli na spavanje. I, znate što još, upravo to misle ljudi koji nemaju vlastitu djecu ili nemaju previše iskustva s djecom, a vide vas od 50+, 60+ kilograma kako se bespomoćno borite i predajete nasred ulice ili trgovine dok vaš mali čovjek ima emocionalni slom jer ste mu rekli “ne može”.

Teško je objasniti onima koji ne razumiju

Kad vas prosječna osoba koja nema previše veze u životu s djecom, vidi s djetetom koje plače, skače, lupa, glasno priča, glupira se ili radi nešto drugo, a malo zvučnije ili uočljivije, vjerojatno odmah misli da vam je dijete neodgojeno ili zločesto. I, zapravo, to je isključivo njihov problem. Ako vas još uvije brine što drugi misle o vašim malim brodolomima u javnosti, vrijeme je da to odmah promijenite i prebacite stanje uma na neku drugu razinu. Na onu razinu na kojoj vas zaista ne zanima što drugi misle, misle li, s čime misle i kako.

Djeca su nemoguća više puta dnevno

Ponekad dani s djecom traju vječno. I zato, uvijek se iznova divim roditeljima koji ostaju doma, školuju djecu kod kuće i provode sve vrijeme svijeta sa svojom djecom. To je velik posao i treba iznimno puno truda da bi sve bilo koliko, toliko pod kontrolom.

I na kraju dana, volimo ih najviše na svijetu

Zapravo, volimo ih uvijek najviše na svijetu, ali ta ljubav nekako sjedne na mjesto kad odu na spavanje i kad imamo vremena proživjeti sve u miru, sjesti, razmisliti i posložiti misli. No, život s djecom uvijek je izazovan i intenzivan. Osobito kad imate više djece i ona su mala, ne mogu vam još točno reći što žele, tek uče kontrolirati vlastite emocije i one negativne poprilično su burne, taj je period života najzahtjevniji.

Reći će oni koji imaju veću djecu, najljepši

Kad uđete u razgovor s ljudima čija su djeca veća ili odrasla, uglavnom vam kažu slično: “Joj, najljepše je dok su ovako mali.” A vi, na rubu provalije jer ste umjesto lizalice od jagode kupili lizalicu od jabuke. I sad, ne možete to popraviti, a njima se srušio cijeli svijet jer to nije lizalica od jagode.

Djeca su jedan veliki izazov

Mnoge od nas, koje smo nekada imale puno previše strpljenja i bile skroz kul, danas više to nismo. Fitilj je puno kraći, raspadnem se zbog nerješive situacije i zbog toga što me ne slušaju, a ponovila sam, pet ili sedam puta. I onda, pitam Vendi, koliko puta trebam ponoviti da bi me slušala? Kaže ona spremno: “TRI!” Što, još tri ili samo tri? Jer, ovih samo tri sam već dva puta ispucala.

I onda, kad je već kasno

I kad sam se naljutila i kad je raspad sistema utihnuo, shvatim da sam izgubila bitku s dvogodišnjakinjom i trogodišnjakinjom. One nisu krive, ja sam, ali povratka nema. Bile su nemoguće i ja nisam prihvatila činjenicu da su nemoguće, udahnula, krenula dalje. Pokušala sam pobijediti tamo gdje od početka nije bilo suđeno da pobijedim.

Djeca su nemoguća

Jesu, kad vam kažu da nisu, sjetite se da jesu. I da je život s djecom veliki izazov, test i neprekidna borba, balansiranje između popuštanja i upornog držanja stava. To je jedno kotrljanje u kojem nebrojeno puta zapnete i spotaknete se. Griješite, griješili ste i još ćete pogriješiti. Možete se truditi biti bolji i trebate uvijek tome težiti, ali nekad će svatko od nas umoran od svega pomalo, pogriješiti i skrenuti krivo.

I zato, kad odu spavati i volite ih najviše na svijetu

Sjetite se da ti nemogući vaši mali ljudi moraju biti nemogući sada, kako bi jednog dana mogli znati kontrolirati svoje emocije, zauzeti svoj stav, izraziti svoje mišljenje, želje i potrebe. I kad si pomislite kako su nemogući, shvatite to kao osobni izazov da im pružite ono najbolje, pomognete im da prožive emocije, shvate svoje osjećaje i izraze što ih muči i ljuti.

Nemogući su, ali…

Volimo ih više od svega i većinu vremena bez njih provedemo pričajući o njima. I proći će, danas možda jesu nemogući, ali jednom će biti zadovoljni ljudi i zahvalni što ste bili tu kad su bili nemogući.