Samo faza
Imam doma dijete, ne znam čije je, a možda je moje pa je samo faza. Ako je netko izgubio malog šefa, molim da dođe po njega i vrati mi Vendi. Hvala.
Imam osjećaj na trenutke da u kući imam dijete u pubertetu, a ne trogodišnjakinju. Nego, što se zbiva?
Nisam stručnjak za razvojne faze, ali sam svjesna da postoje i pišem o ovoj, kao i o svima, iz kože mame koja sve to doživljava i proživljava.
Ljuta na cijeli svijet
Počelo je tako da je, odjednom, naša mila i draga postala ljuta na sve, ljuta sada, ljuta poslije, ljuta danas, ljuta jučer i tako ljuta. Mi smo mozgali, pa smo imali više zaključaka, vjerojatno je košmar u glavi otkako sam počela raditi. Svjesna je da se situacija malo promijenila. Možda je lovi neka viroza, to tako često počne.
Hoda s licem zbijenim u jastuk
Na trenutke, imali smo scene koje su bile toliko smiješne da smo se samo suzdržavali kako se ne bismo počeli smijati jer, više ti nije ni do čega, nego da se smiješ i prihvatiš situaciju. Ipak, moraš ostati kul i biti podrška puna razumijevanja pa ostaješ pribran i ozbiljan, ma koliko ti je smiješno. Tako, jedan je dan bila ljuta na nas jer smo je gledali i previše puta pitali zašto je ljuta i što je ljuti pa je na posljetku uzela jastuk, zabila glavu u njega i tako hodala po kući. Prošla je nekoliko puta pokraj nas i krajičkom oka gledala našu reakciju. Mi smo se, ovog puta, uspjeli suzdržati od smijeha. Kad je shvatila da nije izazvala nikakvu našu reakciju, odljutila se.
Viče neću na svaku moju
Inače, već smo odavno spoznali kako puno bolje funkcioniramo ako smo sami s njima ili ja ili on. Kad smo zajedno, uvijek traže rupu u zakonu i pokušavaju pomaknuti naše granice i ispitati svaku toleranciju.
Nekad, kažemo kako jedva čekamo da budemo sami (dok je jedno od nas dvoje negdje drugo), čisto da njih dvije budu onom koji je ostao s njima, najbolja djeca na svijetu. No, u ovoj fazi to nije vrijedilo. Vendi je još veći otpor imala kad smo bili sami. I, toliko je bila uporna u onome što je postavila kao želju ili cilj, da sam jednostavno i ja (koja teško i rijetko propuštam) na kraju popustila.
Kad poludi lupi rukom
Imala je izljeve ljutnje kakve nisam nikada doživjela. I, tu spoznaš da potrebe izbacivanja ljutnje i bijesa iz sebe, dijete ne uči, već ima negdje duboko u sebi. Barem smo sigurni da nas nije vidjela kako od ljutnje udaramo po podu i zidu. A, upravo je to ona napravila kad sam je razljutila jer sam joj rekla da je naopako obula cipele. Kad sam je zamolila da ih preobuje, rekla je kako neće. Na kraju, kad sam joj rekla da ću morati krenuti bez nje jer više nemam vremena, razljutila se do te mjere da je svom snagom rukom lupila o pod.
Mršti se i reži
Kad je ljuta, ljuta je do te mjere da počne režati, a namršteno lice više sam od bilo kojeg izraza gledala tih desetak dana.
Ljuta je na mene
Uglavnom i većinu vremena. Ono što radim, radim krivo. Ono što ne radim, isto ne valja. I tako, u svakom slučaju griješim.
Ljuta je na Galadriel
Galadrieli je jedno popodne rekla da je jako ljuta na nju i kako s njom više neće pričati. A, onda kad je Galadriel odlučila otići k meni jer je shvatila da od Vendi neće biti ništa, Vendi joj je s drugog kraja stana povikala: “Gala, mama ne priča s tobom jer sam ja ljuta na tebe.” Pravila sam se da je ne čujem i samo nastavila pričati s njom. A onda je došla ozbiljna Vendi i rekla mi: “Ti ne pričaš s Galom jer sam ja ljuta.”
S tatom ne želi pričati
Na tatu je ljuta jer je otišao na posao. Ali, njih dvoje se još nekako dogovore oko svega. Ipak, i s njim je više posvađana, nego li pomirena.
Baku ne gleda
Na baku je ljuta jer baka zadnjih mjesec dana čuva seku i, s tim se nikako ne može pomiriti. Naravno, ne zna ni točno definirati svoj razlog ljutnje, ali iz njenih zaključaka mogli smo shvatiti u čemu je problem. Malo ju je ljutnja prošla kad je imala tjedan pauze od vrtića, a nadamo se da će se u potpunosti odljutiti u kolovozu kad neće ići u vrtić. Ipak, trebat će joj još neko vrijeme da prihvati kako njena baba, nije samo njena baba.
Rekla mi je “više ti neću ponavljati…”
Vrhunac je, ipak, bio između nas dvije. Jedno me popodne tražila škare jer je željela rezati. Imala sam u planu nešto drugo pa sam joj rekla kako ovaj put nećemo rezati, a i Galadriel je tu i mota se i želi sudjelovati pa bolje da škare ostavimo za neki drugi put. No, ona je bila uporna. I još mi je nekoliko puta ponovila: “Mama, želim škare odmah.” “Mama, molim te škare.” “Mama, hoću rezati.” I, na svaku moju odbijenicu postala je sve ozbiljnija. Na kraju, rekla mi je: “Mama, slušaj ti mene, ja ti više neću ponavljati, daj mi škare. Odmah!” Suzdržavala sam se jer mi je bilo toliko smiješno ali i šokantno što mi je rekla ozbiljnim tonom rečenicu koju sam ja njoj neki dan rekla kad nije htjela preobuti naopako obuvene sandale. Samo sam šutjela, uzela sam škare, dodala ih joj, rekla izvoli i otišla. Nisam više imala izbora.
Ne popušta
Nalazimo se na kraju ove dvotjedne faze. Dakle, ova faza pod visokim naponom bila je jedno iskušenje za sve nas. I dok smo nas dvoje slijegali ramenima i čekali da prođe, svi su se oko nas brinuli, što se dogodilo miloj i dragoj V. Zapravo, ona je samo došla na još jednu novu razinu sposobnosti zauzimanja za sebe. I dobro je to dok se ljute i dok izražavaju sve negativne emocije na najspontaniji mogući način. Zapravo, kažu oni koji su stručniji od nas kako ih treba pustiti da izbace iz sebe to što im je na duši i biti uz njih kao utjeha, podrška i oni koji će ih razumjeti, poslušati i shvatiti.
U redu, ovu preživljavamo, koja je iduća?
Mogu reći, ovu smo fazu preživjeli i već smo spremni za neku iduću, vjerojatno, Galadrielinu. Jer tako je to, zatišje je samo znak da se sprema nova oluja.
