Imamo neplaniranu zabavu
Jučer nas nije bilo jer nam je pozitivan Covid test promijenio životne planove i nametnuo zabavu narednih deset dana.
Imala sam plan pohvaliti se svojim ulovom u Lidlu među ponudom igračaka, ali, već od jutra stvari nisu išle glatko, a ako se po jutru dan poznaje, mi ćemo idućih deset dana gledati kroz prozor i prošetati po metar dugačkom i metar i pol širokom balkonu. Lidl i ove godine ima odličnu ponudu igračaka, ovdje je katalog pa možete napraviti svoju listu želja. No, kako su svi ostali koji žele isto što i vi, potencijalni Grinchevi, tako ne znači da će vam se želje ispuniti.
Prazne police do osam
Bila sam jučer ujutro u osam u velikom Lidlu, više od igračaka, bilo je kupaca koji su pokušavali probrati ono što ih zanima. Svatko je vozio u kolicima barem jednu igračku, a neki se nisu vidjeli iza kutijetina koje su naslagali u velika kolica. Naš je popis bio kratak i jasan. Željeli smo Vendi kupiti bicikl bez pedala, set za igranje uloga (doktorice) i još koju sitnicu. Naglasila bih da je i ove godine veliki plus što je većina igračaka u ponudi drvena, a cijene potpuno prihvatljive. Ako ste ikada kupovali drvene igračke, znate koliko su skupe.
Zadnji bicikl
Na kraju, u osam ujutro, ugrabila sam zadnji bicikl, a sve druge sitnice s popisa su bile razgrabljene ili ih još nije bilo. Kako su kupci praznili košare u kojima su naslagani proizvodi, tako je nekoliko zaposlenika otvaralo kutije i dodavalo nove proizvode.
Nisam se htjela zadržavati jer maksimalno izbjegavam ići u kupovine i ciljam vrijeme kad znam da ima manje ljudi, ali za ovo sam bila svjesna da ne smijem previše čekati. Iako, sad se nadam da će još tijekom mjeseca dopunjavati police i da ću pronaći neke željene igračke.
Kad planiraš da će dan biti uobičajen
Trebao je to biti obični četvrtak, uz nekoliko planiranih prijepodnevnih hodajućih obveza, pisanje i jedan kratki predah prije odlaska po Vendi u vrtić. Bila je baš ujutro jako ponosna jer sam joj obukla novu jaknu i nove cipele. Morala je hodati skroz do vrtića sama pa nam je putovanje potrajalo nešto dulje nego li onda kad odbija hodati i želi se isključivo nositi.
Zvala sam Matu da mu kažem kako ću kupiti neke stvari iz škrinje, pa ću naletjeti nakratko do doma i dodati mu ih prije nego li nastavim dalje. No, nije se javljao pa sam odustala. Nisam ništa uzela iz škrinje. Došla sam na blagajnu i onda mi je zazvonio mobitel. Promrmljao je ime svog kolege i rekao je da je pozitivan. Nisam uopće povezala zašto mi sad to govori i kakve veze ima to s nama, rekla sam mu da ću ga nazvati kad platim, jer me uvijek strah da ću nešto zeznuti ako radim dvije stvari dok sam na blagajni.
Samo pozitivno
Ubacila sam kupljeno u auto i usput ga nazvala. Ok, On je pozitivan, a čekaj je li On bio bolestan već ili što? “U prošli je utorak šmrcao dok smo radili zajedno.” Tko, ti i on? Sve mi je bilo jasno. “Idem ja na brzinsko testiranje, neću čekati subotu.” (U subotu je, naime, imao dogovoreno testiranje na Zavodu jer je u ponedjeljak trebao na simulator.) Momentalno sam otkazala sve planove i rekla mu. “Odvest ću te ja, samo da javim da otkazujem planirano.”
Kladim se da si negativan!
Vozili smo se prema laboratoriju i dogovorili okladu. Naše oklade nisu nikada previše maštovite, ova je bila jedna od tipičnih. Kladimo se u našu omiljenu pizzu. Ok, ako si pozitivan, kako ti misliš, onda je naručimo. A ako si negativan, u što sam sigurna, idemo danas na pizzu. Deal!
Testiranje
Sjedili smo u autu na nekom privatnom parkingu jer nisam imala gdje stati i jeli smo speculoos dok je meni Mato navodio kako se loše osjećao. Znate, kao i svaki muškarac koji se loše osjeća kad se prehladi. Ozbiljni, po život opasni simptomi. Nije imao temperaturu, a moramo priznati, ni nekih ozbiljnih simptoma. Sve što je imao, trajalo je manje od jednog dana i pripisali smo nečem drugom. U četvrtak se osjećao loše, ali nakon što je odradio ozbiljno teški trening. Nije osjećao okus pa ga je to zabrinulo, a na kraju je u jedan u noći išao provjeriti osjetilo njuha pa je našpricao parfem i takav mirisan došao u krevet.
Mislim da je to prvi put bila situacija u kojoj sam ga željela ubiti nakon dugo vremena. Zadnji put mi je na pamet pala ta ideja kad sam bila trudna i imala mučnine, a on je u sobi pokraj kuhinje preživao pahuljice s mlijekom koje se nisu dovoljno razmočile pa su bile hrskave i glasne pod zubima.
Jesam li i ja zaražena?
Onda sam ja počela istraživati svoje simptome. Baš sam se zadnja četiri tjedna konačno osjećala kao zmaj, nakon što sam preboljela sve vrtićke viruse od početka adaptacije. No, i baš su se pojavile u Vendinoj grupi vodene kozice, pa sam napokon, nakon 28 godina života u neizvjesnosti otišla na testiranje i saznala da sam ih, ipak, i ja preboljela, ali bez tipičnog osipa jer moja mama i dalje tvrdi da ih nisam imala.
U ponedjeljak sam se i cijepila protiv gripe, nek’ ja budem sigurna, volim to svake zime napraviti, pa barem da me gripa zaobiđe.
Evo, tako sam okružena svim živim virusima već tjednima i zaista mogu reći da se dobro držim.
Nego, testirao se Mato, vratio se sa suzama u očima. Osjetio je štapić u sinusu i još mu je gospođa koja je uzimala uzorak provrtjela štapić nekoliko krugova pa mu je trebalo da dođe k sebi.
Kad je sila najveća
Došli smo, konačno, u garažu i rekla sam mu da moramo požuriti jer od jutra nisam piškila, a popila sam litru tekućine, plus, hladno je pa je efekt sile nekoliko stotina puta jači. Prolazili smo parkom prema stanu i dok sam kopala po torbici, pitala sam ga: “Imaš ključ?” – Ne. “Kako misliš, NEMAŠ KLJUČ?” – Paaa, nemam, bio sam izvan sebe kad mi je ovaj javio da je pozitivan pa… “ŠALIŠ SE?” – Ne, fakat nemam. Ti imaš. “NEMAM, RAČUNALA SAM DA ĆEŠ BITI DOMA.” – Piški mi se, rekla sam kroz suze. Samo sam se okrenula i pojurila natrag prema garaži. Rezervni je ključ kod mojih, u Dubravi.
Izolacija nam ne gine
Bila sam ljuta što je njegov kolega pozitivan, bila sam sve svjesnija da je i Mato pozitivan i bila sam ljuta što ću morati deset dana biti doma, zatvorena, s Vendi koja nas i dalje bojkotira i koja je i dalje svima zlato od djeteta, a na nama istrese sve negativno što joj leži na srcu i duši. Postala su nam mučna popodneva poslije vrtića, ima dana kad do spavanja jedva čekamo da prođe vrijeme i da ode spavati. Jednostavno, nemoćni smo.
Nikada nisi dovoljno spreman
Nisam bila psihički spremna na izolaciju, ni fizički, ni frižider mi nije bio spreman, ni mašta za sastavljanje Vendinih jelovnika, niti opremljena za deset dana igranja i deset dana otkazivanja drugih aktivnosti.
Zaista, sam željela čudo i da taj test bude negativan. Sjedili smo u autu dok nam je moja mama dodavala rezervne ključeve, a Mato je rekao: “Ne moram ni otvoriti nalaz u privitku, piše mi u mailu da se javim svom izabranom liječniku.”
3, 2, 1… Samoizolacija
Otišli smo doma, od zbunjenosti nisam izašla iz auta sve do povratka doma i onda sam shvatila da još hitnije moram piškiti, nego li prije 40 minuta. Nisam uzela predah, odmah sam otišla u vrtić po Vendi. Bila je blago šokirana dok me vidjela i mislim da joj nije bilo previše jasno zašto sam došla u najboljem trenutku njihovog druženja, ali nisam joj previše objašnjavala.
Vrata našeg dvora službeno su zatvorena
Vratile smo se doma i zaključale vrata do idućeg vikenda. Idući tjedan nema vrtića, imamo male praznike. To znači za mene svako jutro ustajanje u pet. I igranje između kuhanja ručka, obavljanje poslova između podne i dva kad ona spava. Popodnevno igranje i neprekidno nošenje, jer to je novi hit. I konačno vrijeme za sjest na kauč i ne ustati nakon pola minute, odmah nakon 19 kad ode na spavanje. Za Vendi je to, pretpostavljam, mali jackpot. Možda se nakon ove pauze od vrtića smiri i kad se vratimo u vrtić, neće više biti popodnevnih drama. Ili ćemo opet imati period adaptacije. Ako preživimo deset dana u kući.
No, situacija je takva, da Mato, iako od danas pozitivan, ima kontakt s prvim pozitivnim u prošli utorak. To znači da on u subotu izlazi iz samoizolacije. A nas dvije, pošto smo zadnji kontakt sa zaraženim (Matom) imale danas, mi smo od danas deset dana u izolaciji.
Vendi i ja smo u zatvoru deset dana, a on može pobjeći sutra.
Od toliko paženja i izoliranja od drugih, na kraju, na najmanje mogući način završimo izolirani. Ali dobro, trenutno mi je jedina želja da ni ne osjetimo neke ozbiljne simptome jer zaista ne znam kako bismo preživjeli da se ozbiljno razbolimo kraj nje. Ili, kako bi njih dvoje funkcionirali, ako se ja ozbiljnije razbolim.
Čekaj da se snađemo
Budući da se nismo imali vremena dovoljno pripremiti za deset dana u kući, ne mogu reći da imamo neki ozbiljni plan. U svakom slučaju, iako dulji period, tijekom karantene je bilo lakše jer je Vendi bila manja i tek je prohodala pa nas je to zabavljalo. Danas je neuhvatljiva i potreban nam je poprilično dobar plan da nam vrijeme brže prođe, osim toga, moramo je stalno držati na oku jer se počela penjati po stolcima, stolovima i naslonu kauča.
Za početak, pokušat ćemo održati tempo kao da idemo u vrtić, samo ćemo se igrati doma i biti maštoviti. Sreća je što Mato sutra izlazi iz karantene pa ćemo ga poslati da kod bake napravi zamjenu igračaka.
Jedan naš dan izgledat će, otprilike, ovako
- Ustajemo oko pet. Da, takav nam je trenutno nametnula ritam i to je skroz u redu dok ide u vrtić, ovako će biti poprilično zahtjevna šihta od 5 ujutro do 19. No, nadam se da ćemo izaći s nekim novim iskustvom iz ovog razdoblja.
- Oko pola šest doručkujemo zobenu kašu i granolu te bo-ba (bananu).
- Nakon doručka, zauzimam strateški položaj na kauču, na boku i pravim se da spavam, a možda i malo zadrijemam dok se ona igra u svom kutu za igranje.
- Poslije sedam budimo tatu i to je vrijeme za zajedničko druženje, kavu i Vendi koja, odjednom, ima krizu jer nije u centru pažnje dok nas dvoje pokušavamo razgovarati.
- Oko pola devet njih dvoje vježbaju jogu, a najčešće i ja u to vrijeme radim trening pa je ona između dvije sobe, malo odmaže jednom, malo drugom.
- Oko devet je vrijeme za drugi doručak ili užinu. Tada je na jelovniku toast s maslacem. Obožava kad šnita toasta iskoči iz tostera, onda i ona skakuće po kuhinji. To je vrijeme kad se njih dvoje druže jer toast želi, iz nekog razloga, isključivo jesti s njim.
- Baš kad pospremim kuhinju vrijeme je da je ponovno razbacam pripremajući ručak. Danas sam bila u kuhinji, a ona je cijelo to vrijeme provela s tatom, igrajući se kraj njega na podu dok je on učio. Svako malo sam provirivala i gledala taj prizor s nevjericom. Mogu reći, prije podne je proteklo glatko.
- Sjeli smo oko pola 12 s njom za stolić i pravili joj društvo dok je ručala. Malo je hranila nas, malo sebe. Sebi je uzimala velike komade, nama je nudila mrvice. Pošteno.
Ajme, tek je podne
- Uhvatila sam u podne, kad je otišla spavati, vrijeme za završiti blog i predahnuti.
- Niti popodne nemamo ozbiljnijih planova, osim što je vrijeme našeg ručka tempirano kad se ona probudi, tako da nam se može pridružiti s užinom. Privlači je u zadnje vrijeme naš visoki stol, pa stoji za njim dok mi jedemo, a nekada nam se i pridruži. I to više voli raditi s tatom, nego li sa mnom.
- Popodne ću ja s njom provesti malo više vremena u igri, kako bismo odvojile neko vrijeme za čitanje i listanje knjiga. Ima nekoliko omiljenih koje non stop vrtimo pa planiram ovih dana nabaviti od bake neke nove, kako bismo mogle nešto drugo čitati jer ove već sve znam napamet.
- Prije mirnog razdoblja slijedi najaktivniji dio dana, on uključuje loptu, trčanje po stanu, glasnu glazbu i aktivno igranje, po potrebi i penjanje uz naš nadzor. Ali, već je tada, polako, izdaju oči koje sve češće trlja.
- Oko 18 večeramo, a nakon večere odlazimo u kupaonicu. Razdoblje do spavanja ponovno provodimo čitajući, spremajući igračke i stvari koje su se našle gdje im nije mjesto. Vidim već na njoj da je da se polako predaje i da joj je baterija na rezervi.
- Kad spomenem spavanje, sjeti se da bi još nešto jela, iako je večerala prije manje od sat vremena.
- Kad prođe 19 zatvaramo vrata od sobe, nekada s njom ostajem ja, a nekada tata. Vrijeme je za zadnji zagrljaj tog dana, spuštanje roleta i puštanje uspavanke.
Takav će nam biti tempo do 23. Kad se ponovno vraća u vrtić, a mi svom dosadašnjem tempu. U svakom slučaju, idući će četvrtak biti posvećen objavi kako smo preživjeli tjedan u izolaciji i koliko se od jedan do beskonačno veselimo povratku u normalan tempo života.
