P kao ponedjeljak i Pričozemska 

U nedjelju smo navečer zaključili kako nam je literatura već prepročitana i kako je vrijeme za osvježenje. “Sutra te vodim u knjižaru zove se Pričozemska i to je trgovina s knjigama i slikovnicama samo za djecu. Kupit ćemo vam neku novu slikovnicu. Kakvu bi htjela?” Pitala sam Vendi kao da ne znam kriterije odabira bilo čega u životu. “S jednorogom.” Odgovorila je bez razmišljanja. Može, naći ćemo neku s jednorogom. 

I već je zaspala 

Pomislila sam kako već spava kad se odjednom okrenula i zabrinuto me pitala: “Hoće ići Gala?”  – Hoće, odgovorila sam kratko.

“A njoj nećemo ništa kupiti, ona je još mala.” Zaključila je odlučno, okrenula se i nastavila spavati. 

P kao ponedjeljak za po… piti kavu, udahnuti duboko i izdržati

Galadriel je imala žuti dan. Ne minutu, nego više njih pa se to prelilo na čitav dan. Jedan od razloga zašto je urlala je taj što sam joj otvorila kutijicu s kojom se igra, a ona ju je htjela otvoriti. Prostora za ispravak mog krivog poteza tog jutra nije bilo. I plakala je još u par navrata, bacila se na pod i urlala. Koji su točno bili razlozi, ne znam, ali znam da sam očito gadno zabrljala. Nije mi bilo teško jer sam se sjetila da i kraljevske obitelji imaju slične muke, a princ Louis sigurno razumije Galadriel i njene probleme. 

Nije ni Vendi imala lakši dan

Dočekala me nakon vrtića s idejom da je nosim dok Galadrielu guram u kolicima. Naravno, kad sam rekla kako je to nemoguće, sistem se raspao. I plakala je još zbog jednog razloga, ali se sad ne mogu sjetiti koji je razlog bio. Očito je bio jako važan, njoj. 

Proluftale se i krenule

Ispuhale su se obje u parkiću pa im je bilo lakše. Još je Vendi morala podnijeti činjenicu da ćemo bicikl ostaviti doma, ali to je teklo skoro skroz glatko. 

A da, usput, odemo vidjeti zmije?

Kad smo iskočile iz tramvaja na Hondlovoj, predložila mi je da idemo u Zoološki jer ipak od jučer nismo vidjeli zmije i krokodile. Oni su trenutno hit, toliki, da smo se zmijama za vrijeme posjeta zoološkom vrtu vratili dvaput. 

Knjižnica pa iza nje knjižara

Čim smo se popele na plato na Ravnicama sjetila se kako smo prošle godine nas dvije tu išle u knjižnicu pa je mislila da je knjižnica naše odredište. Sjetila se našeg odlaska u ovu knjižnicu, tek je navršila dvije godine. Iskreno, malo me zaprepasti kad vidim kako neke situacije pamti i ne zaboravlja. 

Ovog ćemo puta produžiti

Pričozemska se vidi iz daleka na pomalo dosadnom platou i privlači svojim bojama i oblicima oslikanim na fasadi. I dok smo se Galadriel i ja borile s kolicima, Vendi je već odlučno ušla i nešto manje odlučno pozdravila. 

zog

Kako su sekunde prolazile tako je razina sramljenja rasla

Vendi je sramežljivo biće poput mene. Ona se u novim okolnostima i sredinama srami do neba. Srećom, ima mene pa se može zalijepiti za mene, a ja, kad mi je negdje neugodno, moram se nositi s tim. 😀 Život. 

Ljubazno osoblje

Unutra su nas dočekali, kako Vendi kaže, “siček i teta” i kad je Vendi rekla da želi nešto s jednorogom, odmah su se složili kako je jednorog jedan od traženijih likova. Preporučili su nam Zoga, priču o kraljevni koja nije htjela nositi krunu i haljinu, već biti liječnica. Ona liječi jednoroga kojem naraste drugi rog. Dakle, ne moram vam reći da smo tu stranicu od ponedjeljka već deset puta pročitale. 

Pregledan i jednostavan prostor

Moram priznati, osjećala sam se kao kod kuće. Mislim, kao kod kuće kad ju pospremim. Krenula sam s godišnjom generalkom i ostavila špajzu preokrenutu pa sam se toga sjetila. Osim toga, mali stolići i stolci podsjetili su me kako je zapravo nekada izgledao naš stol na kojem se vide posljedice dvoipolgodišnjeg intenzivnog korištenja.

Na policama baš koliko treba

Znate kad dođete u knjižaru i izgubite se i ako znate što ste tražili, više ne znate? E, ovdje nije tako, ovdje je baš kako treba biti. Pregledne police, bez previše knjiga, naslovnice okrenute prema vama, knjige na dohvat ruke najmlađima i stolovi za koje mogu sjesti, nešto prolistati ili nacrtati. 

Zog ili nešto drugo

Vendi si je skinula nekoliko knjiga, nešto je otvorila, a nešto sam ja odmah vratila na police. Jer, ako nju pitamo, mogla bi ona sve skinuti, zašto ne? Kad su joj dali papir i pastele, malo se zabavila, a Galadriel ju je izazivala svojim naumom – izbaci sve pastele iz kutijice. 

Jednorog koji svijetli

Kad smo se, ipak, odlučili za Zoga, pokazali su nam i kemijsku jednoroga koji svijetli. I, više ništa nije bilo bitno. Otišle smo, na kraju, i sa slikovnicama i sa svjetlećim jednorogom. Pozvali su nas na čitanje slikovnice u utorak pa smo si Vendi i ja za to rezervirale naše popodne.

Čitanac utorkom

Inače, utorkom se u Pričozemskoj čitaju priče, pratite njihov profil pa ćete tamo naići na informacije što se čita koji utorak. Ovog utorka je bila manja gužva jer nisu previše najavljivali druženje, ali rekla bih, bilo nas je baš koliko treba. 

Najmlađa i hrabra

Ovog se utorka čitao Baubauk. Ekipa na čitancu je bila mala, ali dovoljno velika i bili su uglavnom stariji od nje pa je njima možda ova priča bila zanimljivija. Ali, bilo je i balona i pastela, zadataka za rješavanje i papira za crtanje. Vendi je na odlasku zaključila: “Opet ćemo ići i opet neće ići Gala.” 

Probrana izdanja

Osim izdanja Ibis grafike, ovdje možete pronaći kvalitetne i probrane naslove za djecu, malo manje i malo veće te društvene igre. Mi se veselimo što nam je ova knjžara blizu i što ovakav koncept konačno postoji kod nas. Ako imate nekoga tko voli slikovnice i knjige ili nekoga koga želite motivirati da više čita, neka Pričozemska bude vaše iduće odredište.