Držite se rutine, koliko je moguće
Iako je nekada, zbog stila života i posla teško držati strogu rutinu prije spavanja, trudimo se, koliko, toliko biti dosljedni u održavanju rutine sat vremena pred spavanje. Ovisno o dobi, rutina se malo izmjenjivala, ali je u glavnini ostala ista i uključuje sve ovo sat vremena prije spavanja:
- Mirnije aktivnosti
- Tišu glazbu
- Čitanje
- Umivanje ili kupanje
- Presvlačenje
- Pospremanje igračaka
- Zadnji pokušaj listanja knjige na kauču i konačno odustajanje
Nakon 18 nema jurnjave (mi idemo u 19 na spavanje)
Tako bi trebalo biti u pravilu, no, nekada, dogodi nam se da još u pola sedam igramo skrivača po stanu, a u sedam već spavamo. Ipak, nastojimo većinom smanjiti aktivnost prije odlaska na spavanje. Nekada vježba s nama jogu navečer ili čitamo knjige u njenom kutku. Do tog smo trenutka već obavili večeru tako da se nastojimo ne zadržavati u kuhinji. Jer nam se do sada pokazalo da iza 18 postaje opasnost u kuhinji, ima inspiraciju otvarati, prevrtati i lupati, a na kraju može se ozlijediti, što nikako ne želimo. Kad navečer oboje radimo, čuva je baka, njih dvije imaju svoje rituale i u njih se ne miješamo. Ipak, u zadnje smo vrijeme uočili da pokušava prolongirati vrijeme budnosti pa se, dok već sve spremimo za odlazak u krevet, sjeti da bi jela, ali ne zna što, niti može išta jesti jer nije gladna. Ipak, vrijedi pokušati.
A jednom se mravu spava…
Nakon što smo trideset dva puta otplesali Hoki-Poki, Majmunski ples i poslušali Piliće u Riju, prebacujemo na nešto mirniju glazbu. Vendi obožava glazbu i, ako ne svira, traži da joj se uključi. Pred spavanje stišamo glazbu i prebacimo na uspavanke. Jedno je vrijeme Uspavanka za mrava bila pravi hit, ali sada zna da je to zadnji vlak pred spavanje pa se naljuti kad je čuje ili još više ako je počnem pjevati.
Umivamo se ili kupamo
Ovisno o danu, vrijeme je za minute pred kupaonskim ogledalom. U zadnje vrijeme ne voli kupanje i više joj se ne sviđa ideja da se ide kupati. Osim toga, i dalje se zbog Atopijskog dermatitisa ne kupamo svaki dan, već samo umijemo. Moram se pohvaliti da smo ga, strogim pridržavanjem režima prehrane, izbjegavanjem jaja i kikirikija u svim oblicima i tragovima, stvarno doveli pod kontrolu. Nakon što se umijemo i operemo zube, vrijeme je za presvlačenje.
Muka po pidžamama
Počela se u zadnje vrijeme otkrivati dok spava pa sam je željela spriječiti u ideji da joj se tijekom noći noge smrznu dok se odluči otkriti. Kupila sam joj pidžamu sa stopalima, kao kad je bila beba. No, kako to biva, veličine se razlikuju pa onaj 86 koji bi joj u drugoj trgovini bio i više nego li ok, u C&A je ispao premali. Tako da, na kraju, za spavanje obujemo čarape. Ujutro nađem čarape pokraj kreveta, a poplun naguran u jedan kut kreveta. Ponovno, Vend – mama 1:0.
Kad igračke pođu na spavanje
U trenutku kad igračke počnu letjeti na sve strane po sobi, znam da je kapitulacija iza ugla. Bacimo se na pospremanje igračaka, koliko god mi to dopusti Vendina potreba da ih ponovno razbaca. Ipak, sve više sudjeluje i sluša što joj govorim: “Pospremi kasicu ovdje, dodaj mi kockice, donesi knjigu…” Ozbiljno i jasno izgovaram uputu po uputu i čekam da je riješi. Ako ne želi sudjelovati, ne inzistiram. Dovršim pospremanje, a njoj zadam da pripremi knjigu za spavanje.
Zadnje listanje, a već malo drijema
Iako, najčešće, sat pred spavanje počinjemo s čitanjem, tik pred odlazak u krevet ponovno uzimamo knjigu. Zadnjim se snagama pokušava uključiti u listanje, pokazivanje, stiskanje dijelova koji ispuštaju zvukove, ali sve više griješi. Kad odustane, jednostavno sjedne u moje krilo, zagrli me i nasloni se na mene. Večeras nam je prvi put, samoinicijativno došla i dala poljubac. Meni u nos dok smo čitale, a onda je ustala otišla do tate i njemu dala poljubac u obraz. Oduševljeni smo :D.
Zadnje pitanje svakog dana je: “Jesi li žedna?” I nakon što, po potrebi, popijemo nekoliko gutljaja vode, gasimo svjetlo.
“Idemo spavati. Lijepo spavaj i sanjaj nešto lijepo, vidimo se ujutro. Laku noć.” Govorim joj to dok je pokrivam i izlazim iz sobe.
Ali, nije uspavljivanje bilo uvijek tako jednostavno i bezbolno…
Lockdown je bio prilika za treniranje samouspavljivanja
Okušali smo se u nekoliko metoda samouspavljivanja, ali nijedna u našem slučaju nije dala rezultat. Do navršenih osam mjeseci uspavljivali smo je isključivo na rukama, cupkajući na lopti.
Posljedica pokušaja svake metode samouspavljivanja bila je neutješno plakanje i negodovanje. Svaka od tih metoda uključivala je i našu prisutnost u Vendinoj sobi dok pokušava zaspati. Trajali su ti pokušaji oko dva tjedna, a onda smo se prelomili.
Ako ne pokušamo sa “zloglasnom” metodom puštanja djeteta da se isplače i zaspi, nismo sve pokušali.
Naravno, možda nije još spremna sama zaspati. Ali možda mi više nismo spremni cupkati na lopti do iznemoglosti, a sad znamo da smo s tim pogriješili onoga prvog puta kad smo je tako odlučili uspavati.
Prvo smo iz sobe izbacili loptu za nunanje, a onda se bacili na isprobavanje različitih metoda. Budući da nisu bile uspješne, ovdje neću spominjati niti opisivati što smo radili. Zadržat ću se na onoj koja se, u našem slučaju, pokazala učinkovitom.
Montessori ne podržava metodu puštanja djeteta da plače pa zaspi, ali ne podržava ni cupkanje i uspavljivanje na lopti, odnosno, na rukama. Ako smo jednom fulali, možemo još jednom, nemamo što izgubiti.
Ja sam se raspadala u sebi razmišljajući kako ću je sada ostaviti u krevetiću, ona će početi plakati, a ja ću to slušati.
Mato je bio odlučan i držao se puno bolje od mene i kad sam htjela odustati, bodrio me da to ne učinim.
Dobar početak, motivacija za nastavak
Sam početak primjene metode na kraju, nije bio uopće buran. Odradili smo rituale prije spavanja, izbacili loptu iz sobe, stavili je u krevet, poljubili, razmijenili lijepe riječi, ugasili svjetlo i otišli iz sobe.
Ispočetka, pobuna je trajala desetak minuta i nije bila riječ o neutješnom plakanju, već o, tu i tamo iazražavanju negodovanja i zazivanju mame.
Sita je, presvučena, dobila je sve naše vrijeme ovoga svijeta, ljubav, pažnju, maženje, nošenje, igranje. Sad je vrijeme za spavanje i samo za spavanje. Tako smo se postavili i dogovorili da ćemo se toga držati.
Trebalo je još neko vrijeme da bi bez ikakvog negodovanja otišla na spavanje, ali već nakon tri dana odlazila je na spavanje bez previše drame. To nas je motiviralo na ustrajnost i dosljednost. A prvi smo se put spotaknuli kad smo ovu metodu odlučili primijeniti i na dnevna spavanja.
Ozbiljnija pobuna
Tu je pobuna bila puno većih i ozbiljnijih razmjera. U početku sam, ipak, odlučila da ću nakon određenog broja minuta ući u sobu i pokušati je smiriti. Nakon nekoliko dana, shvatila sam da time, ipak, samo prolongiram njen pokušaj uspavljivanja i da je još više uznemirim jer uđem i opet izađem nakon nekog vremena, a ona to nije planirala.
Dnevna su nas spavanja dulje mučila, ali, kad je krenuo problem s dnevnim samouspavljivanjem, odrazilo se i na večernja. Iako, zapravo, ne mogu reći da je neutješno plakala, dosta bi se dugo bacala po krevetu, negodovala, tu i tamo me zvala i jednostavno ne bi spavala.
I trebalo je proći nekoliko tjedana dok ti odlasci na spavanje nisu postali nešto manje stresni i neizvjesni. A ja sam si u tom periodu razmišljala, hoću li ikada ikome reći da smo je pustili da plače, kako smo je pustili da sama zaspi, jesmo li loši zbog toga, postupamo li ispravno?
Poželjela sam, ponekada, odustati
Danas, nemam razloga šutjeti, već vas želim potaknuti ako su vas tuđa mišljenja o ideji da se dijete samo uspava, sputala da isprobate može li vaše dijete tako zaspati. Svako je dijete drukčije i zato, nema jednostavnog odgovora, niti rješenja, na vama je da pokušate.
Ono što vam sa sigurnošću mogu reći. Nema ljepšeg osjećaja, nego kad jednogodišnje dijete navečer stavite na spavanje, nakon što je samo došlo do krevetića ili vam znakovnim jezikom pokazalo da mu se spava. Poljubite ga, zagrlite, pokrijete i ugasite svjetlo kad izlazite iz sobe, bez drame i negodovanja. Sretni vi, mirno i opušteno dijete koje tone u san.
Iako se mnogi neće složiti sa mnom, ne podržavam ideju da dijete dijeli krevet s roditeljima, zaspi gdje god i kad god stigne, ostaje budno do kasno i ima predodžbu o odlasku na spavanje kao o jednom kaosu i trenutku koji će se, kod njega nesvjesno, dogoditi. Kod navika kao što su odlasci na spavanje i uspavljivanje grade se temelji za uspostavljanje reda u svakodnevnim navikama i obvezama.
Na kraju, uspjeh
Smatram da smo, u ovom slučaju, odradili poprilično dobar posao i da možemo biti zadovoljni činjenicom da danas, s godinu i pet mjeseci bez problema, uvijek u isto vrijeme, odlazi na spavanje i dobro spava. U nekim periodima čitavu noć, a u nekim uz jedno buđenje za gutljaj vode i zagrljaj.
Pozdrav, jako mi se sviđa tvoj blog! Nastojimo odgajati dijete po nekomercijalnom Montessori načelu i naša se razmišljanja uvelike poklapaju s tvojim tekstovima 🙂 beba nam ima 10mj i prije dva mjeseca uspjeli smo gore navedenom tehnikom sva uspavljivanja dovesti na samouspavljivanja i s time nemamo nikakvih problema, bilo je tesko uopce i pokusati, raspadali smo se iznutra od same pomisli na to ali vec nakon dva dana urodilo je plodom! Ali, uvijek postoji ali, imamo problema s nocnim buđenjima i ponovnim uspavljivanjima, mučili su je zubići i ja sam joj za utjehu, nebi li se potpuno razbudila primjenjivajući metodu isplakivanja i u nadi da ću je utješiti, ponudila dojenje, što je trajalo po koji sisaj nakon čega bi zaspala na mojim rukama.. i tako 4-5 puta u toku noći. Kako da znam dali je to preslo sada u rutinu ili je i dalje muce zubici, neznam sta da radim.. (?)
Draga mama, hvala na komentaru! Baš mi je drago čuti da ima roditelja zainteresiranih za ovaj pristup.
Što se tiče vaše trenutne situacije, suosjećam, bila sam u sličnoj situaciji u potrajala je.
Svakako, takve stvari kod djece znaju brzo iz potrebe prijeći u naviku. No, sve su to faze, neke potraju dulje, a neke kraće.
Ja sam ih rješavala tako da sam neko vrijeme pustila i pratila njenu potrebu/naviku. No, kad sam shvatila da više nema smisla, odlučila sam je prekinuti.
Recimo, znate, ako je po danu muče zubi, vjerojatno će je mučiti i noću. No, ako je po danu ne muče, onda je noćna potreba za cicom, navika.
Recimo, s tim noćnim podijima nam je bio najveći problem. Pokušali smo i da je utješi tata tijekom noći ili da to čini baka, no nikada nije upalilo. Sve što je preostalo je, da budem strpljiva.
Onda, kad sam donijela odluku da je vrijeme da stanemo, znala sam da me čeka nekoliko noći u kojima moram biti dosljedna.
Prvo, više nisam išla isti trenutak u njenu sobu kad bih je čula, već bih čekala malo. (kroz nekoliko dana došla sam do toga da bi me znala zvati ili malo kmečati, pa bi legla i nastavila spavati).
Zatim, ako ne bi prvo uspjelo, otišla bih k njoj i ponudila joj čašu vode. (Najčešće je nije prihvatila jer je znala što želi).
Na kraju, malo bih je primila, mazila je i rekla joj da moramo na spavanje jer je noć, vratila je u krevet i bez oklijevanja otišla. (Potrajalo je neko vrijeme dok nije shvatila da odlazim i neću promijeniti mišljenje.)
U svakom slučaju, i to traži malo vremena, odlučnosti i upornosti.
Naravno, ako nakon nekoliko dana shvatite da promjene nema ili se stanje komplicira, dajte si predah, pa ponovno krenite s odvikavanjem nakon nekog vremena.
Jednostavno, mnoge noćne situacije ne mogu se drukčije riješiti, već treba čekati da ih dijete preraste. Kao i kod svega, nekima treba dulje, drugima kraće.
Hvala vam što me čitate.
Veliki pozdrav, Mihaela 🙂
Draga Mihaela, hvala na odgovoru i savjetima!
Prebacili smo bebu u svoju sobu i vec je prvu noc bilo bolje, probudila se svega dva puta, prvi puta sam usla na kratko, pomazila je i rekla da je sve ok i da spavamo, ponudila vodice koju je malo popila polegla je i izasla van nakon cega je zakmecala nakratko. A drugi put pred jutro oko 5h kada sam je podojila jer ipak sam mislila da je mozda gladna 🙂 popapala si je prilicno i nastavila spavati do 8h.
Eto, bojim se da joj je trebao mir a mi smo skakali na svaki ‘kme’ i zapravo je gnjavili nebi li se toboze razbudila a nakraju i nas – sebicno!
Moj zakljucak je da je bitno biti odlucan uz naravno pracene znakova koje ti dijete daje.
Lp
Slučajno naletjela na blog i baš mi se sviđa sve što radite zasada. Moj sin je sad 8 mjeseci, već nekoliko mjeseci bi sam zaspao i danju i noću uz dudu, ja sam bila presretna, bez previše drame rekla bih da se spontano tako razvilo. Noću bi se znao buditi 1-2x no dala bih mu dudu i zaspao bi natrag. Zadnjih tjedan dana ta duda nije dovoljna u dva navrata, jednom pojede formulu i to dosta pa odmah potom zaspi, a drugi put 3-4 sata kasnije odbijam dati bočicu jer je zaista puno i preko dana i u tim večernjo-noćnim satima pojeo, već ga probam ili nunati ili na kraju iz očaja uzmem k sebi u krevet pa onda zaspi. Trenutno je tata na putu pa si to mogu priuštiti, ali uskoro se vraća i ne želim nastaviti s tom navikom. Trenutno mi se čini da rastu gornje jedinice, pa moguće je i to problem. Što mislite, da li je on zaista gladan u 2 ujutro, ili je to privremeno zbog zubića/skoka u razvoju. Što mogu još učiniti? Uskoro selimo u novu kuću, pa će i to biti stres. I sad sam u nedoumici koliko dugo da još spava s nama u sobi, zaista nisam mislila da bi se to moglo skoro dogoditi no kako sam počela proučavati, ne bi bilo loše i prije prvog rođendana. Što savjetujete?
Draga mama, hvala na javljanju!
Znam razne varijacije situacija poput vaše i one stvarno nekada bacaju roditelja u očaj jer se osjeća nemoćno.
Kod naših malih stvari koje im odgovaraju brzo postanu navika. Recimo, ja sam jedno vrijeme kao rješenje preranom buđenju našla to da još zajedno odrijemamo na kauču. Naravno, vrlo brzo je to postalo navika i poprilično nam je bilo teško riješit je se.
U vašoj situaciji, baš bi moglo biti razlog sve što ste naveli, zubi, razvoj itd.
Prije svega, budite spremni da se stvari neće odmah riješiti. Bit će i suza, jer mu “oduzimate” ono što mu odgovara. Ipak, imajte na umu da mu ne uzimate nešto što mu je neophodno. Kako god, znam da je teško čuti kad dijete plače. Ponudite mu utjehu, zagrljaj, poljubac i lijepe riječi.
Umjesto noćne formule, probajte ponuditi vodu, to se mnogima pokazalo kao učinkovit korak prema odvikavanju od noćnih podoja i formula.
Kako kaže M. Montessori, pratite dijete. Možda je baš preseljenje prilika da ga iznenadite njegovom sobom, njegovim krevetom i polako mu ponudite da spava sam.
Ipak, nemojte forsirati, nama velikima je lakše stvari zamosliti, nego li je to našim malima izvesti. 🍀