Bebe i spavanje

Spavanje s roditeljima, dijeljenje kreveta ili u vlastitom krevetiću ili spavanje u svojoj sobi do kada ili od kada? Prošlog se tjedna pojavilo ovo pitanje na profilu jednog specijaliziranog portala ispod članka koji govori o dobrobitima zajedničkog spavanja. Pretpostavljate u komentarima je nastao rat. Jer, nemajke stavljaju djecu u svoju sobu, a prave majke ističu kako njihova djeca koja su već zakoračila u više razrede osnovne škole još uvijek spavaju s njima.

Odmorna majka = nemajka?

Ove nemajke bi se naspavale, ostavljaju dijete samo, kako jedna komentatorica kaže: “upišano, usrano, gladno i uplakano cijelu noć”. Te majke koje smatraju da je jedino ispravno ono što one čine. Kažu kako i one rade i: “vidi čuda, naspavam se”, ne smeta im što ih bole leđa i što se svi stišću u jednom krevetu. I nije problem to što su one odabrale dijeliti krevet sa svojom djecom dokle god djeca to žele, već je problem što potcjenjuju druge majke u njihovom stilu. Vrijeđaju ih i izvrću nešto što u stvari ne znaju kako izgleda.

Od prvoga dana

Jedna me majka preduhitrila pa je u komentaru napisala kako njeno dijete od dolaska iz rodilišta spava u svojoj sobi. Sakupila je u vrlo kratkom roku mnoštvo lajkova ali onih ljutih i tužnih. Kao da je rekla da je dijete od prvog dana ostavila pred vratima, a ne da ga je smjestila u svoju sobu. Neke od komentara ispod njenog, prenosim u cijelosti, nisam ih lektorirala već su u izvornom obliku:

“kad netko stavi bebu u svoju sobu od prvog dana meni to Izgleda ko da ti dijete niste željeli pa vam svejedno jel gladno, popišano, jel plače jel će se ugušit bitno da se ja naspavam.”

“moja djeca vec 11 god uzastopno spavaju sa nama,i radimo oboje i zamisli,nismo umorni
To svatko zasebno dozivljava”

Vrijeđanje prelazi na višu razinu

“ako si ga čekala 6 godina onda bi ga trebala ljubit, grlit i mazit baš svake sekunde, gledat ga jel diše, divit se toj maloj ljepoti a ne stavit ga u drugu sobu i ja spavam baš me briga hrhrhr”

“nek vam dijete lezi i 20 sati popisano i gladno, neke se bebe ne bude kad su gladne,nisu sve iste, i necu protiv vase pedijatrice jednu rijec, samo daleko bila od moje djece hvala Bogu, danas je sirok spektar informacija sta je i koliko zdravo i normalno za bebe.. a treba i poslusat tudje misljenje.. ja vas nisam napala u niti jednom komentaru, rekla sam svoje misljenje na koje imam pravo. 6 god.cekate dijete da bi ga odmah strpali u svoju sobu, to je vas nacin iskazivanja ljubavi lijep pozdrav, naspavajte se “

Dvodnevna rasprava

Rasprava je trajala dva dana, a i čudim se što gospođu nisu prozvale jer je u jednom trenu spomenula da joj je dijete na adaptiranom mlijeku. Iskreno, toliko vrijeđanja, ružnih komentara, omalovažavanja tuđih stavova i mišljenja nalazim, najčešće, upravo na člancima koje komentiraju majke i koje se tiču roditeljstva, odgoja ili postupanja s djecom. Posebno su me iznenadile tvrdnje da ne mijenjanje pelena dovodi do pelenskih osipa i slično. Inače, mi nismo nikad doživjeli pelenski osip, Vendi je noć provodila u jednoj peleni, osim ako bi se pokakala. I, isto tako, ne znam zašto proizvođač tvrdi onda da je jedna pelena dovoljna za jednu suhu noć. I još nešto, kako znaš da nepresvlačenjem pelene tokom noći dolazi do pelenskog osipa, ako ti svoje dijete presvlačiš?

Istraživanja

Istraživanja se, više ili manje, slažu da djeca trebaju u početku spavati s roditeljima. S roditeljima u sobi, ali ne u istom krevetu. Isto tako, ta istraživanja ne kažu da djeca trebaju spavati u sobi svojih roditelja, već s roditeljima i tu je bitna razlika. Time smo se i mi vodili.

Time smo se i mi vodili

Vendi je od prvog dana u svojoj sobi i svom krevetu. S nama je, na nama spavala dva dana u svom životu i to preko dana kad je nedavno imala virozu, temperaturu i kad joj je trebao mir, naša toplina i zagrljaj. Sve ostalo vrijeme, spava u svom krevetu, bilo da je riječ o popodnevnom odmoru ili noćnom snu.

Takvu smo odluku donijeli prije njenog dolaska

S obzirom na prirodu posla, Mato mora biti uvijek naspavan, a budući da on čuje i ptice kako dišu u dvorištu na grani i to mu smeta. Prioritet nam je bio da nam soba bude ona prostorija koja je zvučno najbolje izolirana i dovoljno mračna. Tako je naša soba najmanja prostorija u stanu, u njoj se samo nalazi krevet, lampa na stropu i prozor. Ni u kom obliku, u našu sobu ne stane dječji krevetić.

S druge strane, odlučili smo da će, do tada, radna soba, koja je najveća soba u stanu u budućnosti biti dječja soba. Smatrali smo da je najbolje rješenje u dječju sobu smjestiti sve što će djetetu trebati, kutak za igranje, slobodni prostor i krevetić. Osim toga, toliko je velika da u njoj može stajati pomoćni kauč na rasklapanje na kojem ćemo u početku spavati mi, odnosno, ja. Imamo sreću i zahvalni smo za to što imamo dovoljno prostorija u stanu da smo dječju sobu mogli odvojiti. Mnogi nemaju tu mogućnost i to treba uzeti u obzir. Također, ni tu ne treba gledati Zapad, gdje su kvadrature stanova i kuća mnogo veće i gdje su često dječje sobe velike kao polovica naših stanova.

Kutak za spavanje ili soba za dijete – Montessori pristup odgoju

U svakom slučaju, ako je moguće djetetu treba osigurati njegov kutak. Još bolje, ako je moguće, osigurati mu njegovu sobu, kutak za spavanje, krevetić i mir u kojem će spavati. Montessori je pristup ovdje vrlo jasan. Dijete od početka treba poticati da se samo uspava, a mi smo tu malo pogriješili pa smo prošli kroz fazu odvikavanja od nunanja i uspavljivanja. Dijete treba svoj mir, svoj kutak za spavanje. Već se od početka, navikavanjem na samostalno spavanje i uspavljivanje u male mozgove unosi osjećaj za red i mir.

Svaka navika dođe do trenutka za odvikavanje

Odvikavanje od navika kao što su bočica, duda ili spavanje u roditeljskoj sobi za dijete može biti veliki stres. A budući da većina majki s godinu dana djeteta mora nazad na posao. Postoji mogućnost da će poželjeti upravo tada dijete premjestiti u svoju sobu što će stvoriti djetetovo negodovanje, stres, poremetiti spavanje i napraviti zbrku. Zato, kao jednostavnija verzija ispala je ona u kojoj se mi u nekom trenutku iseljavamo iz njene sobe, a ona ostaje i, zapravo, njoj se gotovo ništa ne mijenja. Eventualno, ako nas treba, morat će nas zazvati.

Postepeno odvajanje

Prvih sam šest mjeseci provela s njom u sobi tijekom cijele noći. Zatim sam se vratila u našu sobu prvi dio noći, odnosno, do njenog buđenja u sitnim satima. Nakon toga bismo se nahranile, vratila bih je u krevet i nastavila spavati na kauču do jutarnjeg buđenja.

Faze promjene

I baš dok smo se nekako uhodali u tom tempu, došao je period karantene. Bili smo stalno doma, a i baš je nastupila faza regresije sna. Karantena je bila odličan trenutak za zbližavanje s tatom pa je on preuzeo noćnu smjenu. No, za razliku od mene, njega nije puštala nakon što bi je utješio, već je na kraju nastavio spavati s njom. Kad smo shvatili da se to neće promijeniti, vratila sam se u noćnu smjenu i nastavila naš tempo – dojenje-utjeha po potrebi – povratak u krevetić i spavanje.

Faza – konačno smo se svi naspavali

Naše su se faze (ne)spavanja kroz godinu dana izmjenjivale. Kad je Vendi imala periode cjelonoćnog spavanja, ja sam se tri puta budila pa sam se ujutro osjećala kao i da se ona noću budila.

Vrtić nam je donio nove promjene. Stres, nova sredina i svi noviteti donijeli su joj jednu novu razinu umora. U početku je spavala tek pola sata ili 45 minuta, došla bi doma umorna, pa bih je nagovorila (s cicom) da se barem pola sata izležavamo i tako odmorimo. No, spavanje se, bez obzira na to, pomaknulo s 19, 19.30 na 18.30, a već bi u 17 bila umorna i jedva čekala spavanje.

Viroza je bila trenutak velike promjene

Baš kad je ona prizdravila, ja sam bila na vrhuncu viroze. Tu smo noć bile same. Otišla je na spavanje, a ja sam vegetirala na kauču u dnevnom boravku, gledala Kitchen TV i maštala o svojoj rođendanskoj torti. Nisam imala snage ustati i otići do toaleta, a kamo li tuširati se. Sjetila sam se da sam posteljinu stavila na pranje, a nisam obukla čistu, tako da je odlazak u krevet momentalno otpao. Odlučila sam noć prespavati na kauču. I tako sam bliže njenoj sobi, ako me zatreba. Oko ponoći me probudila užasna mučnina, tresla me temperatura i bilo mi je hladno, iako sam se pokrila s dvije deke. Razmišljala sam kako je kanta na lođi, dva i pol metra od kauča, ali, kako se ne mogu ustati, a kamo li otići po nju ako će mi se mučnina pogoršati.

Ne ustajem, Vendi brzo odustaje

U toj nekoj agoniji temperature i mučnine, nastavila sam spavati. A onda sam kroz san čula kako me Vendi zove: “Mama! Maaamaaaaa! Mamamamamama!…! Nisam mogla oči otvoriti, pomaknuti se, a još manje ustati. Počela je negodovati, a nekoliko trenutaka kasnije samo sam je čula kako se umiruje dok lupka nogom po ogradi krevetića.

Kad sam sljedeći put čula da me zove, bilo je sedam sati i osjećala sam se čak bolje nego li sinoć kad mi još nije bilo najgore.

Nakon te noći, Vendi je počela ponovno spavati po 10-12 sati u komadu, tako da sad pred jutro imamo još jedno kratko dojenje i onda nastavljamo do 6.30 ili 7 spavanje, ovisno o danu. Nadam se da će ova faza potrajati i postati uobičajena, jer odmorna mama znači i produktivna mama tokom radnoga dana.

Na kraju

Svako je dijete drukčije, tako da, i tu bih rekla da prije svega na kraju moramo pratiti dijete. I mi smo imali pokušaje smanjivanja noćnih podoja i pokušaje produljivanja spavanja, ali bezuspješno. Ili nismo bili dovoljno uporni ili smo to odlučili promijeniti u krivom trenutku.

Uglavnom, na kraju je sve spontano, nekako, sjelo na svoje mjesto. Pa sad, nakon godinu dana mogu reći da i ona i ja prespavamo noć i probudimo.