Porod 1 vs. porod 2

I ovo je zadnja u nizu objava o meni, rodilištu i porodu, barem za sada, sve dok se ne sjetim da nešto nisam ispričala. Od idućeg tjedna, vraćamo se Montessoriju i svakodnevnom životu s No drama mamom. Jedno od najčešćih pitanja ili zaključaka kako je drugi put lakše, navelo me na to da pišem je li stvarno tako ili ipak, neke stvari nisu išle lako, kako sam mislila da će ići.

Zadnja ambulanta

Prvi sam put u zadnjoj ambulanti bila tri dana nakon termina i čim prođete termin, pregledi postaju malo ozbiljniji. Kontrolira se plodna voda, odnosno, je li još uvijek prozirna ili mliječna. Promjena boje vode alarm je za hitan porod i ozbiljno stanje za fetus. Osim toga, liječnik koji vas pregledava, iskoristit će priliku da vam potakne otvaranje, ako ono nije započelo samo od sebe. Konkretno, pročačkat će prstima po vama malo i taj osjećaj i nije baš neki hit. Tako sam ja bila ujutro na svom zadnjem pregledu, a navečer dobila trudove.

S Galadriel sam na zadnji pregled došla dan prije termina i dogovorila se s liječnikom da se vidimo u petak. U petak se više nismo vidjeli jer sam već bila u rodilištu. I, bila sam uvjerena da ću još koji dan čekati i trudove i odlazak u rodilište. No, točno na termin, Galadriel je došla u popodnevnim satima.

Trajanje trudova

Oba su mi poroda dovršena dripom. Prvi je put od prvog truda do poroda prošlo točno devet sati. Počeli su u 21, a ujutro u šest došla je Vendi. Od prvog do zadnjeg bili su iznimno jaki.

S Galadriel je trajalo duže, ali osjetila sam tek one trudove pod dripom za pravo. Od prvog truda do poroda prošlo je 16 i pol sati. Prošlo bi i više da nisam ujutro otišla u ambulantu i odlučila ostati.

Jačina

Kao što rekoh, prvi trud s Vendi neću nikada zaboraviti. Ta bol u križima koja se širi u valovima poput potresa, nezaboravna je i neusporediva s drugim bolima.

S Galadriel su trudovi bili toliko lagani da sam dio noći odspavala, a čak sam imala ideju da na Merkur u ambulantu odemo pješke.

U rodilištu

23.5.2019. Bila je tolika gužva u boksevima, da sam morala čekati na red.
18.3.2021. Bila sam jedina i sve je bilo nekako manje užurbano.

Procedura je oba puta bila ista

Kad dođete, prvo dobijete njihovu spavaćicu, ostavite stvari u jednoj sobici i čekate pregled u ambulanti odmah pokraj ulaza. Nakon papirologije, potpisivanja pristanaka i ostalih formalnosti, slijedi klistir za koji nisam sigurna možete li ga odbiti. Poslije toga, sat vremena hodočašća tri koraka po hodniku i još dva do toaleta. Pa, kad to sve obavite, ako je koji boks slobodan, idete u njega.
Što ste hodali, hodali ste, slijedi vam ležanje i CTG do samog finala.

Minute kad ti dođe da kažeš odustajem

Kad vam dođe da umrete da vas uspavaju, da iskočite iz vlastite kože ili nešto razbijete, sjetite se da je to, to. Nekoliko minuta kasnije ćete roditi. Recimo, prvi sam se put u tim minutama ispovraćala, a sad sam došla do velikog životnog zaključka da neću nikada više roditi. Uglavnom, to su trenuci agonije i na rubu pameti i ne znam možete li takve osjećaje još u kojoj situaciji doživjeti.

Posljedice

Prvi je porod ostavio iza sebe dva šava i, sigurno, dulji oporavak od prvog. Dulje je trajalo razdoblje ne osjećanja mjehura pa bih se upiškila putem do toaleta. Imala sam dugo osjećaj da imam u sebi bodljikavu žicu i nisam mogla daleko hodati.

Nakon drugog poroda, bez šavova, odšetala sam do sobe. Gore navedene posljedice trajale su tek dan ili dva.

Trbuščić i kilogrami

Nakon prvog poroda, imala sam mali opušteni trbuščić oko pupka i višak kože, sve se povuklo kroz koji mjesec, a dobila sam 12 kila u trudnoći. Kilažu sam vratila nakon pola godine.

Sad sam imala samo opuštenu kožu, bez trbuščića. U ovoj sam trudnoći dobila 15 kila i danas, mjesec dana nakon, imam dvije kile više od svoje početne kilaže.

Prvi sat(i)

Prvi je put uz pratnju na porodu druženje s Vendi trajalo sat vremena. Da nemam fotke, ne bih se previše sjećala tih trenutaka. Samo znam da je kroz prozor rađaone dopiralo jutarnje sunce i da mi je glava pucala od boli.

Sad smo se Galadriel i ja družile puna dva sata, čak je i uspjela uhvatiti cicu u to vrijeme. Nisam se osjećala toliko iscrpljeno kao prvi put, ali sam baš bila tužna u nekim trenucima što smo same i što Mato nije imao priliku biti s nama.

Zaključili bismo

Svaki je porod drukčiji, kao i svaka trudnoća. Neke stvari tijelo pamti, pa se drugi put brže i lakše oporavi. No, iako mnoge žene tvrde da je svaki idući put lakši, ne mora biti tako, mnoge će reći da je drugi ili neki idući put bilo teže od prvog puta. No, kad preživite porod, sjetite se da ste da je iza vas izazov života, ali prava avantura tek počinje.