Medvedgrad i pol!
Odlučili smo da će zadnji dan ljetovanja biti the dan i da ćemo otići na neko novo mjesto – a to je bio Medvedgrad. I, u taj smo dan, prošlu nedjelju, utrpali toliko toga u raspored, da su se navečer obje samo legle u krevet i pola minute kasnije spavale. Naravno, Galadriel je spavala i tijekom dana, svaki put kad smo bili u autu. Jer, auto je njena najdraža uspavanka.
Idemo na Medvedgrad!
Ova će objava biti posvećena Medvedgradu. Jer, smatram da je Medvedgrad sad postao mjesto na koje mora otići svatko od nas. Živjeli vi u Zagrebu ili bili tu u prolazu. Mi smo proveli tri sata gore i, vjerojatno bismo još malo bili, da nismo imali druge planove iza.
Češće na Medvednici
Nedavno sam s njima otišla prvi put do planinarskog doma Glavica. Taj sam se put uvjerila da Googleovim kartama ne treba slijepo vjerovati i da najkraći put nije i najbolji. Spoznala sam to kad sam se našla pred usponom pod kutom od puno previše stupnjeva. Vozim ja, a Google viče skrenite desno. Desno je nečije dvorište, ispred mene taj uspon. Što da radim? Triput sam se preznojila u tom trenutku, dodala glas i isključila navigaciju. Je, ali, nije sad više, isključiš i ona šuti. Ona je nastavila dalje i još jednom ponovila, skrenite desno.
Otkad imam njih
Prije sam mogla voziti kako god, gdje god i, da ste me poslali, vjerojatno bih otišla i na Velebit. Sad mi je to veliki stres. Čim je uspon, osjećam kako mi puls raste.
A, tako je bilo i sada, dok smo išle do Medvedgrada. Iako put znam i uopće nije toliko zahtjevan. Ne znam, ali nisam jedina koja je postala osjetljiva na neke stvari poput visina, uskih cesta i sl. mnoge žene govore da im se dogodilo isto otkad imaju djecu.
Subotom je već rano gužva
Došle smo do rampe za Medvedgrad, a već je bila poprilično velika gužva pa smo se parkirale nizbrdo i vratile do gore pješice.
Nit bi se nosila, niti može hodati
Galadriel. Žena u tijelu 17 mjesečnog djeteta. Tako je u toj dobi, barem nam je tako bilo i s Vendi. Ponekad, zavidim roditeljima koje vidim kako ležerno voze djecu od dvije, tri godine u kolicima. Njih su dvije s oko godinu dana počele doživljavati kolica kao najveći problem. I, tako je sad s Galadrielom. Ne bi se ni nosila, nego bi hodala. A, uzbrdo nije tako jednostavno. Pa, malo hoda, pa sjedne, pa me traži da je nosim, pa je ponesem i onda opet hoće dolje. I tako u krug.
Radno vrijeme od 11
Mi smo već iza deset bile gore, odnosno oko pola 11 pred vratima Medvedgrada. Tako da smo još pola sata ubile kružeći okolo i ispod utvrde. Znala sam da je radno vrijeme od 11, ali sam željela tempirati tako da uđemo odmah po otvaranju i da u vrijeme podnevnog odmora krenemo doma. Planirala jesam, ostvarilo se nije.
Ulaznice
Nebrojeno sam puta pročitala komentare kakav je to način da se naplaćuje ulaznica za Medvedgrad. No, nakon što sam ga posjetila i platila ulaz 60 kuna. Rekla bih, bilo bi u redu i da je skuplja. Uloženo je mnogo novca, dosta iz EU fondova. I, mislim da su u ovom slučaju novci izrazito dobro uloženi. I treba to sve što je napravljeno održavati. Zato, podržavam cijenu i opravdavam je. Detaljniji cjenik je ovdje. Vendi je odmah uzela brošuru na blagajni tako da može čitati. I putem do doma mi je u autu “čitala” sve što piše u brošuri.
Medvedgrad priča o sebi
Danas, Medvedgrad priča o sebi, svojoj davnoj i slavnoj, uzbudljivoj prošlosti. O svojim stanovnicima, legendama i predajama. Na Medvedgradu možete naučiti štošta o njegovim stanovnicima, bilo da su na četiri ili šest nogu ili imaju krila. Nemate pojma koje drveće prevladava u šumama na Medvednici? Saznat ćete na Medvedgradu.
Južna kula
Unutrašnjost je uređena poput bajke. Ušli ste u interaktivnu priču u kojoj je pregršt informacija i podražaja. Na ploči stisnete tipku pored određene životinje i ona se pojavi na zidu, protrči ili poleti. Tu smo provele prvih pola sata. I, zadnjih pola sata. Naime, u južnu smo se kulu morale vratiti na kraju jer je Vendi bila oduševljena. I, htjela je ostati tamo. Išla je od životinje do životinje, odnosno, od tipke do tipke i ispitivala o svakoj životinji. Budući da trogodišnjem djetetu čitanjem sadržaja možeš biti samo dosadan, improvizirala sam i svaki put iznijela neku novu činjenicu o životinji.
U podrumu
Kad se spustite u podrum (pazite na glavu prilikom spuštanja jer je ulazak na stubište za današnje pojmove jako nizak), uplašit ćete šišmiše i oni će se glasno razbježati, a kad stanete pred konkavno zrcalo, vidjet ćete kako izgledate s krilima šišmiša. Doživljaj je odličan. Tu se Vendi zaledila kad je čula zvuk, ali pokušala sam joj objasniti o čemu se radi. Ogledalo joj nije bilo toliko zanimljivo jer je preniska da bi se vidjela. No, kad sam je podigla, nije baš bila oduševljena. Ipak, kad je shvatila da zvuk šišmiša funkcionira na prolazak kroz vrata, još je tri puta prošla da ga čuje.
O sudbini
Gatara s Medvednice pročitat će vam sudbinu iz dlana, a nije loše pokupiti koji stari recept iz knjige recepata. A, sve što vam treba za spravljanje jela, pronaći ćete na Medvednici.
Pogled s vrha kule pruža se daleko, ako je moguće, otiđite gore tijekom vedrih dana i uživajte u pogledu. Postavljeni su dalekozori pa se može vidjeti i dobro i daleko. Ja sam dvaput pružila dlan pa sam saznala i svoje dvije sudbine.
I ostatak Medvedgrada priča priču
U jednoj prostoriji, na drugoj strani, ulazite u priču o Crnoj kraljici i vješticama. Na zidu se prikazuju scene iz priče. Tu je i još jedna kuhinjica sa starim receptima koje možete pročitati na digitalnom zaslonu, odabrati željeni recept i detaljno ga proučiti. Mislila sam da će se njih dvije prestrašiti zbog zvukova i krikova koji prate scene. No, njima je bilo urnebesno zabavno.
U kapelicu Sv. Filipa i Jakova se ne može ući, ali i ona je izvana u potpunosti sređena.
Strašni bunar
Kad smo se približile bunaru, Vendi je odlučila da ne želi pogledati prema dolje i ne želi da je dignem. Srećom, tu je Galadriela koja ionako nema izbora. Pa, kad je Vendi vidjela da Galadriel gleda, htjela je i ona.
Suveniri i maketa
Odmah blizu bunara nalazi se mala suvenirnica u kojoj možete kupiti zaista lijepe poklončiće. Nama je, naravno, za oko zapela slikovnica, ali ima i magneta i zaista lijepih sitnica koje možete ponijeti odozgo.
Tu se nalazi i maketa Medvedgrada. Pogađate, interaktivna je i priča priču. Možete odabrati hoćete li na Hrvatskom ili Engleskom jeziku. Cijelu priču o povijesti Medvedgrada prate efekti. Ako mene pitate, ovaj mi je dio bio najzanimljiviji. Prisjetila sam se mnogih detalja koje sam pisala u jednom seminarskom radu o povijesti Medvedgrada. Naravno, njima nije bilo toliko zanimljivo to što čuju, ali ideja da mi prekinu priču na pola, pritiskom na gumb, itekako se činila guba.
Tu smo se zadržale kratko
Ovaj je kutak njima bio najmanje zanimljiv. Djevojka koja gore radi ponudila nam je da nam natoči svježu vodu i usput smo prokomentirale kako njima priče o vješticama i Crnoj kraljici nisu bile strašne jer ih ne razumiju, a nama dvjema jesu.
Veselje
Njih su dvije toliko veselo i neumorno trčale da nam je bilo žao u bilo kojem trenutku privesti izlet kraju. Ipak, bilo je već podne i poprilično vruće. Pile su i pojele sve što je bilo u ruksaku. I, onda su još doma ručale kao da ništa nisu jele cijelo jutro. Pred kraj smo izleta izašli izvan zidina. Tu su postavljene klupe i stolovi pa možete sjesti, jesti, piti i uživati u pogledu.
Ponesite svoje
Postoji samoposlužni aparat kod suvenirnice s grickalicama i napitcima, ali svakako bih vam preporučila da si nešto ponesete ako poželite sjesti, gricnuti i gledati prema Zagrebu.
Bilo je živahno
Tog je prijepodneva na Medvedgradu bilo živahno jer su rastavljali pod koji je postavljen za potrebe nekog događaja dan prije. Inače, ako poželite, možete iznajmiti cijeli Medvedgrad za sebe. Vjerujem da je vjenčanje ili koncert na Medvedgradu poseban doživljaj.
I nakon drugog posjeta južnoj kuli
Kao što sam već rekla, dvaput smo bili u južnoj kuli, na početku i na kraju. I, onda smo na kraju jedva, uz pregovore, krenule prema doma. Kad sam pogledala na sat i shvatila kako smo tu tri sata, ostala sam iznenađena. Proletjelo je vrijeme, ali ni u jednom trenutku nije bilo naporno, one su držale tempo kao da se uopće nisu umorile.
Kad adrenalin prevali
Čim smo sjeli u auto i krenuli prema dolje, Galadriel više nije znala kako se zove niti gdje je. Vendi se tog dana snu nije predala do večeri. Iduće je jutro pitala: “A, kad ćemo opet ići na Mendicu? (Medvednicu). Budemo. Nisam ništa određeno odgovorila, ali veselim se povratku na Medvedgrad, baš poput nje.
