Đurđevac, Sahara i deve
Iako za vikend prognoza nije ulijevala previše povjerenja, imali smo osjećaj da ćemo ipak uspjeti otići u Đurđevac. Već se, zapravo, dugo spremamo na taj izlet, ali nekoliko su ga puta odgađali, što zbog vremena, a što zbog dječjih viroza.
Prvo u dežurnu ambulantu
I, ne tvrdim da nam ni ovaj put nije viroza bila suputnik. No, ignorirali smo je. I što je bilo više sunca na prognozi, to su naše nade u odlazak bile veće. Produženi je vikend počeo s izletom u dežurnu ambulantu, ali budući da je u pitanju bila samo blaga upala uha, dobili smo zeleno svjetlo za aktivni vikend.
Opcija A ili opcija B?
Odlučili smo se otići u našu Saharu, posjetiti deve i nešto novo saznati. Nismo imali velika očekivanja, a shvatili smo da je njima dvjema dovoljno za početak reći kako idemo na izlet. Jer, ako prerano damo previše informacija, velika je vjerojatnost da će biti malo naporne i postavljati pitanja sve dok se ne uvjere da smo stigli. Ovako, zabavljale su se cijelim putem, brojali smo rodina gnijezda, usporavali da vidimo kokice po dvorištima i ovčice na ispaši.
Ne vjeruj Googleovim kartama baš uvijek
Google kaže sat i pol, ali on zaboravlja da se kroz sela ne može baš voziti 100 na sat. Tako nam je, zapravo, trebalo dva sata do Đurđevca, a prvo je odredište bio Posjetiteljski centar Đurđevački pijesci. Napominjem, ulaz se plaća isključivo gotovinom i ulaznica za odrasle je šest eura, a ostale cijene su na linku. Također, vodite računa o radnom vremenu i najbolje je provjeriti ga na službenoj stranici ovdje.
Đurđevac je mali, sve se može obići pješke
Parkirali smo se u blizini Posjetiteljskog centra i zaronili u prošlost. Prva faza posjete je na prvom katu u “svemiru” pod stropom prekrivenim zvijezdama, slušate i gledate animirani film s pričama i legendama o prošlosti ovih krajeva, patuljcima, vilama, zmajevima i prirodnim silama. Simpatična djelatnica centra sve nam je objasnila i ponudila nam pomoć ako nešto ne bude jasno.
Sve je interaktivno
Nakon filma spustili smo se u prizemlje. Tu je pregršt zanimljivih sadržaja o dalekoj prošlosti našeg planeta. Zatim, možete doživjeti potres, stati na ploču koja simulira potrese. Doduše, ne znam želite li to nakon svega što smo proživjeli, ali njima dvjema se jako svidio taj doživljaj. Zatim, istražit ćete svemir i Zemljinu prošlost s naočalama za virtualnu stvarnost, a saznat ćete štošta o vrstama pijeska i ući u dimenzije o kojima, vjerujem, ne znate mnogo.
Samo polako
Izazovno je biti s malom djecom na interaktivnim izložbama jer se i ona počnu ponašati kao da ih je netko priključio na struju. Njih su dvije bile na svim stranama, svaka je svoje istraživala, a mi smo pokušali održati balans između držanja njih pod nadzorom i upijanja mnoštva novih informacija.
Mjesto koje me iskreno oduševilo
Nisam imala velika očekivanja od Posjetiteljskog centra, ali sam se stvarno oduševila. I mislim da je osobito zanimljiv za stariju djecu i mlade, ali i djeca vrtićke dobi mogu svašta saznati i istražiti. Vendi i Galadrieli se najviše svidio kutak u kojem možete izraditi svog leptira, kreirati mu krila, odabrati boju i na kraju ga pustiti da odleti. Definitivno, kad planirate posjetu đurđevačkom kraju, stavite ovaj posjetiteljski centar na vrh liste.
Samo nekoliko minuta hoda do Hrvatske Sahare
Po izlasku smo produžile prema Starom gradu, tamo se u utvrdi kupuje ulaznica za Hrvatsku Saharu. Platit se može i gotovinom i karticom, pa ne morate razmišljati o kovanicama. Za razliku od Posjetiteljskog centra u kojem nije bilo nikoga osim nas, tu su ljudi dolazili i odlazili. Njih su se dvije odmah pridružile kozama koje slobodno šeću. Koze su u potpunosti raspoložene za maženje i to smo druženje najviše iskoristili. Ali, tu su i magarac i poni koji su, doduše, u ograđenoj nastambi, ali rado pružaju njuške preko ograde. Ipak, njima su pokraj ljama i deva najveća atrakcija bile guske, pijetlovi i kokoši. Vendi nas je uvjeravala da pozovemo pauna da dođe k nama. Samo, nije nam objasnila kako da to izvedemo.
Deve i ljudi bez razumijevanja
Uvijek me iznova uspiju iznenaditi i izbaciti iz takta ljudi koji nemaju osjećaj za druge. Pa tako, i tu se jedna gospođa cijelo vrijeme ponašala kao da je sama i nije imala namjeru ustupiti drugima mjesto da dođu do deve koja je bila zainteresirana za maženje. Pogotovo, ne razumijem takvo ponašanje odraslih kad vide, čuju da kraj njih stoje djeca koja nestrpljivo žele doći do životinje. Odahnuli smo svi kad se, konačno, nakon puno previše vremena maknula.
Zanimanje hlapi, glad raste
Već se približavalo 13 i njih dvije su bile ozbiljno gladne iako su tvrdile da nisu, ali vidjela sam da im nije više do životinja niti do slušanja naših ideja i zahtjeva. Zato smo odlučili otići do Starog Grada, tamo je restoran i idealno mjesto za predah. Kad smo došli, bilo je popunjeno, ali bilo je praznih stolova pa smo sjeli za jedan. Naručit ćemo pa ćemo ići oprati ruke, to je bio plan. I čim je konobarica izišla, mahnula sam joj, ne bih li joj skrenula pažnju na nas. Prošlo je desetak minuta, ništa. Nakon dvadeset, evo konobara, mašemo njemu, on kaže kako će doći kolegica odmah. No, nje i dalje nema, vrijeme prolazi, a Galadriel sad već plače da želi krumpir.
Nakon pola sata
Dolazi konačno konobarica, mi odmah naručujemo, ne bismo li požurili proces. Zbunjena konobarica odmah se ispričava i govori nam kako ćemo čekati otprilike sat vremena na narudžbu. I nakon toga, ipak, odustajemo. Vjerujem da im nije svakodnevno ovakva gužva, ali ipak, priprema je pola posla i neprihvatljivo je da vikendom, imaš raspad sistema u restoranu na ovakvom mjestu.
Hotel Picok spasio stvar
Na kraju smo otišli spasiti što se spasiti da. Galadriel je već jecala, a nije htjela ni čuti za keksić ili komad peciva da se utješi do dolaska ručka. Sjeli smo u Picok u kojem je bila još veća gužva. Od narudžbe do dolaska juhe na stol prošlo je šest minuta, a i ostalo je stiglo tako brzo da nismo ni osjetili čekanje. Čak nam je konobar preporučio da uzmemo manje i to što smo uzeli manje, na kraju nam je bilo previše. Nalet energije nakon što su dva mala želuca napunjena, bio je ekstreman, tako da smo bili spremni za odlazak u veeeeeliki pješčanik.
Đurđevački peski ili pijesci kako vam drago
Pet minuta vožnje od grada dolazimo do prirodnog rezervata, naše male Sahare. Nebrojeno sam mnogo puta čula kako su se ljudi razočarali i kako to nije to. Budimo realni i smanjimo očekivanja. Nećete naići na puste pijeske i velike dine. Ali, prošetat ćete rezervatom u kojem ima pijeska više nego li igdje kod nas. Doduše, ima ga i u Dravskim pijescima koji su još malo dalje od đurđevačkih, ali ovo je područje jedinstveno. Obitava pustinjska vegetacija i ima je sigurno više nego li u onim “pravim” velikim pustinjama u kojima je i klima pustinjska.
Mi smo si stvorili doživljaj
Još i danas osjećam pijesak u tenisicama, koliko sam ih god dobro istresla. Valjali smo se po pijesku, bacali ga (to nam baš nije bila najbolja ideja jer je završio i u očima). Osim toga, ponijeli smo si i palestinke tako da smo napravili, za uspomenu, naš mali doživljaj da smo bili u pravoj i velikoj pustinji.
Euforija nije jenjavala ni po povratku
Ubrale smo malo pustinjskog cvijeća, ne bi li ga one odnijele baki. No, na kraju su se tukle s njim, tako da je auto bio pun žutih latica. I trajalo je to dvadesetak minuta, a onda je odjednom nastao muk. Obje su zaspale i nisu se pomaknule do Sesveta.
Bio je ovo izlet pun doživljaja
Nama se najviše svidio Posjetiteljski centar, dok je Vendi pitala kad ćemo ponovno ići u onaj veliki pješčanik. Ako vam manjka ideja za jedan od vikenda ili produženih vikenda, krenite prema Đurđevcu i doživite našu Saharu!
