Prvi put u Hrvatskom narodnom kazalištu

Prvi put u Hrvatskom narodnom kazalištu

Dobro, možda ipak nismo prvi put u kazalištu, pokraj kazališta ili ispred kazališta. Ali, ovo je bio naš prvi službeni izlazak u kazalište u kojem sam ja provela veliki dio djetinjstva. Za mene poznati miris, poznati zvukovi, osjećaj kao da sam kod svoje druge kuće. Za Vendi nešto novo. Bili smo, do sada, nekoliko puta u predvorju i često šetali oko kazališta i uvijek je iznova veseli priča kad joj objašnjavam koji je prozor koja garderoba, gdje ulaze plesači, glumci, pjevači, glazbenici i ostalo osoblje. Zatim, već zna gdje vježbaju balerine i kako do tamo dođu. Sve je to, sada, poprimilo jednu novu dimenziju.

Najava

– Ti i ja idemo na balet. Same.

Kad joj nas dvoje ili samo Mato ili samo ja, najavimo kako ćemo ići “samo mi” onda se osjeća još nekoliko razina ozbiljnije i važnije. Jer: “Jubavi, ti si još mala i ti ćeš ići kad budeš velika kao ja.” – objašnjava ona Galadrieli koja nema pojma o čemu se radi, a i nije joj važno.

Spremile se i otišle

Baka i Galadriel su ostale čuvati stan, kako mi to kažemo, a mi smo se uredile, popravile frizuru, obukle haljinu i obule lakirane cipelice. Dodale smo još špric parfema, uzele svaka svoju torbicu za kazalište i krenule u 19 prema HNK-u. Zašto sve ovo govorim? Pa, zato što mislim kako je kazalište, a osobno nacionalna kazališna kuća mjesto na kojem ideš pristojno i primjereno odjeven. Sad mogu reći da sam sve doživjela. Jer, biti influencer, izrazito je cijenjena stvar, a biti influencer znači da si uzor drugima, zar ne? Pa tako, osim predstave, imale smo priliku vidjeti i jednu domaću influencericu obučenu u traper suknju koja izgleda kao da je prekrojena od prevelikih hlača, s prorezom do gaća i s topićem/grudnjakom bez naramenica. Uvijek se pitam, ali, zašto? Dress kod je definitivno nešto što kreće kućnim odgojem. Ali, ne bi manjkalo ni da ga se provuče kroz školski program. Zato, pazite što vam djeca sve prate na društvenim mrežama. 🙂

Kada odvesti dijete na prvu pravu predstavu?

Ne postoji pravo vrijeme za odvesti dijete u kazalište na pravu predstavu. Neki su spremni prije, neki kasnije, neki nikada. Zamislite samo koliko ljudi ima koji nikada nisu bili u kazalištu i to ih ne zanima. Ne zanima ih zato što ni nisu imali priliku upoznati umjetnost. Baš kao što je govorila Maria Montessori, umjetnost mora biti dostupna djeci svakodnevno, ne samo u iznimnim situacijama. Zato, u Montessori pristupu, umjetnička djela su djeci “na dohvat ruke”. Odnosno, poznata likovna ostvarenja možete im objesiti na zidove, puštati glazbu poznatih skladatelja i po malo graditi naviku odlazaka na izložbe i u kazališta.

Vendi i Galadriel

Galadriel je redovito u kazalištu otkako je imala sedam mjeseci, a Vendi je krenula s dvije i pol godine, prije toga smo, zbog korone rijetko bili u kazalištu. Od tada idemo i na izložbe, i najčešće ih, ovisno o postavu, vodimo u HDLU ili u Klovićeve dvore. Nakon što je prošlo dovoljno vremena, zaključila sam da je spremna pogledati svoju prvu pravu predstavu. Kažem pravu, da ne bi ispalo da su dječje predstave manje važne, zato što je baletna predstava u HNK-u ipak na jednoj zahtjevnijoj razini za malu glavu.

Što smo mi gledale?

Izvan njenih očekivanja, jer, ipak, ono što je vidjela od baletnih isječaka, bilo je klasični balet, odvela sam je na Decadence. Riječ je o suvremenom baletu pa su je u početku malo iznenadili kostimi – nije bilo haljina niti plesanja na špicama. Ali, brzo ju je oduševila glazba i pratila je s punom pozornošću.

Računala sam, ako bude umorna

Ipak je 19.30 vrijeme kad je ona u krevetu, a ne u publici na predstavi. No, bila sam spremna na više opcija. Ako bude umorna, izaći ćemo ranije – zato sam uzela sjedala blizu vrata, tako da nikoga ne moramo dizati i ometati. Upozorila sam ju da moramo biti tiho za vrijeme predstave, a samu sebe dovela u slijepu ulicu kad sam rekla kako, ona koja će od nas dvije biti tiho, poslije dobije sladoled.

Kad sam joj pokušala objasniti

U jednom trenutku, za vrijeme predstave, htjela sam joj objasniti što rade i prignula se da joj šapnem. A ona me glasnim šapatom prekinula: “Šššš budi tiho, nećeš dobiti sladoled.” Suzdržavala sam se da se ne nasmijem na glas. Mislim da joj je zadnjih dvadesetak minuta već bilo malo naporno, ali nije odustala. Samo je poželjela sjesti u moje krilo i gledati iz njega predstavu do kraja.

Idemo na sladoled?

Naravno. Zaslužila je sladoled. Stvarno sam išla s minimalnim očekivanjima da će pozorno pratiti predstavu od početka do kraja. Ali, bila je oduševljena pa smo odmah idući dan morale pronaći glazbu iz baleta da bi ona mogla plesati.

Otišle smo na slatkač i prokomentirale predstavu

Uzele smo sladoled od šumskog voća u Masarykovoj i prošetale prema trgu. Dakako, sladoled sam na kraju ja pojela. Jer, bila je samo umorna, a ne i gladna. I, kad smo došle na Trg, nema našeg tramvaja na popisu. Odlučila sam ući u prvi pa otići jednu stanicu. Na kraju smo do doma prošetale, pojele pecivo i popile vodu koju sam ponijela za svaki slučaj. “Ja tebe jako volim.” Rekla mi je, ničim izazvana.

Rekla je da još neće ići spavati

Imala je ideju kako će ostati još budna dok sam ja budna. Na sreću, čula nas je Galadriel i počela me zvati iz kreveta. Predložila sam joj da ide sa mnom, pa da utješimo seku. Tako je legla, zatvorila oči i istog trena zaspala. Gledanje predstave, znate to? 🙂

Koji balet djeci prvo predstaviti?

Nikad neću zaboraviti Labuđe jezero na koje smo Lina i ja išle i o kojem svima pričam. Bio je jedan dječak s roditeljima iza nas. Cijeli je prvi čin pričao i postavljao pitanja. Bilo mu je urnebesno dosadno. Naravno, kao i svakom deset-godišnjaku koji sjedi u zadnjem redu partera i prvi put gleda balet. Zapravo, nije ni njemu toliko bilo dosadno, bio je uzbuđen, ali bilo mu je previše naporno. Na kraju, zaspao je na pola predstave i počeo hrkati. Labuđe jezero nije jedini balet i nije onaj na koji ćete prvo odvesti djecu.

Orašar je prilika

Ako želite djecu odvesti na balet, kraj je godine idealna prilika. Uskoro u prodaju kreću karte za Orašara. Točnije, osmog studenog i bit će dostupne u web-shopu te na blagajnama. Orašar je bajka i prilika da djeca uživo vide balet, balerine i baletane, dožive koncepciju baletne predstave, gledalište, veliko kazalište i orkestar. Osim toga, u Orašaru imate sve što treba nekome tko prvi put ide na balet i ima pred sobom sliku baleta kao nečega što uključuje plesanje na vrhovima prstiju i prekrasne kostime.

Smanjite očekivanja

Uvođenje ozbiljne umjetnosti u život malog čovjeka ide postepeno. U početku možda neće izdržati dulje od 10 minuta na izložbi, niti će izdržati cijelu predstavu – pa ni dječju. Jednostavno, dajte i sebi i djetetu malo vremena, ne očekujte mnogo, imajte razumijevanja i strpljenja. Zadržite pozitivan stav i iskoristite priliku da i vi, uz dijete učite o umjetnosti i saznate nešto što do sada niste znali.