Pet opasnosti kojih nismo svjesni

Ne znam kako vi, ali ja sam tek postala svjesna kako najobičnije stvari mogu biti izvor opasnosti otkako su njih dvije počele istraživati svijet. I, prije dolaska djeteta mnogi se pripremaju, zaštite utičnice, oblože oštre rubove namještaja i osiguraju nesigurna mjesta u kući. Ipak, mnoge stvari i dalje uzimamo zdravo za gotovo. Sve dok se ne dogodi… Problem, da ne kažem drukčije. 

1. Kolica za kupovinu

Je, skroz je nekulturno, da ne kažem odvratno voziti dijete u košari za kolica tako da sjedi u kolicima tamo gdje ostali ljudi drže kruh, meso ili nešto treće. I, budimo iskreni, nemam razumijevanja ni najmanje zašto bi dijete sjedilo u košari kolica. Znam da nije jednostavno ići s djecom u trgovinu, ali postoji i drugi način kako s djecom preživjeti kupovinu, a ne uključuje njihovo držanje nogu u kolicima.

Ostavljanje bez nadzora

Osim toga, bilo da djeca sjede u sjedalici kolica za kupovinu ili u košari, izuzetno je opasno ostaviti ih bez nadzora. Dovoljno je da se okrenete, oni već imaju ideju kako bi iz kolica izašli. Tako sam nedavno doživjela da je dijete tresnulo iz košare kolica u kojoj je stajalo ravno glavom na pod trgovine. A da ne govorim kako je bilo slučajeva da su djeca ozbiljno nastradala kad su pala iz kolica, a bilo je i smrtnih slučajeva jer su kolica pala s djetetom, na dijete.

2. Šalica vrućeg napitka

Nekada, ne razmišljamo gdje ostavljamo šalice s vrućom kavom ili čajem. I, ostavljamo ih samo na kratko i onda se samo na kratko može dogoditi ozbiljan problem. Sjećam se kako sam jednom ostavila šalicu punu kave na ormariću, otišla i zaboravila je. Inače je ostavljam na prozoru jer je on izvan njihovog dohvata. No, ne znam što mi je taj put stalo na put i jednostavno sam je ispustila gdje nisam trebala. 

Pušemo na hladno

Nakon pola sata, srećom, kava se već triput ohladila, stresao me Galadrielin glasni šokirani urlik. Inače, bila sam samo leđima okrenuta i razvrstavala robu tri metra dalje od nje. Ona je uzela šalicu koja joj se usput preokrenula i zalila je. Zaurlala je jer ju je šokirao tuš hladne kave, ali tad sam shvatila koliko sam zeznula i da je ta kava mogla biti prolivena i pola sata prije, vruća. 

3. Vrata

Kad bi se mjerilo koliko ste nemajka po pričepljenim prstima, ja sigurno vodim. Trenutno nam je jedna od glavnih zabava zatvaranje vrata i sve varijacije s vratima pa svako malo trčim i glumim skretničara te preusmjeravam igru dalje od vrata. Ali, koliko smo puta ljubili pričepljene prste, više ni ne mogu nabrojati. Ipak, trenutak koji se dogodio i Mati i meni u razmaku od nekoliko dana su ulazna vrata u našu zgradu. Vrata od bezbroj kila, na kojima nije radio onaj uspornik ili kako se to već po naški zove. 

Dijete uvijek ide ispred tebe, zapamti to

Izašle smo, Vendi je bila još mala, ali, ona se odjednom okrenula i krenula prema vratima. U zadnji sam trenutak uhvatila vrata da joj ne pričepe prste. Od tog dana, više nikad ne izlazim ispred njih iz zgrade. Također, jednom mi je gurnula prste dok sam zatvarala perilicu. Sreća pa nisam bila koncentrirana na posuđe, već na nju i u zadnji sam čas zastala i prestala pritiskati vrata vlastitom težinom. Bilo kuda, njihovi prsti svuda!

Ormari s kliznim vratima i family hotel koji to nije

Prošle smo godine dvaput bili u hotelu s njima i dvaput smo imali iskustvo pričepljenih prstiju. Prvi put je u Rovinju Vendi pričepila prste Galadrieli i to s kliznim vratima ormara koja su poprilično teška. Drugi put, bili smo u hotelu Lišanj u Vinodolskom koji se naziva obiteljskim hotelom, ali nije ni u čemu prilagođen djeci. Mato je ulazeći u kupaonicu, zatvorio vrata, a Vendi je u tom trenutku primila vrata s one strane s koje su pričvršćena na zid. Bilo je dovoljno mjesta da zavuče prste, ali i da joj se pričepe prsti kad se zatvore vrata. 

4. Male baterije

Dugmaste su baterije opasnost koja može ozbiljno ugroziti život i zdravlje djeteta. Zato, kad vam se ne da vratiti vijak na poklopčić igračke s baterijom i mislite da je dovoljno samo zatvoriti poklopčić kad stavite bateriju, nije. Iskreno, djeca imaju potrebu svašta staviti u usta, a da bi stavili i progutali baterijicu ne treba im više od nekoliko sekundi. Problem s baterijama je što su lagane i najčešće se dogodi to da se zalijepi za jednjak i kiselina iz baterije toliko nagrize sluznicu i napravi oštećenje nakon kojeg dijete koje je progutalo bateriju ostane invalid. Zato, ako znate da je dijete progutalo bateriju, potrebno je odmah otići liječniku. Također, pročitala sam trik jedne bake čija je unuka progutala bateriju. Dala joj je da pojede med, on je obložio bateriju i ona je čitavo vrijeme dok su je u bolnici promatrali klizila niz jednjak, ali se nije zalijepila i nije napravila štetu. Zatim su je drugi dan odstranili iz organizma. U svakom slučaju, baterije su ozbiljna opasnost i uvijek to imajte na umu.

5. Dostignuća arhitekture koja ne možemo predvidjeti

I to sam doživjela kad je Vendi bila mala. U blizini nas je poslovna zgrada i baš je zgodno trčkarati oko nje. Barem s jedne strane. Naime, trčkarali smo s njom oko zgrade i uz zgradu, odnosno s njene stražnje strane. I uz čitavu stražnju stranu zgrade popločana je staza po kojoj se hoda i travnjak kraj staze. No, onda se dođe do jednog boksa, iza kojeg se ne nastavlja travnjak, nego je jedna velika rupa koja ne vodi nikamo. Doduše, može se proći kraj te rupe po uskoj stazici uz samu zgradu. Ali, dijete koje trči i ne računa koliko je široka stazica, za čas može pasti u tu rupu duboku oko tri metra koja je, još k tome, betonirana i nikako zaštićena. 

Bilo kuda, opasnost svuda

I kad danas zaključujemo kako smo puno oprezniji od generacija naših roditelja i mnogo više se zaštitnički ponašamo prema djeci, to je i točno. Jednostavno, danas je puno više mogućnosti, ali i puno više opasnosti, nego kad smo mi bili mali. I, opet, ma koliko se zaštitnički ponašali, sekunde su dovoljne da se dogodi problem. Zato, kad mislite da ste previše oprezni, sjetite se da vrlo malo treba za katastrofu.