Mama, kad ćemo na “izbovu”? 

Kad ćemo što? Pitala sam nesigurna u to što sam čula i što mislim da sam čula. Galadriel je postala nervozna jer nisam razumjela što me pitala. Ali, brzo sam pokopčala o čemu se radi i pitala je: Izložbu? Onu o moru? – Da, na moju! Potvrdila je.

Nova izložba

Kad se početkom lipnja otvorila nova izložba u HDLU-u odmah su došle na ideju kako bismo mogle otići na izložbu, iako nisu znale o čemu se radi. Nisam ni ja, ali me sam naziv izložbe privukao. A, nisam ni slutila što se krije iza naziva Dance De Luxe. Vendi se, ipak, najviše svidjela boja koja prevladava na plakatu – ružičasta. Ali i činjenica da se spominje more.

Dubrovnik i ja

Još od mog prvog odlaska u Dubrovnik. Nakon prve godine studija, moja prva cjelonoćna vožnja busom iz Zagreba do Dubrovnika ostala je cjeloživotna uspomena. To sam ljetovanje provela kod svoje drage Line koja Dubrovnik ima u malom prstu i koja je mnoga ljeta provela u njemu. Danas, s odmakom, svako me sjećanje na to ljetovanje ispuni toplim emocijama i baš bih voljela da i one dožive i prožive što više takvih putovanja i susreta, bilo s nama, sad dok su male ili jednog dana sa svojim društvom.

Naime, Danče

Dance De Luxe izložba je dvaju umjetnika Olafa Nikolaia i Marine Pende, a prostor galerije bačva pretvoren je u plažu Danče. Dane u Dubrovniku provele smo na Dančama. To iskustvo preporučujem svakome tko ide u Dubrovnik, ako želi osjetiti dašak lokalnog života. Danče su plaža na kojoj se kupaju lokalci. Djelomično stjenovita, djelomično betonirana, a nalazi se ispod samostana. I, dok se vi kupate, časne gore u dvorištu vješaju na štrik svoje rublje. 

Osmi mjesec, Lina uči za jesenski rok

Kraljica nije bila zadovoljna ocjenom i odlučila je hrvatsku povijest, jedan komadić tamo jako davne prošlosti polagati na jesenskom roku, ona uči na plaži, na jednom betonskom bloku. Na drugom, poprilično dalje od nas, ali ne predaleko da ne bismo uočili, sa svojom dosta mlađom družicom jedan naš profesor s faksa. Kakva vjerojatnost?

Danče su specifične

Nema preskupih ležaljki, niti suncobrana. A, nema ni previše hlada. Ali, ima turska kava i improvizirana birtija u betoniranoj šupi. Jednostavno, ta se čar ljeta, bez imalo maskiranja, šminkanja i uljepšavanja, treba doživjeti. Vjerujem, da mi je, među ostalim, zbog naših popodneva na Dančama to ljetovanje jedno od najljepših u životu. 

I danas, kad razmišljam o našim Dančama

Dođe mi podsjetnik na prolaznost vremena i shvatim koliko se život u tih deset godina promijenio. Linin tata, koji nas je vozio po Dubrovniku, naručio da na Gospu u tri ujutro, usput nakon povratka iz Revelina kupimo bijeli kruh, više nije s nama. A nas dvije, od briga vide li nam se crte od badića i ležanja nasred Straduna u ponoć, danas imamo sto drugih obveza, ne čujemo se danima, ne vidimo tjednima. Imamo skroz odrasle obveze, a prije deset godina, kad smo tamo ležale, mislile smo da smo odrasle i ozbiljne.

Odmakla sam od teme

Ali, priča o tome kako smo teta Lina i ja išle na ovu plažu i obećanje kako ću ih odvesti tamo, čim nam se pruži prilika.

Kao i uvijek, idemo siti, bez previše očekivanja

Uvjerila sam se nekoliko puta da je najbitnije da su djeca sita. Kad su site, mogućnosti su beskonačne, kad su gladne, sve je nemoguće.

Bogat popratni program

Osim same izložbe, popratni je program obogaćen dodatnim sadržajima i događanjima. Vama bi možda najzanimljivija predstava Plavi planet u suradnji s kazalištem Smješko u 10 sati ovu subotu u Meštrovićevom paviljonu. Predstava je edukativna i interaktivna, a prostor galerije upotpunit će doživljaj. Ako sam vas zainteresirala, više saznajte i prijavite se ovdje.

Ovaj tip izložbe odličan je za razvijanje mašte

Osim toga, popratne priče uz oznake na podu su o lokalcima koji tamo dolaze i provode vrijeme ili imaju svoje rituale. Njima dvjema je to bilo baš zabavno i na kraju su se toliko uživjele da su se pravile kako skaču u more. A posebnu čar dodaje jeka koja nastaje lupkanjem nogu o pod i ispuštanjem glasova.