Kako se mentalno “spakirati” za porođaj
Pakiranje za porođaj jedno je putovanje i proces koji traje. I, baš kad ste mislili da je sve spremno, možda još nešto možete “pripremiti”.
Danas se malo odmičem od odgoja i roditeljstva i vraćam se u ono vrijeme kad sam tek trebala postati mama. Cijelo je moje putovanje kroz trudnoću, prepreke i lijepe trenutke popraćeno na starom blogu, Mihinom Planetu.
Od prvotnog ushita i dvije crtice na štapiću testa za trudnoću prošli smo poprilično teško razdoblje na početku, psihički teško, stresno i neizvjesno. O tome zašto je moj prvi (i zadnji) dojam o Petrovoj poprilično negativan pisala sam u objavi “Od toga vam neće biti ništa”. I baš kad sam počela raditi, završila sam na bolovanja zbog komplikacija u trudnoći. Ohladila sam se kad je na moj račun sjela, kako je u opisu plaćanja pisalo “Pomoć” od 831 kune i 50 lipa. Imala sam najmanji trudnički trbuh koji sam ikada vidjela, ali proletjela su oba tromjesječja i drugo i treće.
A onda je, tri dana nakon predviđenog termina, s prvim jutarnjim zrakama sunca na prozoru rađaone, stigla Vendi. Budući da me često pitaju o mom iskustvu iz rađaone, odlučila sam se danas vratiti godinu i četiri mjeseca u nazad i napraviti vam kratki pregled onoga što morate ponijeti “u sebi” kad idete prema rodilištu. Odnosno, podijeliti svoje iskustvo kako sam ja to doživjela.
Ljubav na prvi pregled
Odlučila sam da ću roditi na Merkuru još u prvom tromjesečju, kad sam tamo otišla na prvi pregled, rani kombinirani probir. Ostala sam oduševljena organiziranošću (bila sam primljena na red točno u onoj minuti u kojoj sam bila naručena), profesionalnošću i detaljnošću liječnika, i općenito, izgledom ambulante. Dodatno sam se raspitivala kroz trudnoću o Merkuru i iskustvima iz rodilišta, i zapravo se ne sjećam da sam naišla na negativna iskustva. Uz to, Merkur je pred drugim manjim rodilištima imao prednost zbog lokacije.
Dakle, dobro sam se raspitala o rodilištu, a da sam imala priliku, išla bih i na trudnički tečaj u Merkur. To odličan način za upoznavanje liječnika, i prilika za susret sa stvarnim primjerima i iskustvima iz njihove prakse. Nažalost, zbog rasporeda, nikako nam nije odgovarao termin tečajeva, ali sigurna sam da je kvalitetniji, opsežniji i općenito bolji od onih tečajeva u domu zdravlja koji u dva dana i nekoliko sati naguraju devet mjeseci trudnoće, porod i babinje.
Besplatan i nije obvezan
I još jedan razlog zašto sam u razmatranju rodilišta Merkur stavila u prednost je taj što je njihov trudnički tečaj besplatan i nije obvezujuć. Znači, vaša pratnja može i ne mora ići kod njih na tečaj, nećete ga platiti nekoliko stotina kuna i neće vas tražiti da vaša pratnja koja želi nazočiti porodu ima uplaćen i završen tečaj upravo kod njih. Za razliku od Merkura, za Petrovu sam sigurna da pratnja mora završiti njihov tečaj koji košta oko 600 kuna.
Danas je drukčije
Zbog situacije u kojoj živimo, u rodilištima, osim Vinogradske (govorim za Zagreb) nema pratnje na porodu. Zbog toga, pretpostavljate, u Vinogradskoj je nešto veća gužva, koliko sam uspjela saznati u zadnje vrijeme. Zato, razmislite dobro, je li vam pratnja neophodna ili, s obzirom na situaciju, mislite da je bolje ići bez pratnje na porod. U svakom slučaju, što god odlučili, želim da vam bude kako ste zamislili.
Iskreno, ja bih, da sada moram, odabrala rodilište u kojem cirkulira manje ljudi jer vjerujem da je tako mogućnost od zaraze manja. Kao prioritet, izabrala bih zdravlje osoblja, svoje zdravlje i zdravlje svog novorođenčeta. No, naravno, prioriteti i želje su različite i srećom pa postoji izbor.
Smanjite očekivanja
Ili ih uopće ne stvarajte. Pročitat ćete mnoštvo priča, naslušat ćete se onih dobrih i loših iskustava. Ima pregršt sretnih i nesretnih, lijepih i potresnih i onda ćete s nekom samostalno stvorenom predodžbom ići u rodilište. Iskreno, nije potrebno. Što manje očekivanja imate, manje ćete se zamarati i uspoređivati s drugima kojima je bilo bolje ili lošije. Kad vas uhvati prvi trud i onako će vas preplaviti strah, neizvjesnost i nesigurnost, pored toga vam ne trebaju očekivanja.
Nisam imala nikakva očekivanja i ništa nisam pretpostavljala do 22. svibnja u 21.15, a onda, i da sam ih imala, raspršila bi se u svakom trudu koji me stegnuo u križima. Postala sam svjesna, u nekom trenutku trudnoće, da je to, to. Moram u jednom trenu u rodilište. Da sam mogla birati, platili bismo mi dodatno apartman, ali u Merkuru ga nemaju, pa sam i tu znala da se neću razočarati ako se, na primjer, poklopi da dođem u rodilište, a apartman je zauzet.
Išla sam sa strahom i neizvjesnošću, ali sa stavom da će sve biti u redu i da će proći brzo i bez komplikacija i tako je bilo.
Plan poroda
Napravite plan poroda, ja sam ga napisala i priložila u fascikl s liječničkom dokumentacijom. Iskreno, nitko me nije pitao imam li ga, a ni sama nisam naglasila da ga imam. Nažalost, nekada stvari ne mogu ići po planu i toga morate biti svjesni i kad ga sastavljate. Također, jedno su želje, a drugo mogućnosti. Nisam sigurna da će vaše želje staviti ispred onoga što smatraju boljim u određenom trenutku.
Isto tako, ako idete s negativnim stavom da su vam nešto napravili jer im je tako došlo, (dali drip, rezali međicu ili vas držali satima na CTG-u) vaše će iskustvo biti ispunjeno nepotrebnim negativnim emocijama.
Meni su dali drip pred kraj, a to sam saznala od pedijatrice koja je pročitala otpusno pismo na prvom pregledu, a rekli su mi da će mi dati malo infuzije. I da su mi rekli da mi daju drip, ne bih ništa rekla, iako sam u porođajnom planu napisala da ga ne želim. Jednostavno, smjena se bližila kraju i zaista smo (zahvaljujući boci dripa) uspjeli dovršiti porod prije jutarnje primopredaje. Bila sam ne znam koja po redu tu noć, 17. po redu u zadnja 24 sata. Nikada nisu imali toliku gužvu i red čekanja na bokseve pa su me opet, masirale da ne moraju rezati, redovito provjeravale i omogućile mi da ustanem i predahnem od ležanja na CTG-u.
Deset deka kave i keksi nisu mito
Ako idete sa stavom da im je to što vas porađaju posao i da vama nitko na posao ne nosi kavu i kekse, onda mislim da je vrijeme da još jednom razmislite.
Iskreno, ne mislim da ćete dobiti bolji tretman jer nekome donesete Ciglicu i Domaćicu. Ali, polazim od sebe i zamisli da ne bih mogla raditi smjenu od 24 sata ni u kojem obliku. I da mi na kraju te smjene, bilo da sam u njoj osam sati ili 24 sata, netko dođe s kavom i keksima, imala bih osjećaj da barem malo misli na mene i cijeni to što radim. Ne košta puno, a malo šećera i šalica kave na kraju smjene, kad je možda baš svega ponestalo, znači mnogo.
Tako da, idite sa stavom da smo svi ljudi sa svojim dobrim i lošim stranama, danima i trenucima. Ponesite poštovanje i razumijevanje i mali znak pažnje, i sigurna sam da ćete barem malo nekome uljepšati smjenu.
Ponijet će vas hormoni
Bit ćete u nekom trenutku na mukama, ljute što ležite već satima na CTG-u, imat ćete osjećaj da se sve urotilo protiv vas. Osjećat ćete da vas dovoljno ne paze, da ne ispunjavaju vaše želje, da su nervozni ili nešto sedamnaesto. Nešto od toga će biti točno, nešto napuhano od hormona koji divljaju u vama. Dišite, pokušajte se opustiti između trudova i postavite si najvažniji cilj. To je, da što prije završi ova avantura i počne ona s pelenama i mlijekom.
Za kraj
Što se manje opterećujete, to vam je lakše. Zapravo, što manje čitate, to vam je bolje. Ipak, ne možemo u svijetu u kojem informacije cure na sve strane izbjeći da se povremeno informiramo, istražujemo i njuškamo. Ponesite pozitivne misli i spremnost da se situacija u svakom trenutku može neočekivano promijeniti. Činite ono što vam pomaže, mantrajte, molite, budite praznovjerni ili vibrirajte. Sigurna sam da će vam, za što se god odlučili, pomoći da mentalno budete dobro opremljeni za ovu životnu avanturu. I, provjerite što to ne izgleda, možda, kao na filmovima.
