Dva smjera očekivanja prilikom odvikavanja od pelena

Skinuti pelene nije lako. To je veliki korak u životu velikih ljudi. Odnosno, veliki korak u životu roditelja kojima je to često veći stres nego li djeci. I, to kažem danas s odmakom kad sam prošla ovu avanturu. Odvikavanje od pelena nije problem, ali je potrebana priprema i strpljenje. A, najčešći strahovi roditelja kod odvikavanja su:

1. Odvikavanje od pelena trajat će jako dugo.
2. Ići će sve po špagi.

Stvarnost je negdje između, ovisi koji je dan i kako se zvijezde poslože ili ono u što vjerujete.

Prvo – strah, drugo – nerealna želja

Ovo prvo je strah i najčešći razlog zašto roditelji odgađaju odvikavanje. Drugo je neka naša želja da sve ide s lakoćom, i zaborav da je odlazak na tutu i kontroliranje vlastite potrebe za pražnjenjem mjehura, vještina koju je potrebno vježbati. Svakako, preporuke su, ovisno koji izvor koristite, da se pelene skinu u dobi između 20 i 30 mjeseci. Ranije još dijete ne razumije i ne može lako kontrolirati fiziološke potrebe, a kasnije dijete lakše manipulira i prihvaća promjene rutine na koje je naviklo.

Mnogo je faktora

Naravno, sve ovisi od djeteta do djeteta. No, kad je Vendi u pitanju, ona je već poprilično zrela i samostalna i nije baš često spremna surađivati. Bilo bi, vjerojatno, još jednostavnije da smo pelene skinuli u siječnju, ali ni ovako nije bilo teško. Ovo je jedna od onih situacija u kojoj možete reći da samo vi znate što je najbolje za vaše dijete, odnosno, je li spremo ili nije. Zapravo, onaj tko mora biti još spremniji od djeteta ste vi sami. Isključite očekivanja i uključite strpljenje.

Priručnik – preporuka!

Prije nego li počnete dijete odvikavati od pelena, preporučila bih vam knjigu Oh crap! Potty training autorice i majke Jamie Glowacki. Odličan priručnik koji će vam posebno biti od pomoći ako ga pročitate koji tjedan prije početka procesa odvikavanja. Ja sam je pročitala drugi dan odvikavanja pa sam preskočila dobre metode koje služe kao uvod u odlazak pelena u prošlost.

Ako vam je netko rekao da čekate da dijete bude spremno za odvikavanje, ne morate ga slušati

Primjerice, kad bih ja pitala Vendi, ona vjerojatno ne bi ni za pet godina bila spremna jer ne voli promjene svoje rutine. Više je tip osobe koja će slijediti druge, ali neće prva napraviti korak. Tako funkcionira sa svojim društvom u vrtiću.

Prvi uspjesi

Još smo prošle godine imale jedan kratak period uspješnog odlaska na tutu, ujutro, uz moje nagovaranje. Onda je na nagovore pristajala bez problema. No, onda sam kad mi je bilo muka i naporno od trudnoće, od toga jednostavno odustala. To je, vjerojatno, bila prilika da joj skinem pelene, ali nisam je iskoristila.

Nova prilika – propuštena

Iduću sam priliku imala u siječnju. Jedan je dan poslije vrtića došla i igrala se s tutom. Rekla sam joj ako mora kakati, neka ide na tutu, a ja ću joj skinuti pelenu. Ona je otišla sjela i pokakala se kao da oduvijek to radi. No, kad je vidjela što je u tuti, uplašila se i počela plakati. Brzo smo se utješile, a sutradan je ponovila isto. I to je bila prilika za mene, ali nisam je iskoristila.

Naporno i tromo

Cijela je, općenito, ova trudnoća s Galadrielom za mene bila poprilično naporna. Bila sam si kao slonica i nisam imala previše volje za aktivnošću. Veći sam dio dana tijekom cijele trudnoće odmarala. Da sam uzela tjedan dana pauze od vrtića, odradile bismo trening i pelene bi već tada bile prošlost. No, kao što rekoh, nisam sigurna da bih izdržala u tim trenucima cijele dane s njom, punom energije i spremnom za akciju.

Vrućina, idealan trenutak

No, pretprošlu mi je subotu, kad je rekla da je peče i tražila me da je namažem, odlučila kako će ovaj mini godišnji i vrućina biti idealna prilika da bacimo pelene. Nakon što se probudila, poslije dnevnog odmora, rekla sam joj: “U peleni je jako vruće, pelene su za male bebe, skinut ćemo ih i ove ćemo dati seki. Ti, kad moraš ići piškiti, idi na tutu.”

Otišla je, baš kao da svaki dan ide na tutu, bez problema i pregovaranja. Piškila je i kakala i opet se preplašila kad je vidjela što je u tuti.

Mjesto za tutu

Odmah smo odredile gdje će tuta stajati u kupaonici i spustila sam niže dršku s toaletnim papirom, kako bi si ga sama mogla otkinuti. Brzo je dobila ideju i da sama proljeva sadržaj iz tute u školjku pa smo imali nekoliko nezgoda. No, nakon toga smo se dogovorile da ćemo tata i ja baciti što treba u školjku, a ona, neka nas zove da joj pomognemo oprati ruke.

Drugi dan na rubu provalije

Kažu da drugi dan odvikavanja ljudi najčešće odustaju. Vjerujem. Proživjela sam i preživjela drugi dan i sama sam joj dodatno zakomplicirala stvar tako da nam je drugi dan stvarno bio neuspješan. Popiškila se gdje god je stigla, a isto je bio i s kakanjem. A ja sam kriva jer smo otišle baki taj dan i očekivala sam da će i tamo prihvatiti tutu kao i kod kuće.

Uzmite si nekoliko dana i ostanite kod kuće

Upravo to autorica gore spomenutog priručnika kaže. Kad se odvikavate od pelena, ne idete nikamo, već ste kod kuće. Tuta je tu negdje i djetetu pažnju neće odvlačiti druge stvari.

Jednom kad skinete, skinuli ste

Ne zbunjujte dijete. Vjerujem da je to najgore što možete napraviti. Ako ste se s djetetom dogovorili da skidate pelene, pelena više nema, osim za spavanje. I kad vam se čini da ne ide ili da ide sve gore, sjetite se ovoga što sam napisala. Možda vam neće ići dan, dva, tri, pet, ali ako ste si uzeli vrijeme, slobodne dane i doma ste, odradite ovaj proces do kraja i mirni ste zauvijek.

“Ne ja, to beba!”

Preporuke su da se još neko vrijeme po noći stavlja pelena. I planirala sam tu preporuku slijediti. No, u ponedjeljak, treći dan odvikavanja, Vendi se navečer rasplakala kad sam joj pokušala obući pelenu: “Ne ja, to beba! Netu, netu ja!” Uz nekoliko pokušaja nagovaranja, shvatila sam da je prekasno i da će suze i tuga postati samo sve veće. Obukla sam joj gaćice i pomislila: “Ako se popiški, oprat ću i bok.” Nisam čak ni stavila zaštitnu plahtu, jer, YOLO.

Ja tu pi (ja ću piškiti)

Hranila sam Galadriel ujutro, oko pola pet kad se Vendi počela meškoljiti u krevetu. “Muca, jesi li budna?” – Da, ja tu pi!
“Idi, upali si svjetlo i ne moraš ništa bacati u školjku, ja ću poslije. Pričekaj me tamo, doći ću ti oprati ruke.”
Jem! (Jesam). Viče mi iz kupaonice. Nisam joj ništa odgovarala jer sam u tom trenutku vraćala Galadriel u krevetić.
Pe ju! Pe ju! Dolazi iz kupaonice dok i pokazuje mi da joj moram oprati ruke.
Otišle smo i sve sredile. Pomislila sam kako je to sve od spavanja, ali dok sam se vratila u sobu, ona je već ležala u krevetu i napola spavala.

Problemi

Kakanje je, odjednom, na pola puta postalo problem. Jednostavno, bilo ju je strah kakati na tutu. I to je postao problem broj jedan od srijede do ponedjeljka. Strah se pretvorio u to da više nije željela kakati i kad bi joj bilo sila bila je agoniji. Nisam nalazila neko rješenje već sam joj svaki put odvukla pažnju trčanjem i igranjem u dvorištu, a završilo je tako da bi se pokakala.

Preskočeni uvod

No, dolazimo do još jedne faze koju smo na početku kao uvod preskočile, a koju priručnik spominje kao važnu. Dijete, kad krene s odvikavanjem, treba neko vrijeme biti potpuno golo, dakle, bez gaćica. I onda sam se u ponedjeljak vratila upravo na tu uvodnu fazu. Bila je poslije vrtića gola i kad joj je bilo sila, ponovno smo se igrale i trčale po stanu. U zadnji čas, shvatila je da će morati kakati. Konačno, krenula je prema tuti, no ovaj put nije stigla. U utorak je sve, bez problema, odradila u vrtiću.

I mi trčimo u grmlje

I tako, sad onih 100 + kuna koje smo izdvajali svaki mjesec za pelene možemo staviti u kasicu. Donedavno, bilo mi je simpatično kad sam vidjela roditelje kako trče s djecom iz parkića u neki od okolnih grmova. Sad sam se sjetila da i nas to čeka.

P.S.

Ovo je, po nama, top pet pelena na našem tržištu i nije plaćeno oglašavanje, niti suradnja. 😉