igranjeMontessori i igranje uloga
Od rođenja do šeste godine života, prema Montessori pedagogiji, djeca prolaze kroz određena razdoblja razvoja, a jedno je igranje uloga. U tim određenim razdobljima tijekom prvih šest godina života, javljaju se faze, neke traju dulje, poput one koja se odnosi na razvoj jezičnih vještina, glazbenih vještina ili zanimanja za oponašanjem odraslih. A neke faze traju kraće, poput učenja na kahlicu. U svakom slučaju, danas vam neću pametovati o pojedinoj fazi, već govoriti samo o jednoj koja nas trenutno zaokuplja. A to je, faza oponašanja odraslih ili igranja uloga.
Što možemo mi veliki?
Kako pomoći djetetu, najčešće je pitanje koje si postavljamo? Odgovor je vrlo jednostavan, omogućite djetetu da stekne vještinu za koju je pokazalo zanimanje. Kad je vještina stečena, osjetljivi period završava. Jednostavno, fazu je potrebno iskoristiti, jer kada završi, dijete kreće u novu fazu mentalnog razvoja. Dakle, matematika je jednostavna, ako dijete želi mesti jer je vidjelo vas kako metete, dajte mu metlu. Ako se želi izdojiti, dajte mu izdajalicu ili ne? 😀 Pa, ovo su naše anegdote iz faze oponašanja odraslih.
Prolazimo kroz “to moje” i “ja ću” fazu života
Ove dvije fraze zadnjih mjeseci svakodnevno možete čuti kod nas. Vendi za većinu toga tvrdi da je njeno, kao i što većinu toga želi samostalno napraviti.
To moje!
Presvlačila sam, jedan dan, Galadrielu, a Vendi je ostala u drugoj sobi na kauču. Nekoliko minuta, nakon obavljenog posla, ulazim u sobu i vidim Vendi kako stoji kraj stolića, ispred kauča. Dolazim do nje, a ona drži majicu podignutu i izdajalicu je naslonila na svoja prsa. Pitam je što radi, a ona odlučno odgovara: “To moje!”
Dovoljno je jednom…
Šalje mi, nedavno, prijateljica fotku. Njena nećakinja, Vendina vršnjakinja, stoji u kupaonici i stavlja uložak. Vidjela je jednom mamu kako to radi i, jednom je bilo dovoljno. Djeca vole oponašati, a nevjerojatno je kako im je jednom dovoljno da nešto vide i već idu isto ponoviti.
O Montessori aktivnostima 3+ pročitajte ovdje.
Kad je došla roda
Kad nam se u našoj obitelji pridružila Galadriel, Vendi je kroz nekoliko dana počela oponašati gotovo sve što uključuje brigu o bebi. Čim se u ponedjeljak vratila u vrtić, odmah je uzela lutku, a teta je tati ispričala kako je cijeli dan okupirana presvlačenjem lutke i igrom u kuhinji. Doma je uključim u brigu o Galadriel, tako da mi donese vlažne maramice, pelenu ili odnese prljavu pelenu u smeće pa onda dobije priliku prati ruke, što je posebno veseli.
U kuhinji
Vendi još uvijek ne pokazuje veliko zanimanje za onime što se događa na radnoj plohi u kuhinji, iako, uvijek joj je ponuđeno da se uključi u pripremu jela i ostale aktivnosti koje se događaju u kuhinji.
Otvaranje slamke i postavljanje slamke
Prvo je pokazala zanimanje za otvaranje slamke na sokiću koji je dobila. Iskreno, ne sjećam se kad sam joj ga ja zadnji put otvorila. Iako, ne pije sokove često, kad ga dobije, obvezno želi sama otvoriti slamku i probušiti rupicu sa slamkom. “To ja” ili “Ja ću” glasno izgovara pobunjenim tonom, samo ako vidi da netko drugi ima namjeru otvoriti joj sok.
Rezanje banane
Iako joj još uvijek samo trebaju žlica i vilica, nastojim joj redovito na stol staviti i nož. Jer, kad se nešto nađe u vidokrugu, onda to može postati zanimljivo. I nakon što je nekoliko puta dobila ideju da bi s nožem mogla lupati po stolu, odlučila sam joj pokazati kako narezati bananu.
Pokušaj prvi
Prošlo je od prvog pokušaja više od mjesec dana. Imala sam ideju kako ću joj pokazati rezanje banane, sve sam pripremila, nož, posudicu, dasku za rezanje, bananu i zatim je pozvala za stol. Ozbiljno sam joj i polako pokazivala kako režem bananu, a zatim joj prepustila sve. Ona je uzela bananu, rukom je prepolovila, ubacila u zdjelicu i otišla od stola. Dakle, Vendi – mama 1:0.
Na drugu sreću
Drugi put, prije dva tjedna, ponovila sam isto. No, ovog je puta to bila neka druga Vendi. Dugo smo se zabavljale rezanjem i pokušajima zarezivanja banane. U početku je zarezivala bananu, onda je radila sve deblje kolutiće, a na kraju je počela tući s nožićem po banani. To je bio znak da je dosta za drugi pokušaj. No, na kraju smo se zasladile narezanom bananom tako da me odmah iduće jutro pitala kad ćemo rezati bananu. Tako je otvorena prilika za vježbanje korištenja noža i rezanje, jer, djeca sigurno i najbolje upijaju kad imaju zanimanje.
U kupaonici – igranje uloga
Iako sam mislila da djeca sa mnom nikada neće biti u kupaonici, sad je to najsigurnija opcija. Naime, imam izbor, otići u kupaonicu i ostaviti Vendi samu s Galadriel i razmišljati o tome je li joj gurnula prst u oko ili legla na nju. A, mogu je, jednostavno, zatvoriti sa sobom u kupaonicu i pustiti da oponaša. Naravno, to je oponašanje dovelo do želje da joj posudim rumenilo ili da joj otkinem komad konca za zube pa da i ona počisti između zubi. No, ono što je sigurno pozitivno je kopiranje dobrih navika poput pranja ruku, umivanja i pranja zubi. Također, postepeno, rješavamo se negodovanja koje oduvijek postoji oko češljanja i vezanja kose.
Je li opasno?
Nož je opasan, ovo je opasno… To je najčešće što možete čuti kad je u pitanju tuđe mišljenje. No, s vremenom, tuđe mišljenje na jednu stranu uđe, a na drugu izađe jer shvatite da jedino što trebate slušati je vlastita intuicija. Što sve bezopasno za tren oka može postati opasno? Pa, sigurna sam da možete nabrojati barem tri stvari ili postupka.
Igranje uloga
Cilj je, omogućiti djetetu da proba ono što ga zanima, a na vama je da aktivnost prilagodite njegovim mogućnostima. Što to znači? Naravno da mu nećete u početku dati da bananu reže oštrim nožem. Isto tako, nećete mu dati da prvo reže sirovu mrkvu ili nešto drugo tvrdo. Kad ovlada rezanje banane tupim nožem, vrijeme je za novi korak u aktivnosti vježbanja. No, do tada i o tome… Drugom prilikom. 🙂
