Utjecaj ekrana na dijete
Mirno i fokusirano takvo je vaše dijete kad mu u ruke pružite ekran – mobitel, tablet ili uključite televizor. “Kako je ona dobra i mirna!” Komentira neka žena jednoj majci čija djevojčica, malo veća od Vendi drži mobitel, sjedi u kolicima za kupovinu i gleda crtiće dok u Ikei čekamo na preuzimanje robe.
Vendi istovremeno, ide lijevo-desno, obilazi oko stolca, igra se sa mnom skrivača iza kolica, pokušava se popeti na njih, smije se na glas dok joj vičem “bu” i skrivam se iza vlastitih dlanova, maše ljudima, smije se, tri puta je pokušala puzati jer je shvatila da je tako brža i tako, krati si vrijeme dok čekamo da nas teta prozove za povrat krivog proizvoda koji sam uzela.
Mislim si, sigurno i o nama, ta gospođa, misli tako lijepo kao i o onoj djevojčici koja bulji u ekran. Dobila je pa-pa od Vendi i osmijeh, ali, svejedno nas je ignorirala. Naravno, skroz smo joj išle na živce.
Djeca i mjesta koja nisu za njih
Djeca nisu za kafiće i restorane, ali uvijek mir možete kupiti zaslonom i crtićem na njemu. Ne kažem da nisu, u smislu da ne bi trebali tamo zalaziti, već da će im biti dosadno još prije nego li konobar uzme vašu narudžbu. U najblažem slučaju, nešto će odletjeti sa stola ili ćete ga tražiti između stolova. To nitko ne želi, svima idete na živce i jednostavno, kupit ćete svoj mir i mir drugih gostiju mobitelom ili tabletom i crtićem. Iskreno, nastojim organizirati druženje bez da s njom zalazim po ugostiteljskim objektima. I činit ću to dokle god ne pomislim da bi mogla provesti pola sata na jednom mjestu.
Mir za roditelje
Vaša kava je vruća i baš takva vam treba, crna i jaka. Crna i vruća kava, zaigrano dijete i crni zaslon ne idu zajedno. Kupit ćete svoj mir jednim pritiskom gumba na daljinskom. Upalit ćete ekran, ugasit ćete dijete. Nas dvije imamo rutinu. Moja je kava vruća dok ona doručkuje ili dok je tihi sat ( o kojem ću više reći u nastavku bloga). Ako doručkuje, pridružim joj se, i obvezno i njoj natočim u istu šalicu njenu “kavu” odnosno, gutljaj vode, kako bi me mogla oponašati.
I tako, ima mnogo situacija u jednom danu u kojima vam treba malo mira i tišine. Zvuk s televizora nije problematičan. Jedini način da smirite dijete, je da mu upalite crtiće.
Koliko je staro vaše dijete?
Ako je starije od tri godine, prihvatljivo je da na kratko u danu pogleda televiziju. Za mlađu djecu, gledanje televizije, tableta ili mobitela, uopće se ne preporučuje. Dapače, preporuke su da djeca mlađa od tri godine uopće ne gledaju televiziju.
Ali, kako to, pa postoji čak i televizija za bebe?
Pa, iskreno, koliko stvari postoji, a bilo bi bolje da ne postoje? Mogu vam pričati o istraživanjima koja su proveli na djeci roditelja nižeg socio-ekonomskog statusa. Ali neću previše, reći ću samo da su poprilično zaostajala u razvoju za svojim vršnjacima po pitanju verbalne komunikacije, ali i da su češće imala problema s govorom.
Jednostavno je, kako ekran djeluje na dječji mozak?
Mozak koji gleda televiziju radi kao “ravna crta” ili bolje reći, ne radi, a na taj se način ne može razvijati. Da bi se mozak razvijao, njemu trebaju doživljaji, teksture, boje, oblici, veličine, prostor za kretanje i još mnogo toga što jedna okolina pruža samim svojim postojanjem.
Prve tri godine života su najvažnije
Djetetu trebaju doživljaji. Dijete je tu da bi bilo aktivno, kretalo se, istraživalo, ispitivalo, vježbalo, ponavljalo. Čim prije postavite dijete u ravnopravnu ulogu u obitelji, uključite u sve aktivnosti koje su primjerene dobi i počnete pratiti ono što želi.
Nastojim vas potaknuti da promijenite pogled na igračke. Možda ste i sami primijetili, kupili ste djetetu brdo igračaka, a ono se baš želi igrati s kartonskom ambalažom? Nisu potrebne skupocjene igračke, niti brdo igračaka. Djecu više zanima ono što vi koristite. Pružite im mogućnost da dožive to što radite, dajte im da i sama isprobaju ono što vi radite. Pokažite im kako radite, nadzirite ih, pomozite im i zatim prepustite im, neka vježbaju. To nije neka znanstvena fantastika, to je Montessori. Ne trebate puno, sve što imate oko sebe (a nije opasno za dijete) može poslužiti kao igračka.
Kako gledati televiziju s djecom?
U starijoj dobi, odrasla osoba treba gledati televiziju s djetetom. Gledanje crtanog filma ili nekog drugog sadržaja, ostavlja kratkotrajne učinke na dijete. Ovisno o sadržaju i načinu na koji ga je doživjelo, može biti sretno, tužno, uznemireno… Pričajte s djetetom o emocijama. Upoznajte se sa sadržajem prije nego li mu upalite program i razmislite je li vam prihvatljiv.
Kad vidim neke crtiće, prvo bih uključila “mute”, a onda bih i isključila program. Za razliku od crtića u naše doba, kad su se miš i mačka mlatili kao veliki, današnji crtići nastaju u suradnji sa psiholozima i primarna im je uloga prodaja igračaka. Dakle, ni oni onda, niti ovi danas, po mom mišljenju, nisu previše korisni. O tome da djeca gledanjem stječu neke vještine (kako navode na najavnoj ili odjavnoj špici), hm, o tome bi se moglo raspravljati.
Kako mi gledamo na to i što planiramo?
Kod nas, sigurno, neće biti televizije niti ekrana do četvrte godine. Nakon toga, možda i povremeno. No, o tome ću kad bude vrijeme. Ne kažem da sada Vendi ne vidi upaljen zaslon mobitela, tableta ili monitora. No, ne nudim joj da gleda, već joj uvijek omogućim, ako moram imati upaljen zaslon, da se zabavi s nečim drugim. Povremeno je privuče svjetlo sa zaslona, no uglavnom ipak nađe drugu zanimaciju.
Što je to tihi sat i zašto smo ga već sad počeli uvoditi?
Kod veće djece, tihi sat je vrijeme u danu, najčešće iza ručka, kada mogu birati hoće li spavati ili će se igrati u miru (bez jurnjave po kući), čitati, crtati ili slagati puzzle.
Kod nas tihi sat je sada razdoblje između doručka i jutarnjeg odmora. U tom periodu trebam mir kako bih započela s radnim aktivnostima koje ću dovršiti tijekom dana. Najčešće, budući da mi je posao takav, sjedim za računalom ili tipkam po tabletu. Nekada se poslužim papirom i olovkom pa nemam uključen monitor. U tom periodu, ne igram se s Vendi, niti previše komuniciramo. Ona se najčešće zabavlja u kutku za igranje ili sada, po novom na vreći za sjedenje gdje sam joj posložila knjige. Sve dok je ne prelomi dosada, nedostatak pažnje ili umor, ne obraćam joj se. Naravno, imam je na oku, kako ne bi napravila nešto što ne želim. Tihi sat traje otprilike pola sata do 45 minuta. Nakon što pokaže potrebu za mojom pažnjom ili poželi malo mlijeka, krećemo s pripremom za prijepodnevni odmor, spuštanjem roleta i spavanjem.
Isključite ekrane, uključite prirodu
Aktivnosti u prirodi mogu biti nebrojene, neće vam trebati ni igračke, a dijete će biti zadovoljno. O aktivnostima u prirodi pročitajte članak Montessori sktivnosti u prirodi.
Što o ne gledanju televizije misli Vendi?
Vendi nas s te strane ne poštuje ni pet posto. Šalim se, naravno, ali ima dijete svoj stav. Neki je dan, dok sam bila u kupaonici i nisam joj dala da uđe za mnom, otišla, popela se na kauč i uključila si televizor. Shvatila je čemu služi daljinski, jer ga je već nekoliko puta slučajno upalila igrajući se s njim. Dolazim ja iz kupaonice, a ona zavaljena na kauču leži, gleda televiziju i ne obraća pažnju na mene. Vendi : roditelji – 1 : 0.
U drugoj prilici, bile smo kod bake, otišla je u bakinu sobu, uzela daljinski, upalila televizor. Na programu, CMC, Stavros i neki prastari hit. Dolazimo, Vendi stoji nasred sobe, u jednoj ruci drži daljinski, u drugoj kremu za ruke koju je pronašla na ormariću i pleše. Kad je pjesma završila, odlazi u hodnik, uzima telefonsku slušalicu iz baze i odlazi u tetinu sobu. Njom, neuspješno, pokušava upaliti njen televizor. Vendi : odrasli 2 : 0.
Na kraju
Iskreno, žao mi je kad vidim dijete koje je zadubljeno u ekran, jer, rijetki su oni roditelji koji djetetu ekran daju iznimno i povremeno. Jer, i ako mislite da im dajete povremeno, zbrojite minute i sate, pa ćete vidjeti koliko to ispadne tjedno, mjesečno. Ne baš malo, je l’.
Omogućite djetetu da istražuje, promatra, isprobava, vježba, ponavlja, radi, oponaša… Imat će vremena na fakultetu pogledati tri sezone serije, noć pred kolokvij. 😀
