Tihi sat
Iako se svi razlikujemo, neki tišinu trebaju više, drugi manje. Neki čaki ni ne gase radio dok spavaju, drugi se ne mogu koncentrirati ako čuju kako netko diše blizu njih i tako u nedogled. U svakom slučaju, zaključak je jednostavan, tišina nam, kad tad, dobro dođe. Isto tako, treba nam mir i razdoblje u danu kad nema pričanja, trčkaranja, skakutanja, lupanja sa suđem, zveckanja. I svega ostalog što se ne uklapa u definiciju mira.
Nakon prošlotjednih događaja, oni koji su bez problema imali buku i gužvu oko sebe cijeli dan, vjerojatno će im reći da im treba malo mira. O nama kojima je mir neophodan, ta se potreba samo povećala.
Digresija
Ne mogu, a da ne napravim digresiju i podijelim s vama koliko me uznemiruje činjenica da HRT, prošli utorak, četrdeset minuta nakon potresa šuti. Dok su reporteri komercijalne televizije na terenu u Petrinji, Sisku, Zagrebu i javljaju se uživo, javna televizija šuti. Šuti u obliku da na prvom programu traje sapunica, jer se od pamtivijeka iza Dnevnika u podne vrte sapunice, a nakon toga i slijedi treš doktor OZ sa svojim reklamnim savjetima o zdravlju. I u tom periodu, četrdeset minuta nakon potresa, nema čak ni trake s “prijelomnom” viješću o potresu. Zato, sad više puta dnevno vrte spot s pjesmom Doris Dragović i prizorima od prošlog utorka. Što pokušavaju, izazvati ljudima još malo patnje i tuge, potresti ih ili što? Nije mi jasno.
Neplanirano – kod kuće
Prošli smo tjedan svi pokupili klasičnu virozu, ali do mjere da je mene izbacila iz redovnog programa u nedjelju popodne. Vendi je bila neraspoložena tijekom vikenda, a u ponedjeljak smo nakon vrtića, ipak, odlučili da je bolje da ostane doma do kraja tjedna jer se i Mato počeo žaliti na grlobolju. U utorak je on otišao do grada, a mi smo odlučile ostati doma, provesti mirno dopodne i dobro se naspavati u podne. To su bili planovi, stvarnost je malo drukčija, ali neću o njoj sada. Prijeći ću na temu.
Tihi sat – vrijeme namijenjeno djeci koja više ne spavaju tijekom dana
Prije ili kasnije djeca kod kuće prestanu spavati tijekom dana. Sve dok spavaju, taj je period u danu sigurno tih i miran. No, prije ili kasnije djetetova će razina energije za vas biti na zavidnoj razini cijelog dana, više neće biti razdražljivo i moći će izdržati cijeli dan budno bez da trlja oči. Prije ili kasnije, ponovno će otkriti čar ubijanja oka u popodnevnim satima. Ipak, do tad će proći godine, a vaša potreba za mirnih pola sata, sat ili dva tijekom dana neće nestati.
Niski krevet – dobar potez
Vendi svoje spavanje odradi u vrtiću pa samo vikendom spava kod kuće preko dana ili, još češće, kod bake. Ni noćno, ni dnevno spavanje više nisu problem, a pogotovo je zadovoljna otkako je dobila pravi krevet, pa samostalno ode na spavanje i ujutro ustane te nas dođe probuditi. Odnosno, nakon popodnevnog spavanja ustane i kuca da joj otvorimo vrata sobe. Kako smo prešli iz krevetića u krevet? Pročitajte ovdje.
I nama treba tihi sat, tihih pola sata u danu
Ipak, kad smo prošli tjedan bili doma cijele dane zajedno, shvatili smo koliko nam i tijekom popodneva treba još određeno dodatno vrijeme tišine i mira nakon što se probudi.
Različiti ritam aktivnosti
Budući da je dosta aktivna, voli glazbu, trčati po stanu, penjati se i pratiti nas dok vježbamo, poželjeli smo joj omogućiti da nas prati i u trenucima dok nam treba mir. I to baš zato što nam se ritam aktivnosti razlikuje. Dok ona spava, ja radim, pišem, čitam ili nešto obavljam, a Mato, ako ne radi, uči. Dok mi želimo predahnuti oko 16, ona je budna i spremna na akciju. Dakle, došlo je vrijeme da se pronađemo na pola puta.
Postepeno uvođenje novih pravila
Krenuli smo postepeno, jer je 15 minuta u životu 19-mjesečnog djeteta i više nego li dovoljan period za mir. Postepeno se to vrijeme produljuje, pa tako, dok dođe u fazu da više ne želi popodne drijemati, moći će sat do dva biti posvećena mirnijim aktivnostima.
Tiho je razdoblje u danu, prvenstveno, namijenjeno djeci koja više ne spavaju
No, to ne znači da se ne može ranije uvesti period u danu koji će biti posvećen mirnijim aktivnostima. Iako se zove tihi sat ili tiho razdoblje, ono ne isključuje u potpunosti govor, zvukove i aktivnosti. Ipak, razlikuje se od ostatka vremena kad su svi ukućani nešto aktivniji.
Kasnije, kad prestane spavati, tihi sat bit će vrijeme koje je predviđeno za spavanje. Djecu ne možete prisiliti da spavaju, ali im možete omogućiti da legnu ako žele, odnosno da su posvećeni čitanju, crtanju ili nekoj mirnijoj aktivnosti.
Ništa ne ide na silu pa ni spavanje ili nespavanje
Isto tako, ideja o ukidanju spavanja tijekom dana, da bi dijete dulje spavalo noću, nije baš najbolja. Kao ni ideja da se dijete prisiljava na spavanje, ako mu to, jednostavno, više ne odgovara. Sve te stvari dođu prirodno. Kako pomalo izbacujete broj dnevnih spavanja, pa se njih manje vremenski produlji, tako se i ono jedno spavanje počne vremenski kratiti, sve dok u potpunosti postane djetetu neprihvatljivo. Maria Montessori je rekla: “Pratite dijete.” Pa, pratite ga i u ovom slučaju.
Stavite dijete u fokus
Bila sam više fokusirana na vrtić, nego li na Vendi, kad smo počeli sa psihičkim pripremama na novu svakodnevicu i izbacila sam joj jedno spavanje te ostavila samo ono jedno, oko podne. U tim trenucima nije bila spremna na samo jedno spavanje. Vrtić ju je osobito u početku umarao i bilo je dana u rujnu i listopadu kad bi dvaput spavala. Prije ručka i nakon ručka. U svakom slučaju, ne treba ništa raditi na silu ili se prilagođavati novim okolnostima. Raspitajte se jer ne znam kako je u drugima, ali kod nas u jaslicama imaju rješenja za one koji imaju potrebu za prijepodnevnim spavanjem.
Moji dani u vrtiću
S druge strane, u moje se vrijeme u vrtiću spavalo i u predškolskoj grupi. Sjećam se da te zadnje godine, zapravo, nitko nije spavao. Kad bi teta otišla iz sobe, pričali bismo. Kad bi se vratila, gurali smo jedni drugima noge pod nos. Dakle, dva sata u danu mogla su biti i drukčije iskorištena. Danas je, srećom, u vrtićima drukčije i djeca više u predškolskoj dobi ne spavaju.
Kako izgleda naše tiho razdoblje ili kako smo ga počeli uvoditi?
Shrvani virozom, zatvoreni u stanu, s pogledom kroz kišom razmočeno staklo, zahvalni što živimo u prizemlju i jednom nogom, za svaki slučaj, ispod nosivog zida, proživjeli smo prošli tjedan.
Nova pravila uvodite u ono doba dana kad je dijete spremno na suradnju
Ipak, kako sam već rekla, naše su baterije prazne oko 16, a Vendi je svoje punila između 12 i 14 pa je oko 16 dobro raspoložena i prihvaća ono što joj ponudimo. U ovom slučaju, ponudili smo joj da, dvadesetak minuta budemo svi na miru. Mato je na kauču čitao svoju knjigu, ja svoju u njenoj sobi, a njoj sam pripremila nekoliko knjiga pokraj sebe na dvosjedu. Nisam joj ništa rekla, sama je došla i pridružila mi se, ali prije toga je napravila nekoliko krugova po stanu, ne bi li se uvjerila da smo stvarno ozbiljni u svom naumu da budemo na miru i čitamo.
I aktivna djeca trebaju mir
Vendi je, uistinu, aktivno dijete i ako ćemo ih klasificirati, ona pripada onoj skupini koja će radije biti okružena drugima i aktivna, nego li sjediti u svom kutku i igrati se. No, to ne znači da se ne može smiriti i posvetiti aktivnostima koje joj nisu prioritet. Ipak, kad djeca počnu odbijati popodnevni odmor, ne znači da ne mogu biti usredotočeni na mirnije aktivnosti.
Dobar početak
Ispočetka mi se pridružila nekoliko minuta listala knjige, zatim je otišla do tate i malo obilazila oko stola tražeći njegovu pozornost. No on joj je rekao da čita i da će se poslije igrati, pa se vratila u sobu i u svom kutku pronašla igračku s kojom se zabavljala neko vrijeme. Kad sam pogledala na sat, već je prošlo 10 minuta i planirala sam uskoro završiti s našim uvodnim tihim satom. Nakon toga, pridružila mi se, ponovno, na dvosjedu i nastavila listati knjige narednih pola sata. Tako je, neplanirano, naš prvi tihi sat potrajao četrdeset minuta.
Neke stvari, ipak, još ne razumije
Ostale sam joj dane najavila da ćemo se “sada malo smiriti” i da “ja idem čitati”, a ona se može igrati ili čitati sa mnom. Neke od tih dana, kad je Mato odmarao, ona je baš poželjela trčkarati po stanu pa smo odlučili da će, za početak, zatvaranje vrata spavaće sobe biti najbolji način da mu osiguramo mir. Iako razumije da tata spava, još uvijek ne može shvatiti da u tom periodu ne treba ulaziti u sobu i pokušati probuditi tatu. Jedan je dan, dok sam ostavila pritvorena vrata od hodnika, ugrabila prilikuv baš kad sam joj okrenula leđa. Otišla sam do kupaonice i odjednom čula kako lupa. Lupala je, ni manje ni više, po vratima naše spavaće sobe i derala se: “Tataaaaaa, taaaaaaa taaaaaaa!” Mrak mi je pao na oči, njoj je baš hitno trebao tata, a ja sam potpuno zaboravila da smo se dogovorili kako ćemo zatvoriti vrata, za svaki slučaj. I tako je, tata, umjesto pola sata, spavao punih pet minuta. 😀
Sad, kad smo ponovno u vrtiću
U ovim trenucima nećemo inzistirati na tihom u popodnevnim satima, primjenjivat ćemo ih vikendom kad ćemo biti kod kuće ili, ako opet nastupe periodi kad ćemo svi biti više kod kuće. U svakom slučaju, ako imate veću djecu koja ne spavaju, pokušajte im, postepeno, uvesti period u danu kad se aktivnosti poput kretanja po stanu, skakanja i trčanja smanjuju, a intenziviraju se aktivnosti poput čitanja, slaganja slagalica, slikanja i slično. Naravno, ako ste ukinuli popodnevno spavanje, to ne znači da ono i dalje nije opcija. Ako dijete poželi, neka spava. Ako ne želi, neka ima ponuđene aktivnosti koje će vam osigurati tiše i mirnije razdoblje i mogućnost da se posvetite svojim obvezama.
Vjerujem da ću iduće godine u ovo vrijeme imati više iskustva s tihim razdobljem u danu i da ću vam pričati kako izgleda život dvoipolgodišnjakinja koja, vjerojatno, više ne spava redovito tijekom dana.
