Orašar – bajka koja najavljuje Božić
Ušuljali smo se na generalnu probu Orašara u Hrvatskom narodnom kazalištu i tako smo započeli naš ovogodišnji advent. Inače, kad vam netko spomene Orašara, nalazite se u jednoj od dvije kategorije. Ili ga volite ili ga ne volite. Ako ste slučajno neutralni, ovdje ste da bih vas uvjerila kako je Orašar bajka koja čini ovo vrijeme još čarobnijim.
Oduvijek, zauvijek
Ja sam u svijetu Orašara dvije trećine svog života. I, ako me pitate, ne samo mene, nego i mnoge druge koji se kreću ili su se kretali svijetom baleta, najdraža varijanta Orašara ona koju je pripremio Waczlaw Orlikovsky. Ali, to vam sada mnogo ne znači. Svako je uprizorenje Orašara bajka na svoj način.
Ulazak u bajku
Priča o Orašaru dovoljno je čarobna da vas uz malo kulisa, lijepe kostime i prekrasnu glazbu odvede u svijet mašte. Djeca i odrasli, badnje večer, ujak čarobnjak, vojska miševa, princ, pahuljice, putovanje svijetom kroz španjolski, arapski, kineski i ruski ples te valcer cvijeća potaknut će u vama želju da blagdane učinite bajkovitima.
Uspomene
I prošla sam Orašar kroz sve godine svog školovanja pa mi budi posebna sjećanja, a koliko sam ga voljela govori i činjenica da sam jedne godine „prehodala“ bronhitis da ne bih slučajno propustila koju probu za predstave. Uglavnom, biti dio predstave u velikom kazalištu želja je svakog djeteta bavilo se ono plesom, glumom ili pjevanjem. I, vjerujem da danas, baš zahvaljujući tome što sam odrastala pred publikom nemam problema s pričanjem pred velikim brojem ljudi, iako sam zapravo tip koji voli samoću, svoja četiri zida i mir.
Vendi je bila iznimno uzbuđena
Konačno sam naučila i nisam joj ništa najavljivala do tog jutra. Kad se ustala i pitala nas što ćemo raditi, rekli smo joj kako idemo svi skupa na Orašara, gledati prave balerine. Samo se okrenula i tri minute kasnije vratila s haljinom koju će obući, a pitala je treba li i ponijeti papučice ako bude ona mogla plesati…
Nestrpljenje je bilo na plafonu iako smo došli dovoljno na knap pred početak. Pokušali smo skratiti vrijeme i pokazati joj gdje je orkestar te objasniti koji je koji instrument. Ali, nju je zanimalo samo jedno: „Gdje su balerine?“
I konačno, počelo je
Ali, uvertira traje predugo, punu minutu i pol neizvjesnosti i iščekivanja i zanimanja zašto je na pozornici i dalje mrak. „Kad će doći balerine?“ „Gdje su?“ – Psst. Umirila sam je i rekla neka bude tiho, jer, samo što nisu došle.
A kad sam joj nekoliko trenutaka kasnije pokušala nešto objasniti, odgovorila mi je: „Budi tiho, nećeš dobiti sladoled poslije.“
Ovo je bio prvi klasični balet koji je gledala
Uvijek savjetujem, kad vodite djecu u kazalište, osobito prvi put na balet, vodite ih na balete poput Orašara ili Trnoružice. Labuđe jezero je predugačko i teško za manju djecu, gnjavit će vas, smetat će publiku i nećete se baš provesti kako ste zamišljali.
Kad je vidjela špice, to je bilo to
Promatrali smo je, a ona je cijelo vrijeme zadubljena i koncentrirana pratila što se događa na pozornici. Naravno, najviše ju je oduševio kralj miševa. Jer, ako već nema mačke u predstavi, može i miš.
I jako je proživjela emocije
Kad je Klara plakala zbog slomljenog Orašara, Vendi je glasno komentirala: „Vidi, ona je tužna.“ I, jako ju je brinulo hoće li ga uspjeti popraviti.
Pauza
Za vrijeme pauze smo je jedva nagovorili da izađemo. Bojala se izaći da nam ne bi netko sjeo na mjesto i da ne bi balerine počele plesati dok smo vani. No, ipak smo je nagovorili da izađemo, gricnemo malo peciva, popijemo vode pa se vratimo.
Što se mami svidjelo?
Mene je posebno razveselilo kad sam vidjela da djevojčice iz škole plešu uloge djevojčica. Naime, u onom uprizorenju od Orlikovskog sudjelovala je cijela baletna škola. I, doslovno smo se tjednima pripremali za Orašara, plesali smo mnoštvo uloga i bio je to poseban doživljaj. U ovom je broj djece iz škole manji pa ih je zato posebno lijepo vidjeti, a vjerujem da je i njima to neponovljivo iskustvo.
Drugi čin
Kroz drugi čin je nastavila pažljivo pratiti predstavu, ali se i potajno nadala da će opet vidjeti miša jer je nekoliko puta pitala gdje je miš. Polako ju je već obuzimao umor, a onda je za vrijeme valcera cvijeća tražila da sjedne u moje krilo.
Preplavljena emocijama
Nismo shvatili koliko je ovu predstavu proživjela i doživjela sve dok nismo stigli doma. A, osim toga, emocije su se iskombinirale s umorom i glađu pa su bile još intenzivnije. U jednom trenutku, kad me Galadriel poželjela zagrliti, Vendi se raspala od tuge i željela je da je „mama samo njena“. Nikada nismo doživjeli takav ispad tuge i poplavu emocija. Na kraju su obje neutješno plakale, a ja nisam našla način kako da se kloniram, nisam mogla utješiti niti jednu, niti drugu, a za razum nije bilo mjesta.
Nismo otišli na tradicionalni sladoled
I, možda ju je to još dodatno rastužilo, ali nije znala reći da joj je baš taj sladoledni after nedostajao. No, imali smo planove i za otvorenje adventa pa smo prešutno preskočili sladoled. No, znamo za idući put. I nećemo ga preskakati.
Trackbacks/Pingbacks