Ne – čarobna riječ
Želim upoznati roditelja koji se nikada nije pokleknuo i povikao malom djetetu “ne, ne, ne…” “nemoj…”, “ne smiješ…”. Svi su, barem jednom, rekli ne. Isto tako, voljela bih upoznati roditelja koji, kada je rekao ne, nije naišao na ljutnju kad je stao na put originalnom naumu svog malog genijalca.
Odgoj nije jednostavan, a neke stvari ne pišu u priručnicima. O tome sam pisala u objavi Što ne piše u priručnicima o odgoju?
Davno prije
Stvarno nisam mislila da mi kuhinja može biti prljava, a još manje da će mi biti prljava pola sata nakon što sam napravila generalku. I to samo zato što imam netom prohodalog macaklina koji prstima mora proći sva vrata niskih elemenata u kuhinji, uključujući i vrata pećnice na kojima se vidi da su prljava čim ih krivo pogledaš.
Danas
Lagat ću vam pa ću reći da sam prihvatila situaciju i znam da mi više ne može biti sve čisto ako smo doma, pogotovo ako smo svi doma. U svakom slučaju, nastojim se manje živcirati kad vidim da nešto nije na svom mjestu ili da je macaklinka lizala ogledalo koje sam prije deset minuta oprala.
Da i Ne zone u domu
Što su Da i Ne zone u domu?
Budući da Montessori pretpostavlja da se dijete može slobodno kretati u životnom prostoru i tako ga istraživati, veći dio vašeg doma time postaje “da” zona, odnosno, pristup djetetu je dopušten. Prednost je kad se vaš prostor nalazi na jednoj etaži i tako stepenice nisu prepreka ili opasnost za djetetovo kretanje. To može biti i nedostatak, odnosno, zahtijeva više pažnje jer, ako dijete puže ili hoda to znači da, kada ga ostavite na jednom mjestu, vjerojatno ga na tom mjestu nećete naći. Vjerojatnije je da će biti na drugoj strani stana iako ste samo na pet sekundi skrenuli pogled s njega.
“Ne” zona
S druge strane, “ne” zona je ona soba, ladica ili ormar koje dijete ne smije dirati. Ako je riječ o sobi, najbolje je vrata te prostorije uvijek, ali uvijek držati zatvorena i izbjegavati da dijete uopće vidi kako iza vrata nešto postoji. Jer, ako vidi, velika je vjerojatnost da će početi razmišljati o toj prostoriji i poželjeti malo zaviriti unutra. Ako je riječ o “ne” ladici ili ormaru, najbolje je da se nalazi izvan djetetova dohvata. Da ste me pitali prije koji tjedan, rekla bih vam da je najbolje staviti na takav ormar zaštitu od otvaranja, ali evo, Vendi je nekoliko dana nakon što smo stavili zaštitu na kuhinjski ormar ispod sudopera, shvatila kako se traka otkopča. Tako da, Vendi vs. zaštita – 1:0.
“Da” zona
Naš je gotovo cijeli stan “da” zona. I zapravo, vidim koliko je lakše biti na jednoj etaži. S druge strane, kod bake je u kući kompliciranije. Ako ostavimo otvorena vrata od hodnika u prizemlju, Vendi je već na stepenicama. Ako ode gore, moramo paziti da ne dođe do stepenica, jer silno želi u rikverc prema dolje. Isto je ako odemo u potkrovlje. U stanu smo sigurni, jedino gdje se može popeti su kreveti ili kauči i s njih sada zna sama sići.
Zašto izbjegavam reći ne i što činim umjesto toga?
Moje ne i ne bilo koje druge osobe kod Vendi izazove potpuno drukčiju reakciju. Dok druge posluša, bez problema, mene počne izazivati, ako čuje ne. Zašto je to tako, o tome bismo mogli napraviti cjelovečernji talk show. Ja ću jednostavno reći, jer sam joj mama. A tko je mama, razumjet će me, sigurno. Ipak, ako uporno djeci govorite ne, nemoj, ne možeš… sputavate ih i činite ih nesigurnima i odrast će u nesigurne ljude. Kad su u pitanju bebe i manja djeca, ako im nešto ne želite dati ili dopustiti, jednostavno preusmjerite pažnju. Što više vi govorite ne, ne možeš i ostale niječnice, to malom djetetu više stavljate u fokus to što si je ono zacrtalo da želi. Jednostavno, preusmjerite pažnju.
Kako mi to radimo?
Kad vidim Vendi da uzima ili dira nešto što ne želim, a to je baš neki dan bio krumpir iz vrećice koja stoji u špajzi na podu, imala sam dvije opcije. Mogla sam joj reći ne i uzeti ga ili ga samo uzeti i pospremiti na drugo mjesto. U oba bih je slučaja razljutila i još je više potaknula da razmišlja o tom krumpiru. Zastala sam, promatrala je kako se igra i na kraju joj se pridružila. Uzela sam krumpir, odnosno, zamolila je da mi ga da, malo se nećkala, ali na kraju mi ga je predala. Ali, već sam u ruci imala spremnu zamjenu. Držala sam jabuku i nastavila pričati o krumpiru koji mi je dala. Rekla sam joj kako ga moramo oprati, oguliti pa ćemo ga kuhati i ručati.
Skrenite s teme
Priču sam završila pitanjem: “Hoćeš grickati jabuku?” Jabuka je u tom trenu postala nešto što više želi od krumpira. Dapače, nije se ni okrenula kad sam ga vratila u vrećicu, nego me tražila da joj dam jabuku. “Oprat ću je, oguliti i narezati pa je možeš jesti.” Otišle smo iz špajze, zatvorila sam odmah vrata, zaboravila je na krumpir i već je nestrpljivo čekala jabuku kod stola. Bez ljutnje, na obostrano zadovoljstvo.
Što Vendi strašno želi?
Držati i igrati se s mobitelom. Naravno, vidi nas kad ga držimo, gledamo u njega ili razgovaramo. Koliko god se trudila da što manje imamo digitalne uređaje u ruci, nekada je neizbježno. A ona samo upija i kopira. Ako ga slučajno ostavimo na dohvat njene ruke, svakako će dati sve od sebe da ga uzme. Ako joj ga ne damo, počela bi strašno negodovati i ljutit se. Baš zato, smanjili smo korištenje mobitela u njenoj blizini, a kad ga želi dohvatiti, ponudim joj zamjenu. Za sada, prihvatljiva joj je zamjena daljinski upravljač. Imamo jedan pri ruci koji joj glumi mobitel, a po potrebi mu nađe i neku drugu funkciju.
Kako izgleda prosječan da u životu jednogodišnjakinje, pročitajte u objavi Jedan dan u životu prosječne jednogodišnjakinje.
Od prvog dana bez ogradica
Iako mnogi roditelji razmišljaju o postavljanju ograđenog vrtića za bebu, kupuju nunalice i ograničavaju kretanje djetetu, to je najbolje izbjegavati. Umjesto da uložite novac u vrtiće, ogradice i nunalice, uložite vrijeme u reorganizaciju životnog prostora, koliko god je to moguće. Dakle, ogradice postavite samo na vrh stepenica, zatvorite prostorije u koje ne želite da dijete ulazi i to je, skoro, to.
Dakako, priprema za Vendine pohode po stanu nije uključivala samo zatvaranje vrata od toaleta, već je tu bilo više faza pripreme, ako možete takve pripreme obavite u vrijeme gniježđenja, jer kad pile stigne, nećete imati previše vremena niti energije za takve projekte.
Ako opremate stan
Imali smo taj luksuz da smo stan opremali godinu prije nego li smo planirali imati nas u jednom malom čovjeku, maloj ženi. Kad ne planiraš istovremeno opremanje stana i opremanje za bebu, neke ti stvari nisu na pameti. Srećom, budžet nam je bio ograničen, pa smo namještaj nabavljali po principu praktičnosti i jednostavnosti. Zaista, ne mogu ni danas, dvije godine nakon useljenja reći da nam je nešto preveliki promašaj. Neke bismo sitnice modificirali, ali i bez njihove modifikacije mirno živimo. U svakom slučaju, kad opremate stan, a ako računate na bebu u budućnosti, vodite se ovim nitima: jednostavnost, praktično za održavanje, izdržljivo, perivo, zamjenjivo, bezopasno ili malo opasno, stabilno. Sve ostalo, van dohvata dječje ruke.
Gniježđenje
Kad vas u trećem tromjesečju uhvati gniježđenje, pa u jedanaest navečer tjerate muža da briše prašinu po kutevima soba i na vrhu ormara, sjetite se da je i vrijeme za osiguravanje prostora za bebino nesmetano kretanje.
Osigurajte oštre kuteve
Bilo da je riječ o ormarićima, stolićima, stolovima ili nečem četvrtom, u svakom slučaju uložite novac u kvalitetne zaštite za oštre kuteve. Kad beba propuza ili prohoda, baš se ti ćoškovi često nađu na putu i postanu ozbiljna opasnost pri potencijalnom padu.
Zatvorite utičnice
Sve one koje su na dohvat ruke bebi trebale bi biti zatvorene. U tom slučaju, u našem bi stanu gotovo sve bile zatvorene. Pa, budući da to nije moguće, ostale su otvorene one iza ormara koje su Vendi malo manje na vidiku. Iako, i dalje se ponekad zainteresira i ima želju igrati se baš pokraj utičnice. Baš je njeno zanimanje za guranje prstića u utičnicu situacija u kojoj bih rado povikala ne, a ona bi, sigurno, imala priliku testirati moje nijekanje.
Opasne tekućine visoko i izvan vidokruga djeteta
Ne samo da je opasne tekućine za čišćenje, prašak za rublje i sve što možete naći tekuće u kupaonici, potrebno skloniti na visoko mjesto, potrebno je skloniti s vidika. Bez previše objašnjavanja, opasne stvari uopće ne trebaju biti poznate djeci, a i mi bismo ih mogli malo manje koristiti, priroda bi nam sigurno bila zahvalna.
Sve što ne želite da beba ili dijete dira držite visoko
Čim stanu na noge, otvaraju im se novi vidici i samo im je njihova visina granica. Dakle, sve ono što mogu dosegnuti rukom, pokušat će dosegnuti, ne morate misliti da neće. I baš zato, da biste izbjegli objašnjavanje i otimanje iz ruke (jer to je najgore što možete učiniti), na vrijeme sklonite s dohvata i vidika.
Ne prilagođavajte dijete životnom prostoru, prilagodite prostor djetetu
Kako biste na vrijeme izbjegli neprekidno hodanje za djetetom i ponavljanje: “ne, nemoj, ne možeš, pazi, ne to, ne tako…” osigurajte svoj životni prostor i pripremite ga za najznatiželjnijeg istraživača koji živi u vašoj obitelji ili joj se tek treba pridružiti. Bebu ćete moći držati na mjestu sve dok ne propuže ili prohoda, a onda, postaje nezaustavljiva. Otpočetka, beba gleda prostor u kojem se nalazi, proučava ga i upoznaje, a kasnije će ga koristiti. U tom razdoblju dok se još ne kreću, ne ograničavajte im pogled postavljanjem ogradica. Zaboravite na nunalice i meke podloge. Omogućite bebi da sate budnosti provede na podu i ima slobodan pogled na svoju sobu ili prostoriju u kojoj boravi.
Planirajte i reorganizirajte
Umjesto da trošite novac na ogradice, potrošite malo više vremena na planiranje doma, reorganizaciju, spremanje opasnih stvari, osiguravanje utičnica, postavljanje zaštita na kuteve namještaja i koliko je to god moguće, napravite prostora za neometano puzanje ili hodanje.
Ostalo pospremite
Ono što ne želite da dijete dira, pospremite. U svakom slučaju, naći će ono samo nešto što vi ne želite da dira, i za što niste ni bili svjesni da mu ne želite dati. Kako god, u sebi ćete sigurno pomisliti ne, nemoj to dirati, ali nemojte odmah to isto povikati. Udahnite, promatrajte dijete što čini s tim predmetom (naravno, ovdje nije riječ o nečemu što može dovesti život u opasnost ili prouzročiti davljene, otrovanje i sl.), zatim mu se pridružite u igri, pričajte mu o predmetu koji ima u ruci i pripremite zamjenu za koju možete pretpostaviti da će ga privući kao i predmet koji trenutno drži. Ponudite mu da se zamijenite, vježbajte “izvoli, hvala, molim” i napravite mirnu primopredaju. Bez suza i drame.
Trackbacks/Pingbacks