Brojimo do 10
Djeca upijaju od početka, a što se više ponavlja, to se brže pamti, pa tako i učimo brojiti. Ne trebate čekati da progovore, da biste ih nešto naučili. Oni, od samog početka sve negdje zapisuju. I, onda, odjednom, samo krene. Uvjerila sam se to s Vendi. Znali su se događati takvi sokovi preko noći da bi me ujutro oduševila neka rečenica koju je tako tečno i s lakoćom izgovorila.
Svako jutro, nova čarolija
Kao da je negdje stajala i čekala trenutak da tako savršena izađe na usta. Isto tako, nedavno me oduševila kad smo nakon nekoliko mjeseci uzele slikovnicu koju nismo dugo gledale. Slikovnica je ispunjena slikama predmeta i životinja. Prije bismo je listali i imenovali ili opisivali predmet i životinje. Za to vrijeme, Vendi bi samo promatrala. Sada, uzela je slikovnicu i redom nabrajala sve što vidi. Bez greške od prve do zadnje stranice. Sve je prepoznala i znala imenovati.
Ponavljanje i još mnogo ponavljanja
Ne znam kad je pravo vrijeme za učenje brojeva i slova, ali znam da je bolje sve to naučiti kroz igru, nego čekati vrijeme kad to bude stvarno trebalo učiti. Zašto? Pa, zato što se ovako uopće ne opterećujemo je li naučila, kada i kako. Može zapamtiti i ne mora. Možda zato što smo nas dvoje takvog razmišljanja ili zato što Mato brzo uči, a ja sam ona koja voli učiti pa uvijek tražim načine kako što više toga zapamtiti na zabavniji način u kratkom roku. Ili, zato što smo sličnih razmišljanja i važno nam je da djevojčice mogu samostalno napraviti nešto što je svakodnevno.
Malo po malo učimo brojiti
Primjerice, to je za Vendi u ovom trenutku da se samostalno obuče (a mi po potrebi popravimo), da iduće godine u ovo vrijeme može sama nožem prerezati bananu ili meki sir. Ili, da prije škole zna vezati vezice. To su stvari koje možemo svakodnevno vježbati i uvježbavati. S druge strane, tu su one svakodnevne stvari koje će naučiti u hodu, uz usputna ponavljanja. Primjerice, brojevi i slova. A poznavanje brojeva i slova vodi nas učenju pisanja i čitanja. Unazad godinu dana radili smo na brojevima i slovima pa ćemo danas baš o brojevima. Sad, dok odbrojavamo zadnje dane 2021.
Moji prvi brojevi
Sjećam se, kao danas svojeg susreta s brojevima. Medvjedići uče brojati do 10. Tako se zove knjiga. Dobila sam je od mame za treći ili četvrti rođendan. Ne sjećam se točno, ali znam da je taj dan, iznimno, radila popodne i navečer dok se vratila s posla došla je s tom knjigom. Sjećam se kako mi ju je dala, dolje u prizemlju kod stepenica. Tu je negdje kraj nas stajala i baka. Tako sam, listajući tu slikovnicu, naučila brojati do 10.
A kako smo krenuli s Vendi?
Polako i usput, bez obveza
Ona do druge godine nije govorila mnogo i imala je tek nekoliko rečenica od dvije riječi. Nakon svibnja, kao da je netko nešto uključio. Priča i ne staje. Imam osjećaj kao da nekada želi reći toliko toga i to sve odjednom pa više ne zna što bi rekla. Baš je smiješno simpatična takva situacija kad više ne može doći do riječi ni do zraka. Onda, skupa udahnemo, ispustimo ommm i krenemo ispočetka.
1. Brojanjem stepenica
Ovo je bio prvi susret s brojanjem. Bojimo ih već, sigurno, godinu dana. Zapravo, uvijek bih ja brojala i to dva puta po 11 stepenica na stubištu u vrtiću. Ali, u zadnje vrijeme, ja samo počnem, a ona nastavi. Svi koji imaju veze s plesom, znaju kako je u mojoj glavi po pitanju brojeva, broji se do osam i bok. Čak sam si kod učenja tijekom studija radila podjele na osmice jer sam ih tako odmah pamtila. No, sad, trudim se, kao svi normalni, brojati do kojeg god broja treba. I, sad bih, najradije stala na osmoj stepenici i bojala ispočetka.
2. Kockice
Kockice nas prate od dolaska iz rodilišta i već vjerojatno svi znaju priču kako je Mato u sobi do nas zveckao s kokicama dok sam ja tonula u neki glavoboljom opijen san nakon povratka kući i nakon što su se svi razišli koji su nas dočekali. Tako Vendi danas obožava kockice i njih se dvoje svakodnevno igraju s kockicama. Osim što slaganjem kockice na kockicu vježbaju finu motoriku, uče i brojati. Usput, broje kockicu koju su stavili ili ih bacaju pa skupljaju i broje. Treći je način tako da Vendi dijeli jednu tati, jednu sebi i usput broje. U svakom slučaju, kad Vendi viče “Tata, ja bih tocice” tata trči po kockice. 😁
3. Brojanjem svega što se može prebrojati
Bitno je da u početku ne brojite prebrzo jer vas dijete neće moći pratiti. Primjerice, nećete brojati korake dok hodate, ali možete se zaustaviti pred izlogom i nešto prebrojati ili izbrojati prozore na zgradi. Još je jednostavnije kad ste kod kuće. Mi vadimo zajedno posuđe iz perilice pa Vendi dok vadi pribor, dodaje mi i broji koliko mi je dala. Mogućnosti su bezbrojne.
4. Brojanjem novčića ili cofleka
Djeca se vole igrati sa sitnim predmetima poput novčića, cofleka ili zrna graha. Dajte im da ubacuju ili prebacuju iz posude u posudu i imate zabavu za dulje vrijeme. Ako imate priliku aktivno sudjelovati u igri, uključite se i brojite dok oni ubacuju ili prebacuju. Što više ponavljanja, to je više mogućnosti da im uđe u uho.
5. Čitanjem slikovnica, brojimo
Mi nismo odmakli, ni više od dvadeset godina kasnije, od slikovnice Medvjedići uče brojati do 10. Niti ne planiramo to mijenjati s Galadrielom. No, ako ste u potrazi za slikovnicom s brojevima, izdvojit ću tri meni najljepše. I za slikovnice vrijedi, čitaj i samo čitaj. Ponavljaj i još malo ponavljaj.
Omiljeni brojevi
Da se ne brinete, na početku se broji na preskokce. Kod nas, to je 1, 3, 5, 8, 10. Pa je onda, jedno vrijeme bilo aktualno brojanje do deset bez brojeva 3 i 9. Ali, omiljeni su joj brojevi tri i pet. Slušamo tri pjesme, jedemo tri bombona ili nešto ponavljamo tri puta. A pet, pa pet se koristi kad treba nešto odgoditi “još pet minuta” i idemo na spavanje ili idemo jesti i slično. Zabavno je, zahvaljujući tome danas znam koliko prozora ima Muller na Trgu, koliko stanica ima od nas do bake i koliko stepenica ima na razno raznim mjestima. 😎
