Tehnički plan ili plan B
Prošli su nam vikend propali svi planovi, na prvu, ali srećom pa ja imam master plan, tehnički plan i plan spasi situaciju. U ovoj prvoj kategoriji su izleti, vrijeme na otvorenom i sve što najviše umara. U drugoj kategoriji su planovi za ružno vrijeme, ali i sve ono što se može obići bilo kada ili ne ovisi o vremenu i ne podrazumijeva veliku udaljenost te posebne pripreme. Ona treća kategorija su planovi kod kuće ili ne dalje od udaljenosti 10 minuta hoda od trenutne lokacije i ti se provode kad je vikend takav, čupav i dlakav i ne treba previše u njega uložiti.
Tehnički muzej i the posjeta
Iskreno, ovo mi je bio najljepši, najduži i najzabavnija posjeta muzeju s njima. Potpuno neočekivano. Čim smo vidjele ujutro da će nam kiša stati na put svakom master planu, uključila sam opciju tehničkog plana i pripremila nas na odlazak u Tehnički muzej. Iskreno, uopće ga nisam imala u planu za vikend kao jednu od opcija, jer sam se ponajviše nadala da će pogriješiti prognozu i da neće biti kiše.
Galadriel – pokvarena budilica
No, kad smo se već prekoprerano probudili. Ne znam zašto, ali Galadriel je odlučila ustati u pola šest. Nismo ni inače od spavanja i kad spavamo do sedam ostanemo u šoku cijeli dan, ali ovo je stvarno bilo prerano i još je vikend. Ali dobro. Zato nas je već u pola devet uhvatila kriza i znala sam da nekamo moramo otići.
Idemo u muzej, na izložbu!
Izoba, izoba! Ponavljala je Galadriel. A Vendi je već imala nebrojeno potpitanja: “Idemo li tu na onu našu izložbu? (Ona naša je u HDLU-u jer tu najčešće idemo) Idemo li tamo gdje smo barale maslačke? (Ispod Lotršćaka kad idemo u Klovićeve).” Ne, idemo gledati avione i vlakove i strojeve! “Robote?” Sjetila se Vendi izložbe Robota u Klovićevim.
Ovdje provjerite kako smo se proveli na operi za djecu u HNK-u!
Ne, idemo u Tehnički muzej, tamo još nismo bili!
I bile su jako nestrpljive kad smo se vozile tramvajem, prošle smo HDLU, nismo izašle pa se Galadriel rasplakala i vikala: “Izoba, izoba!” Pokušala sam je utješiti i objasniti kako ćemo ići na drugo mjesto. Onda je počelo i Vendino raspoloženje hlapiti i to nakon Botaničkog vrta. Rekla mi je: “Mama, ne idemo tu, još se vozimo, ali koliko još?” A ja sam kao navijačica ponavljala, još malo i još malo!
Evo nas, tu idemo
Tu? Zabrinuto je pitala Vendi. Ali tu nema izložbe, zaključila je na prvu. Dok smo čekale u redu za kupnju ulaznice, ona je otišla brati maslačke. Da, bio je red za kupovinu ulaznice. A na kraju je unutra bilo tako veselo i puno posjetitelja, da zaista nisam to očekivala. Evo, toliko da smo u kabinet Nikole Tesle i u rudnik išli u nekoliko skupina. Do rudnika i kabineta ćemo doći kasnije, a zapravo, nisam ni planirala posjetiti ova dva mjesta, jer, vođene su ture u 11 i 11.30. Mi smo ušle u muzej u 9.30. Računala sam, oko 10.30 smo gotove, u 11 smo doma, u podne je vrijeme za popodnevni odmor.
Od vatrogasaca do velikih strojeva
Vatrogasci su posebno oduševili Vendi. Ne znam je li to zbog slikovnice koju smo često čitali kad je bila mala, ali tražila me da se pored svakog vozila i svega što može, fotografira. Sama sam se našla u izazovnoj situaciji kako objasniti djetetu od četiri godine kako funkcionira parni stroj. Ali, sjetila sam se pare kod kuhanja pa sam za čas pojednostavila stvar. Možda da sam više slušala na tehničkom u osnovnoj, imala bih i neku zanimljiviju priču, ali mislim da sam se i ovako dobro snašla.
Vrijeme je, doslovno, protrčalo
Kad smo se popele na kat shvatila sam da je 10.40. Nisam planirala s njima posjetiti organizirani razgled rudnika, niti otići na pokuse u kabinet Nikole Tesle, ali im se jako svidjelo kako su neke djevojčice odjednom počele trčati niz stepenice u strahu da će zakasniti. Kad smo sišle i mi, shvatila sam koliko je ljudi u muzeju. Morali su nas podijeliti u nekoliko grupa, tako da svi u miru mogu prisustvovati pokusima sa strujom i obići rudnik.
Na katu svemiru i pogled prema dolje
Gore ih se jako doimio svemir, ali više nismo imale vremena, a Galadriel me tražila da je držim kod ograde. Što je radila? Mahala je ljudima dolje i vikala boook! Bilo je to zapravo jedno opušteno razgledavanje i šetanje. Za čudo, nisu imale ideju da bi dirale izloške, jer su kustosice svako malo hodale po muzeju i nekoga opominjale.
Prvo struja, onda rudnik
Dala sam Vendi da bira u koju ćemo se grupu prvo svrstati, no ni sama nije znala što je izabrala. Poslagali smo se u gledalištu, a simpatični kustos održao je predavanje uz praktične primjere o Teslinim izumima. I bile su nevjerojatno strpljive. Ja sam cijelo vrijeme bila spremna da ćemo morati u nekom trenutku izići jer previše je očekivati od dvogodišnjakinje i četverogodišnjakinje da već napola gladne i umorne pažljivo slušaju nešto što ne razumiju. I sve je bilo u redu, dok na kraju, u zadnjem pokusu nije puštena ona jaka struja. Naime, nitko nije dovoljno ozbiljno shvatio kustosa koji je rekao da ćemo se malo razbuditi. Kad je “udario grom” svi smo se stresli od zvuka, ali Vendi se baš uplašila. Toliko da je počela plakati.
S jedne strane, Galadriel plješće, s druge strane Vendi se trese od straha
Kako je u tom trenutku Galadriel bila na mom krilu, trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim što učiniti i kako zaštititi Vendi. Ona je već briznula u plač i rekla da želi van. Sreća, u tom je trenutku došla druga kustosica kako bi požurila grupu na razgledavanje rudnika. Tu smo izišli van. Vendi je još bila u šoku i poprilično preplašena. Da smo bili spremni na glasnoću, možda se ne bi toliko uplašila i doživljaj je bio zaista za pamćenje. Ipak, iako zastrašujuće i šokantno, ostavilo je dojam na Vendi koja sad sa zanimanjem ispituje o utičnicama i prekidačima i pita me zašto mi ne čujemo onu struju koju smo čuli u muzeju.
Rudnik za kraj
Na kraju smo prošetali rudnikom. Bila je to jedna brza i zanimljiva šetnja koja se najviše svidjela Galadrieli koja mi je ponavljala: “Sagi sagi!” Jer sam se svako malo mogla sagnuti kako ne bih glavom zapela o grede na stropu. I tu smo pričale o tome kako je deda radio u rudniku i išao tako pod zemlju kopati ugljen. To je se dojmilo pa sad jedva čeka da nam dođe deda da mu kaže kako je išla tamo dolje gdje je i on išao! I dalje je uvjerena da je ugljen zapravo zemlja. Pa je objasnila da smo išle dolje gledati kako kopaju zemlju.
S vama se nigdje ne može ići!
Išle smo po stepenicama dok je jedan tata s dvojicom dječaka silazio i govorio: “S vama uopće nije za ići u muzej, ja bih nešto pročitao, a tebi je dosadno, tebi se piški, njemu se nosi…” Pri tome, objašnjavao je to dječacima od oko godinu i pol i tri godine. Tata, ponio si prevelika očekivanja, rekla bih mu da ga ponovno vidim. Ali, pretpostavljam da je čovjek prvi put s djecom otišao u muzej i mislio kako će njih dvojica funkcionirati u muzeju kao veliki.
Ako vam treba još koji dobar razlog zašto otići u tehnički muzej, ovo je naših pet razloga zašto ćemo opet otići:
1. Korisno ćete provesti sat, dva ili više
Odlazak u muzej je uvijek novo iskustvo. I ako više puta odlazite u isti muzej s djecom, doživljaj će svaki puta biti drukčiji. A ako je postav veći, kao u Tehničkom, računajte na to da ćete se svaki put koncentrirati na neki drugi kutak.
2. Svatko će dijete naći nešto što ga zanima
Vendi je ovog puta doživjela struju, odnosno ono što se nalazi u našim utičnicama i što našim uređajima daje mogućnost da rade, na jedan potpuno nov način. Zapravo, rekla bih da je prvi put spoznala struju i da je struja nešto što svakodnevno koristimo i bez čega ne možemo.
3. Moći ćete im približiti svakodnevne stvari
Iskoristila sam spoznaju o struji da bismo pričali o perilici o fenu i onoj žaruljici koju upalimo i ugasimo. Prilagodila sam priču njenoj dobi, za pola godine, već ćemo moći ozbiljnije pričati o tome.
4. Otkrit će nešto novo
Bila sam u Tehničkom, kao i mnogi, zadnji put s mamom u osnovnoj školi. I onda nije radio niti planetarij, niti rudnik. Tako da, ovog sam puta i ja otkrila kako izgleda rudnik, a shvatila sam da i malo toga znam o Nikoli Tesli.
5. Otkrit ćete djetetovo zanimanje za određeno područje
Svakodnevno, djeci pružamo iskustva i predstavljamo ono što nam je poznato ili o čemu i sami razmišljamo, čime se bavimo. Odlazak u Tehnički muzej svakako je ulazak u jedan svijet u kojem nam mnogo toga nije dovoljno poznato. No, prilika je to da i mi nešto naučimo, ali i da djetetu pružimo neke nove spoznaje ili pobudimo interes za nešto s čime se ne susreće svakodnevno.
