Povraćanje i Infektivna
Prošli je tjedan trebao biti jedan običan tjedan koji ne uključuje povraćanje, nego samo rođendan i balone. Znači, malo drukčiji i poseban tjedan. Ali zapravo je ispao ozbiljno drukčiji i previše uzbudljiv tjedan, barem previše u onom smjeru u kojem to nitko ne želi.
Plan A
Zapravo, plan B nismo imali, pa se on sam napravio. Godine iskustva su me naučile, rođendan je dobro proslaviti koji dan prije, tako da na sam rođendan bude lagani dan i bez stresa. Predzadnji smo put naučili to na Vendin drugi rođendan kad smo je obukli i fotkali uz tortu dok smo paralelno spuštali 38.8 temperaturu. Također, prošle smo se godine vratili s putovanja na Galadrielin rođendan i taj je dan već bila nikakva, a dan iza već pila antibiotik zbog upale uha.
Preduhitriti sve
Moj je plan bio preduhitriti sve moguće prepreke koje bi nam se našle na putu za rođendan. Uostalom, Matin raspored na poslu ostavio nam je opciju da jedino možemo proslaviti rođendan tri dana ranije. U obzir nisam uzimala opciju da ćemo dan kasnije svi biti na bolovanju.
Ja sam ravno s posla otišla baki
A Mato je odlučio pokupiti njih dvije u vrtiću i doći s njima ravno na proslavu. Još su i putem od vrtića do Dubrave ipak navratili doma ne bi li uzeli kape. Jer, ujutro je bilo toplo, a popodne je puhalo i bilo baš neugodno. To je ono kad se poklopi i kad se moglo poklopiti još gore, ali nije. Naime, kako su oni sjedili u tramvaju i vozili se prema Dubravi, tako je on osluškivao Galadriel kako joj se diže želudac i kako podriguje. Sreća u nesreći, prvi put je ispovraćala sve što je ručala ispred ulaznih vrata u kuću. Moglo se to isto dogoditi u prepunom tramvaju, kad se ljudi vraćaju s posla i iz škole, fakulteta. Mato je bio sav ispovraćan, pa smo, osim njih dvije, presvukli i njega.
Ok, možda nije ništa
Nismo se na prvu previše zabrinuli jer, možda joj je samo krivo sjelo i stajalo sve od ručka. Bilo je tu brokule, krumpira i mrkve. Vendi je objasnila da su jeli za ručak neko “vavivo” koje i nije (po njenom sudu) baš bilo fino.
Haljinica i tortica
Torta nas je čekala, naša teta Tortarela već ju je ranije donijela. Samo je trebalo obući haljinu i upaliti svjećice. I, potrajala je zabava onoliko koliko od dvogodišnjakinje možete očekivati. Strpljivo se fotkala s bakom, pa s djedom, pa s nama i sama. Pjevali smo, puhali-palili-puhali i palili svjećice. I onda se još jednom ispovraćala, ali gotovo da više nije imala što povratiti. Dali smo joj gutljaj vode, ne bi li malo isprala usta. I odmah ga je povratila. A onda je već vidno uznemirena poželjela cicu. I, kako se utješila, tako je sve istog trena povratila po meni, kauču i sebi.
Znak za uzbunu
Kako se povraćanje nije smirivalo, već ju je neprekidno naprezalo i nakon desetog povraćanja u sat vremena, prestali smo brojati. Okrenuli smo đoker zovi, budući da se naša doktorica nije javljala, i postupili po savjetu, otišli na hitnu, kako bi dobila lijek u venu za smirenje povraćanja.
Dobre duše Infektivne klinike
Na Infektivnoj ili ćete upasti u veliku gužvu ili neće biti gotovo nikoga. Ja sam se, koliko sam uspjela, presvukla kod bake iako mislim da mi se u jednom navratu ispovraćala i po kosi. Znači, nije mi bilo previše spasa. Baka nam je pomogla spakirati nekoliko rezervnih kombinacija, a djed je preuzeo ulogu vozača. Matu smo poslale doma na stand-by, a Vendi je imala večer svog života i ostala kod bake biti u centru pažnje i živjeti po svom, uh, tko to ne bi poželio.
Putem do Infektivne
Još se nekoliko puta ispovraćala, iako, više ništa osim sline nije izlazilo. Ali, i dalje ju je naprezalo. Gore su nas vrlo brzo pregledali i smjestili u dnevnu bolnicu. Sestre su joj izvadile krv, stavile braunilu, a ja sam je tješila dok je zadnjim atomima snage negodovala i pokušavala plakati. Ali, nije se previše bunila, jer je jednostavno bila previše iscrpljena.
Smjestili su nas u sobu
Ona je dobila krevetić, a tu je bio i krevet za mene, za koji sam računala da mi neće trebati.
Plan je bio dobiti lijek i infuziju, a nakon toga, ići na kućnu njegu.
Improvizirana zabava
Budući da igračke nismo ponijele, a plišanac kojeg smo dobile na korištenje nije joj bio toliko zanimljiv, morala sam smisliti kako nas zabaviti i odvući pažnju od pokušaja čupanja braunile.
Recitacije, brojalice, ku-ku
Sve je funkcioniralo neko kratko vrijeme, a onda sam ostala bez resursa za zabavu. Ponudila sam joj da uključimo televiziju, no crtići koji su trenutno bili na programu, nisu prošli Galadrielin sud. Sreća je da sam taj dan imala oba mobitela kraj sebe i oba gotovo puna. Glazba je na kraju spasila stvar, vrtjele smo nekoliko najdražih pjesama i čekale da prođe vrijeme. Na kraju, kad smo dobile dopuštenje da malo popije, jer mi je cijelo vrijeme govorila da je žedna i da želi vode, već je bila umorna i nezainteresirana za čaj. Nisam joj mogla dati baš ni malo dok nije istekao lijek pa ju je više od žeđi, obuzeo umor.
Gutljaj vode, gutljaj čaja
Kako je malo popila vode, tako je zaspala
I spavala je čvrsto dobrih dvadeset minuta. A onda je zastenjala i tražila da je dignem. Kako sam je podigla, tako se ispovraćala po meni, majici, hlačama i podu. Sve što je popila.
Uzeli smo sve uzorke koje smo mogli i otišli su na analizu
Krvna je slika pokazala da je u pitanju viroza. Kako se ispovraćala, tako je opet zaspala. Ja sam i dalje bila uvjerena da ćemo oko ponoći kući. Zato sam rekla Mati da se ništa ne brine, ode spavati i da mi ništa ne treba nositi. Iza 23 opet sam je potaknula da malo popije, iako je bila toliko uspavana i jedva sam je natjerala.
Popila, legla
I samo je isteklo, sreća, po dekici na kojoj je ležala, ostatak po mojim hlačama i podu. Najgore je bilo što je to bilo sluzavo pa sam se mučila s brisanjem. Dok sam nas nekako dovela u red, pozvala sam sestru, a ona doktoricu. Odlučila je da je ipak najbolje da ostanemo do jutra pa će nas ujutro otpustiti.
Legle smo zajedno u krevet
Galadriel je dobila još jednu infuziju i legle smo, ali se ona nije mogla smiriti. Silno je željela – cicu. Ok, nisam imala druge, nego li popustiti. I opet, kako je posisala, tako je iscurilo sve po mojoj majici. Ali, nije više tražila piti niti jesti, samo je nastavila spavati. Ja sam se pobrisala, koliko sam mogla, skinula majicu i legla kraj nje.
Noć je bila kratka, jutro dugo
Zaspale smo oko ponoći i cijelo sam vrijeme bila u polusnu u strahu da opet neće tražiti cicu ili se ispovraćati. Još je jednom imala nagon za povraćanjem, ali više ništa nije izašlo pa sam ostala suha. Koliko sam mogla nakon svega. Nju sam već tri puta presvukla, i ostale su nam još dvije rezervne kombinacije, a ja sam odustala od sebe i legla obučena, onako kako sam došla.
Ujutro se probudila vesela
A stolica je postala tekuća. To smo jutro provele na tuti i potrošile sve rezervne kombinacije koje smo imale. Najduže nam je bilo čekanje do pregleda oko 10 sati jer je ona malo ojačala, odmorila se, čak je i jela kruh i maslac i pila čaj. Onda je dobila ideju da bi izašla iz sobe i šetala po hodniku, što na Infektivnoj nije najbolja ideja.
Nismo saznale koji virus
Budući da smo sve uzorke uzeli rano, virus nisu uspjeli izolirati, ali smo barem znale da je viroza u pitanju. Terapija je, uz puno strpljenja, unos dovoljno tekućine, po mogućnosti otopine za rehidraciju, ali i obična voda je dovoljna.
Pažene i mažene
Cijelu su nas noć pazili i dolazili joj mjeriti temperaturu, provjeravati curi li infuzija dobro i je li povraćala. Zaista je osoblje na Infektivnoj divno i ako se nađete u problemu te završite tamo, znate da ste u sigurnim i stručnim rukama.
Oporavak
Prva dva dana gotovo ništa osim štapića nije jela. Kad bi popila malo više, ispovraćala bi se. Nismo ništa forsirali, pila je malo po malo. A drugi dan je već po malo sama tražila što bi jela. Uglavnom, suho i slano je imalo prednost ispred slatkog. Kad smo se konačno opustili jer nije povratila gotovo cijeli dan, dali smo joj da jede što je željela. Naravno, prašak za rehidraciju koji smo otopili u vodi, samo je pogledala i rekla da ne želi.
Dobri probiotici
Oporavku, koji traje sad već šest dana, pridonijeli su probiotici. Otkrili smo ih jednom prilikom kad smo isto imali susret s Infektivnom i to baš kad je imala upalu uha, dobila antibiotik i s njim proljev. Tamo su nam preporučili Bulardi junior koji dolaze u kapsulama – kapsula se rastvori, a mi prah otopimo u malo vode ili soka, čaja te ga damo na špricu, tako nam je najjednostavnije. Bullardi nam se pokraj svih ostalih probiotika koje smo probali, u ovakvim situacijama pokazao kao najozbiljniji saveznik.
Sve što vam mogu reći
Stigli smo, na kraju, i na rođendan proslaviti rođendan, uživati u ljepoti dana i sreći što još uvijek imamo liječnike i osoblje koje nam može pomoći, a rade u sustavu koji je pred raspadom i spajaju kraj s krajem.