Dan za Varaždin

Uhvatili smo konačno lijep vikend bez kiše i odlučili ga provesti u Varaždinu. Budući da je početak proljeća takav kakav je i prava je lutrija imati lijepo vrijeme za vikend, shvatili smo kako ne smijemo previše razmišljati kad nam se pruži prilika.

Priprema je puno više od pola posla

Već smo večer prije spakirali ruksak s rezervnom odjećom i osnovnim stvarima. Kad ste s djecom u automobilu dulje od pola sata, morate računati na to da će im trebati kako skratiti vrijeme. Za jutro smo već donijeli odluku ili ćemo otići do Varaždina ili, ako padne kiša, pustit ćemo da nas dan nosi kako hoće.

I ujutro vrijeme baš nije bilo bajno, ali trebalo je brzo donijeti odluku

Nakon doručka, rekli smo, idemo! I, kako sam bila uzbuđena zbog izleta, tako mi je polovica putovanja u magli. Vrtjela sam po glavi što ćemo obići i kojim redom jer sam se nekako na pola pripremila za taj izlet. I opet, pripremila sam se iako znam da su njih dvije kolovođe putovanja i o njima gotovo sve ovisi pa se nismo opterećivali.

Prva stanica, odmah nakon naplatnih

Čim smo prošli naplatne, morali smo stati. Zašto? Galadrieli je bilo muka. Ha, da, nije baš pametna ideja dati djetetu da jede jaja za doručak prije putovanja. Pogotovo ne njoj koja je osjetljiva poput mene. Meni je još uvijek muka u vožnji ako ne vozim, a zna mi biti i muka kad vozim. S druge strane, Vendi nije tako osjetljiva pa su i po tome različite.

Olakšala se, pa je i nama bilo lakše

Vendi je kasnije izjavila kako se Galaladriel gola vozila jer sam ju skinula. Inače, ta dječja tumačenja mogu za čas otići u krivo jer oni, osim što kažu istinu, kažu ono što vide. Skinula sam joj haljinu i majicu i ostavila je u majici koju je imala ispod i štramplama kako joj ne bi bilo vruće i kako bismo, ako se ispovraća, imali manje za presvlačenje.

Spavanje je najbolji lijek

Ubrzo je zaspala pa smo i mi bili mirniji. Ostatak puta protekao je mirno. Osim toga, imam osjećaj da smo samo mi bili na autocesti prema Varaždinu.

Parkirali smo se u blizini HNK-a

Vendi je odmah primjetila plakat za gostovanje zagrebačkog baleta u HNK-u. “Vidi mama, to je ono što smo gledale ti i ja! Galice, ti si još mala, ti si ostala s bakom, znaš. Mama i ja smo išle u kazalište!” Nikad joj to ne propusti naglasiti, ali je i utješi. “Budeš i ti išla kad budeš velika!”

Volim posjete malim gradovima

S djecom je idealno odlaziti na putovanja i izlete u gradove koji su dovoljno veliki da ih se može obići pješke. Malo šećete, malo se nosite, stanete, sjednete i sve po potrebi. Osim toga, centar je idealan jer nema prometa pa nam je Varaždin baš po mjeri za posjetu s djecom.

Nedjeljno prijepodne

Osim pekare i kafića, trgovine u centru nedjeljom nisu otvorene, ali vjerujem da vam kupovina neće biti primarni cilj posjeta Varaždinu.

Leptiri i anđeli u fokusu

Iako smo planirali posjetiti muzej Anđela, on nije bio otvoren. Krivo sam pročitala radno vrijeme pa sam nas malo zeznula, ali nismo bili previše opterećeni tom činjenicom. Godila nam je lagana šetnja, sunce je izašlo i gradske su terase bile pune ljudi. Baš je dobra atmosfera ispunila gradsko prijepodne. Budući da je bilo toplo, uživali smo u šetnji, a njih su se dvije zabavljale, skakutale i trčkarale.

Predah uz čokoladno i pecivo

Bili smo još uvijek oprezni zbog mučnine u putovanju, ali Galadriel je inzistirala na čokoladnom mlijeku pa smo pristali. Pijuckale su čokoladno i grickale varaždinski klipić. I baš sam u tom trenutku pomislila kako je malo potrebno da bi nam bilo lijepo.

Prošetali smo oko starog grada, skupljali maslačke i fotkali se

Baterija na stativu već je bila pri kraju, ali improvizacija nam već ide jako glatko. Ali, budući da se približavalo podne, a palača Herzer nedjeljom radi do 13.

Stalni postav palače Herzer – čudesni svijet kukaca

Varaždin je muzej sam za sebe. Hodate gradom i palače su oko vas. Zato, dobro se pripremiti unaprijed kako biste grad mogli više doživjeti kroz običnu šetnju. Znala sam da će se njima dvjema najviše svidjeti stalni postav, Čudesni svijet kukaca. I taj je posjet bio baš pun pogodak. Nismo očekivali previše jer smo bili svjesni da je podne, već dva sata šećemo, vozili smo se i već je debelo vrijeme ručka ili popodnevnog spavanca. Ali, one su i dalje bile pod naletom euforije i razigrane tako da smo išli kako nas je nosila struja.

Ovdje obiđite Čudesni svijet kukaca virtualno ovdje.

Do tada, nisam znala da takav postav postoji u Varaždinu

Stalni postav je bogat i lijepo zamišljen. Njima se najviše svidjelo što se ladice izvlače i svaka je ladica bila iznenađenje i nešto novo. Sat vremena, s njihovom već tankom koncentracijom, bilo je dovoljno. No, ako vas stvarno detaljno zanima prirodoslovni postav, odnosno Čudesni svijet kukaca, uzmite si više vremena. 

Za prvi put, dovoljno

Budući da su snage bile na izmaku, odlučili smo se polako krenuti prema Zagrebu. Još smo putem do automobila potrošili sat vremena na trčkaranje po ulicama i hranjenje vrapčića u parku. A kad smo se vratili u Zagreb, i kad je baka pitala Vendi što je sve vidjela u Varaždinu, ona je rekla: “Ovce!”

Da, ovce smo vidjeli…

Ali na putu prema Zagrebu, negdje uz autocestu. Ipak, da, iako su je na prvu dojmile samo ovce koje je vidjela u prolazu uz cestu, kasnije, kad su se dojmovi slegnuli, danima smo slušali o leptirima i tome kako se Galadriel “gola” vozila.