Kad nas sretnu strah i tuga

Sve što vas zanima o tuzi i strahu kod djece sa stručne strane, možete pronaći u tekstovima psihologa i onih stručnjaka koji se bave djecom. Ovo je naša priča o strahovima i tuzi s kojima se moramo povremeno nositi, baš kao i s drugim negativnim emocijama. Zapravo, zakoračili smo u razdoblje u kojem su nas snašli valovi tuge i straha, a i uskoro krećemo s još jednim navikavanjem na jaslice pa nas i tu čekaju naleti povremenih tuga i strahova. I ne samo djeca, već se i mi moramo nositi s njima. 

Mi, veliki i hrabri

Nama je lakše, mi smo veliki i hrabri i tu smo da im pomognemo prebroditi ih. No, prebroditi emocije ne znači umanjiti ih, zanemariti ili reći ma, nije to ništa strašno, nemoj plakati jer nema potrebe… Ponekad, tako nam je najlakše i ponekad svatko od nas poželi reći neku od navedenih fraza. No, kad je malom čovjeku big deal, moramo znati kako da mu omogućimo da mu bude big deal koliko god treba i da ga probavi na najbolji mogući način. 

Uz poklon obrta Bajka – odlazak u vrtić bit će lakši! 🙂

Ako se pripremate za jaslice psihički, mi vas ovog puta, osim suosjećanjem, pripremamo jednim slatkim malim, a neophodnim dijelom opreme za jaslice. Poklanjamo vam papučice u suradnji s Bajkom – obrtom za dizajnerske djelatnosti. Mi smo fanovi hodanja bez obuće i Vendi ćete vidjeti i u parkiću bosu. Pa, zbog nje je još pola parkića kroz pola sata boso. No, budući da u vrtiću to nije opcija, najboljima su nam se pokazale mekane kožne papučice koje se na nozi gotovo i ne osjete. Papučice obrta Bajka posebno su mi drage jer se ručno proizvode u Hrvatskoj. A, do kraja današnje priče, saznat ćete kako ih možete osvojiti. 

Promjene dovode do bure emocija

Uskoro nas čeka navikavanje na jaslice. Prošli smo to jednom, pa znamo, otprilike kako izgleda. Vendi nastavlja u vrtiću sa svojim jasličkim odgojiteljicama, što nam poprilično olakšava stvar i nećemo se tu morati ponovno navikavati. Ali, već je činjenica da se spuštaju s prvog kata u prizemlje, promjena. 

Prva promjena – odvajanje od mene na osam sati

Dobro je došlo da smo se bez previše planova i vremena morali organizirati i odvojiti. Ponajviše, to se odnosi na Galadriel i mene. Baka je spremno uskočila u cijelu priču i preuzela s tetom i djedom cjelodnevnu brigu o njoj. A, Galadriel je tu promjenu bez problema prihvatila. Kroz mjesec dana, jedan je tjedan bio krizni i plakala je pola minute na svakom rastanku, a onda zaboravila na tugu i nastavila se zabavljati.

No, čekaju nas jaslice

Navikavanje na jaslice pak nije odlazak baki. Iako, Galadriel je imala priliku svakodnevno pratiti Vendi i dolaziti po nju pa je upoznala prostor i zna što se nalazi iza vrata. To nas tješi, ali nam ipak ne garantira da nećemo morati proći kroz period navikavanja. Dapače, trebat će nam vremena i da upoznamo odgojiteljice i da se naviknemo na novi ritam života. 

Kako to, otprilike, ide kod polaska u jaslice/vrtić?

• Krenete.
• Ne odvajaju se od vas.
• Odvoje se.
• Treći dan ostanu sami na kratko.
• Četvrti dan već urlaju kad ste blizu i više se ne odvajaju.
• Ostavljate ih na dulje.
• Napokon ostaju cijeli dan i tu odgojiteljice surfaju na valovima tuge, suza, nedostajanja.
• Lagano prelazite na prihvaćanje novonastale situacije.
• Prva viroza.
• Izbivanje iz vrtića.
• Sve ispočetka.
• I tako, na smjene do kraja prvog polugodišta.
• I, onda, stvarno prihvate jaslice, ali i dalje do kraja prve godine imate faze koje su izraženije ako se odgojiteljice češće mijenjaju (zbog bolovanja i drugih viših sila).

Prve papučice pamtite, a možda će pamtiti i dijete

I tako, prođe prva godina i prerastu se prve papučice koje ste kupili za vrtić, a prve papučice se pamte. Ili sam ja samo takva pa pamtim svoje prve vrtićke papučice još i danas, pamtim i svoje prve cipele kupljene za školu i prve tenisice za po školi. Zato, veselim se što će netko od vas, svaki put kad će obuvati jasličke ili vrtićke papučice, znati da su napravljene s ljubavlju, jedinstvene, a ne dio serije u kojoj ih je proizvedeno još tisuće, već šivane samo za vašeg junaka ili junakinju koji kreću u nove avanture.

Ljetne rupe

I nakon dvije godine jaslica, jučerašnji nam je povratak u vrtić bio stresan. Tjedan dana na bakinom tretmanu bio je dovoljan da nam povratak u stvarnost bude težak. Ustala se jučer u šest, a prije odlaska na spavanje nekoliko me puta pitala ide li sutra u vrtić i koliko će dana ići. Znam taj osjećaj, stresa, straha, tuge i nelagode. Najradije ne bi otišla, ostala bi doma da može birati ili bi išla baki. I, bila sam joj podrška i utjeha cijelo jutro.

Pričamo o osjećajima

• Zabrinuta si? “Hoće biti moja teta…” 
• Neće, ona je na moru.
• “A, ja neću ići teti…”
• Pa, zapravo, ne znam koja će teta biti. Morat ćemo provjeriti kad dođemo.
• “A neće biti…?”
• Ne znam, ali znam da će biti tvoja prijateljica…”
• “Ja idem samo jedan dan u vrtić, onda više ne?”
• Ideš cijeli tjedan, to je pet dana.
• Aha…

Bila sam iskrena

Bilo su teška pitanja, ali znam da ne smijem reći nešto neistinito jer ću joj poljuljati povjerenje. Koliko god teško zvučalo u njenom svijetu da će ići više od jednog dana, mora znati.

U redu je biti tužan

Zapravo, uvijek joj dajemo do znanja kako je u redu i da je ljuta i da je tužna i da ju je strah. I, nijednu od tih emocija ne mora skrivati. Dapače, lakše je ako ih izrazi i proživi. Mnogo je lakše u ovoj dobi od tri godine kad dijete već može objasniti što ga muči. Kod Galadriele još možemo samo nagađati.

Kad nam se plače, plačemo

I ne, nije da nam nije ništa i da plačemo bez razloga i da nema potrebe plakati. A, svi smo to mnogo puta čuli kad smo bili mali. Nekad, stvarno nema potrebe, u našem svijetu. Ali, u njihovoj verziji priče svako plakanje ima svoj razlog. I, zato, kažemo joj kako je u redu plakati i kako smo mi tu da bismo utješili i obrisali suze. Zagrlili, razumjeli i razveselili.

Strah od odvajanja

Ovaj strah prožive svi. Iz jednog aspekta je lakše kad tu avanturu odvajanja djeca prožive u dobi kad još nisu ni svjesni, toga se ni ne sjećaju. No, vjerojatno je u kasnijoj dobi lakše i kraće traje. I mi ga proživljavamo, mi veliki i hrabri koji moramo biti podrška. Čekamo prvi put ispred vrtića da prođe 15 minuta bez nas, drugi put odemo i napravimo nervozni đir od pola sata dok su bez nas… I tako, ostavimo ih nakon nekoliko dana na toplom i sigurnom, okružene igračkama, pažnjom i nježnošću. I, onda se brinemo, jesu li tužni, koliko su tužni, može li ih se uopće utješiti. 

I, čeka nas iznova ova avantura, a čeka li vas ili ste ju već odradili?

Vaš je zadatak, podijeliti s nama u komentarima ispod ove objave ili na Reelu na mom IG, što vas najviše brine ili vas je brinulo oko polaska vašeg djeteta u jaslice ili vrtić. Odabrat ćemo najbolji komentar, uz konačnu odluku tima Bajka i nagraditi ga jednim parom papučica koje će biti napravljene po mjeri. Komentirati možete do petka 12.8.2022. u 23.59, a idući utorak 16.8. objavljujemo pobjednika i komentar.  🙂