Floraart i pripreme za uređenje balkona

Ovog smo vikenda posjetili Floraart na Bundeku i opremili se biljkama koje će nam uljepšati dvorište i balkon. Spremili smo se i uranili kao i 90 % ljudi koje je mislilo isto kao i mi, kad nije još gužva. Vjerojatno bismo krenuli ranije, ali napravila sam stratešku grešku i nisam nas spakirala večer prije pa sam ujutro uz pakiranje, prigovaranje i serviranje doručka, čišćenje nereda i ostale rekreativne aktivnosti, spakirala ruksak za kratki izlet.

Ruksak za svaki slučaj

Ma koliko kratak taj izlet bio, ruksak uvijek uključuje isto – opremu za svaki slučaj. I, već sam na mostu shvatila da smo u istom problemu kao i svi koji su u nedjelju ujutro, s ciljem izbjegavanja gužve, krenuli na Floraart. I nakon što smo iz četvrte uspjeli skrenuti prema Bundeku, shvatila sam da ne moramo nadobudno tražiti mjesto za parking vani.

Jer, svi su mislili kako neće biti gužva

Odmah smo se uparkirali u onu poslovnu zgradu s desne strane na uglu, preko puta Bundeka. Tamo je iznad ulaza pisalo velikim zelenim slovima SLOBODNO i to me je jedino natjeralo da prešutim ideju o odustajanju od odlaska na Floraart. Količina ljudi koja je samo pješice dolazila prema Bundeku donijela mi je spoznaju kako će biti previše ljudi na jednom mjestu. Ali, dobro, tu smo, došli smo i idemo. Ommm.

Kad ideš nekamo s djecom, pripremi živce i novce

Vendi je odmah vidjela balone i sladoled. Sad je još podnošljivo dok samo nju moramo uvjeriti u to da ćemo nešto kasnije kupiti ili nećemo kupiti. Za dvije godine nas čeka duplo. Tješim se, kad gledam roditelje djece koja kod mene dolaze na balet, ako su oni preživjeli, budemo i mi. Nekako.

Želje i ideje

I tako, putem prema ciljnom odredištu, smjenjivale su se ideje – baloni, sladoled, sladoled, baloni, parkić, sladoled. No, dok smo sve to odgađali, Vendi je imala priliku za svoj prvi face painting. Nagovarali smo je da joj teta nacrta Hello Kitty ili jednoroga kojeg toliko obožava. Ne, ona je htjela zvjezdice. Zvjezdice? Bili smo skroz razočarani njenim izborom, ali nismo je nagovarali previše. Ona je bila zadovoljna i cijelo je vrijeme brinula “jesu se osušile” (a zapravo je mislila, jesu li izblijedile).

Kutak s cvijećem

Konačno smo se, nakon gotovo 45 minuta i nebrojeno usputnih stanica, domogli cilja. Galadriel je bila oduševljena kamenčićima i oni su je jedino zanimali. Isprva sam je pokušavala preusmjeriti na nešto drugo, a onda sam na kraju odustala. Inzistirala je na igranju s kamenčićima.

Ozbiljan zadatak

Vendi je i dalje, čitavo vrijeme brinulo, kad ćemo na sladoled ili u parkić. Ali, kad je dobila priliku izabrati neku biljku koju ćemo kupiti i posaditi u dvorištu, shvatila je zadatak ozbiljno. Malo i preozbiljno jer je htjela da joj kupim neko malo stablo. Nasmijala sam se, kao i prodavačica i preusmjerila je na manje biljke.

Šljunak za pet

Gužva je oko nas bila sve veća, a Galadriel sve odlučnija da će usred gužve sjediti i, po mogućnosti, degustirati šljunak. Shvatila sam kako je došlo vrijeme da jači popusti i odustane.

Ne ići nedjeljom, zapamtite to

Nabavili smo nekoliko biljčica i odlučili otići iz gužve. Ni u kupolama nije bila veća sreća, jer je gužva samo rasla pa je bio blagi promašaj otići s djecom na ovakvo događanje zadnji dan. Definitivno, upisala sam si podsjetnik za iduću godinu, moramo ići tek kad se Floraart otvori, krajem tjedna. A, ne bi bilo na odmet da traje i koji dan dulje.

Jedan patak, dobio zadatak

Ipak, Vendi je tek našu misiju odlaska na Bundek smatrala uspješnom kad smo vidjeli “pate”. Nismo ponijeli kruh, ali je ona imala ideju kako će im bacati kamenčiće pa da one love. Rekla sam joj da se patkama ta ideja baš neće svidjeti. Zaključili smo kako je krajnji čas za sladoled i predah.

Sladoled i novi frend

Na kraju, kad nam je bilo dosta svega, a ponajviše gužve, uzeli smo taj, od početka željeni, sladoled i sjeli na travu pokraj puta. Njih su se dvije namazale sladoledom od-do, a sve o sebi ispričao nam je četverogodišnji Leonardo.

Djeca

Uvijek me iznova oduševi kako su djeca tako spontana i kako je on jednostavno došao do nas, sjeo, ispričao kako mu je curila krv iz usnice, kako je imao tortu za rođendan na Spidermana i kako mu se zovu tete u vrtiću. Osim toga, rekao nam je i koja mu je najdraža. A, nije propustio ni priču o tome da je bio mali i da je bio mami u trbuhu. Inače, ta tema neopisivo zanima Vendi i redovito me traži da joj pokažem fotku gdje je ona bila mala beba.

Zasluženi odmor

Dovukli smo se doma i zaspali. Bez prigovaranja, nakon ručka, obje su otišle spavati bez ijednog odgađanja od “još pet minuta”. Očito, trebao nam je ovaj Floraart i gužva u nedjeljno jutro.

No, ono što je Vendi više zanimalo je, kad ćemo saditi cvijeće?

S tom je brigom zaspala i probudila se. I, uspjele smo, nakon što su se njih dvije posvađale jer joj je Galadriel uzela grabljice koje joj nisu trebale, pa joj ih je željela vratiti, a ona ih više nije htjela uzeti. Onda sam im ponudila dvije opcije ili da se dogovore i prestanu ljutiti ili da odustanemo od sadnje. Nagodba je vrlo brzo pala pa smo nastavile s poslom.

Naša mala kompostana

Imala sam u teglama još prije dva mjeseca prošlogodišnje začinsko bilje, ali sam ga zanemarila pa se osušilo i samo smo ga istresle u kompostanu. Vendi obožava miješati zemlju u kompostani, a kad sam se okrenula i otišla po zadnju teglu i vratila se, miješala je i Galadriel. Ali rukama. Naravno, sve se dogodi što ne treba dok dvaput trepneš. Vendi je još uvijek hrabro miješala zemlju jer nije primijetila koliko je glista u njoj, a nisam joj ni rekla. To se tek spremam objasniti jer znam da kad shvati, više neće htjeti prići kompostani neko dulje vrijeme.

kompostana

Digresija

Kad smo kod gađenja, zove me jedno jutro, nakon što je otišla piškiti: “Mama, ne mogu piškiti.” Ustajem, pokušavam doći k sebi i shvatiti zašto ne može piškiti. “Što je bilo?” “Dlaka je u tuti.” 

Jedna koja sluša, druga koja sabotira

I, na kraju, čekalo nas je presađivanje. Vendi je cijelo vrijeme aktivno sudjelovala i slušala upute, a Galadriel je pokušavala sabotirati naše planove, cvjetove skratiti za latice, a biljke za listove. Vendi joj je uporno ponavljala: “Ti ne možeš, ti si još maaalaaa!” Sreća pa se Galadriel ne obazire na tu frazu, nego, samouvjereno nastavlja po svom. 

Najsretniji trenutak u životu svakog djeteta

Kad im dajte da sade, kopaju po zemlji, presađuju ili čupaju, niste im još ono najvažnije dali. Niste im dali da zaliju. Mislim da je to zadovoljstvo koje proizvede zalijevanje, teško usporedivo s bilo kojim drugim zadovoljstvom u životu malog čovjeka. 

Ne treba vam ni vrt, ni dvorište

Nekoliko začinskih biljaka i malo zemlje dovoljno je za jednu popodnevnu zabavu. Zajedničko presađivanje i briga o biljkama nisu samo jednokratna aktivnost. Kad ih naučite kako se o biljkama kontinuirano brinemo i redovito ih zalijevamo, s vremenom će oni preuzeti brigu o njima.