ZKako su igra i IQ povezani?
Konačno, ostvarila mi se želja, dr. Ranko Rajović održao je radionice u Zagrebu. Točnije, u Buzinu. Doći do hotela Aristos u popodnevnim satima prije produženog vikenda bio je najveći čelenđ tog popodneva. Barem sam mislila, a onda je počela radionica. Prvi je dan na rasporedu bila radionica o tome kako igrom uspješno razvijati IQ kod djeteta.
Organizacija izdavačke kuće Harfa
Izdavačka kuća Harfa Irene Orlović organizirala je ove radionice i apredavanje. Osim toga, kod njih su dostupna naša izdanja knjiga dr. Rajovića koji je osmislio NTC sustav učenja.
Osjećala sam kako barem nešto ispravno radim
Dotakao se, među ostalim, priča o važnosti kontrasta za poticanje razvoja mozga od prvih dana života. Baš ono o čemu govori i Montessori pedagogija. Ali, to je samo komadić toga što me potaknulo na razmišljanje o učenju. Ukratko, kupite bebama crno-bijele mobile i igračke za prve tjedne, rozo i plavo im ništa ne znači. Jednostavno, oni to još ne vide, ali jaki ih kontrasti itekako privlače i potiču rad mozga. Mislim da mnoge roditelje koji ulažu trud i vrijeme u odgoj povremeno pokoleba misao kako sve krivo rade. I zato, na ovakve edukacije treba odlaziti i iz razloga što vam netko stručniji od vas može reći kako, ipak, i nešto dobro radite. 😉
Inače, tko je studirao sa mnom i družio se sa mnom, zna kako ja učim
Bezbroj datuma i godina iz hrvatske povijesti naučila sam po simbolima koje imam za brojeve. Prazne definicije naučila sam tako što sam za ključne pojmove složila u priču. I, samo sam gubila u životu bodove na testovima na kojima je neki nastavnik tražio da odgovor bude nabuban od do. Sjećam se i danas nastavnice iz biologije u osnovnoj školi. Ona je primjer kakav nastavnik ne treba biti nitko nikada. U pitanju je bila nekakva definicija, ja sam je naučila po svom principu i napisala. Izostavila sam dvije riječi koje nisu bile ključne, napisala definiciju u tri reda i ona mi je za to dala pola boda (od dva moguća). Zašto? Pa, zato što nisam napisala dva veznika. Inače, sjećam se definicije i danas, znam i kako je izgledala stranica u udžbeniku. Bilo mi je važno, htjela sam pet. Nije mi dala jer su joj dva veznika nosila bod i pol. Eto, to je škola kakvu ne želim svojoj djeci. Sigurna sam, i vi ste takve sreli u svom školovanju.
Realno stanje stvari
Kod nas se dosta trubi o tome kako se u školama i na faksu potiče bubanje, a zapostavlja razmišljanje. Što se poduzima? Skoro ništa. Od početka ništa, od vrtića i nižih razreda osnovne.
I da…
Djeca su preopterećena školom, izvannastavnim i Izvanškolskim aktivnostima. Djeca, koja prestaju biti djeca i što prije moraju naučiti čitati, pisati, zbrajati, čuda od definicija, trenirati tri sporta i učiti dva instrumenta, govoriti pet stranih jezika i ispunjavati ostale frustracije i neostvarene želje svojih roditelja. Vremena za igru više nemaju.
Sjećam se svog vrtića
Imali smo tetu kod koje je bio najveći uspjeh to što se nismo zaprljali tijekom dana, a danas znam da to baš i nije nešto što bih sama poticala. Dapače, baš sam sretna kad Vendi dođe i umrljana bojom iz vrtića i s hlačama obučenim naopako. Znam da je bojala i bila neopterećena i znam da se skroz sama obukla nakon spavanja. To što joj je guza naprijed, uopće nije bitno.
Igra je najbitnija i uči se kroz igru
Sjećam se kad sam bila predškolska dob pa je ta odgojiteljica govorila mojoj mami kako sam se previše opustila i igram se umjesto da budem ozbiljna jer krećem u školu. Sjećam se tog razgovora i danas, a dogodio se prije 23 godine. Užasno sam se osjećala jer, zamislite, dijete ste i igra je nešto najvažnije u vašem životu i sad vam netko kaže kako se “previše igrate”. Srećom, ta je odgojiteljica odavno u mirovini, a vjerujem da se njene ideje danas ne provode.
Igranje nije bez veze
Realno, djecu do kraja nižih razreda treba poticati na igru, što više vremena provoditi s njima vani i poticati ih da nesvjesno razvijaju svoje potencijale. Pritom, ne mislim na igru u vidu igrica i gledanja ekrana, nego na igru koja, među ostalim, potiče razvoj mozga i razvija moć razmišljanja.
Asocijativno učenje
Prema dr. Rajoviću, to je ono učenje koje našem mozgu najviše odgovara i koje aktivira cijeli mozak.
Imali smo nekoliko zadataka, a izdvojit ću najzanimljivije
- Morali smo nabubati u minuti deset država koje su bile na popisu:
Rumunjska, Njemačka, Italija, Francuska, Finska, Švicarska, Irska, Egipat, Brazil i Slovačka.
Dr. Rajović na kraju je dao primjer kako na asocijacijama zapamtiti ovakav popis. Drakula je iz Rumunjske, Njemačka ima Mercedes, Italija je pizza, Francuska Eiffelov toranj, Finska djed Mraz, Švicarska čokolada…
Složite si priču: Drakula se vozi u Mercedesu, uzme pizzu i ode je pojesti na vrh Eiffelova tornja. Dođe Djed Mraz i da mu čokoladu…
I ja učim na sličan način
Ili, kako sam ja zapamtila čim sam vidjela popis za Rumunjsku sam zamislila Rum (prva tri slova), Njemačka ili ti ga Germany – germa, Italija pizza, Francuska kroasan, Finska sobovi, Švicarska Alpe, Irska trava, Egipat deva, Brazil Isus, Slovačka – slovarica.
Moja priča je išla ovako: Rum i germa stoje na stolu kraj pizze i kroasana pokraj je prozor ispred kojeg je sob iza su Alpe i vidim kako na jednoj niče zelena trava po kojoj hodaju deve, na vrhu planine je kip Isusa koji u ruci drži slovaricu. Tako moj mozak radi. Dakle, rekla bih, kod mene NTC postoji tamo negdje od kraja osnovne škole kad sam shvatila kako na “čudan način” mogu svašta zapamtiti, lako i brzo.
1. Funkcionalno znanje
Zatim, dr. Rajović nam je dao primjere za razvijanje funkcionalnog znanja, a zadatak je glasio, otprilike, ovako:
Koju životinju možeš nacrtati samo jednom bojom, vidiš je uvijek kad izađeš iz kuće i uop.će nije životinja?
Ili, što je kad stoji uvijek mokro, a kad ide suši se?
Zebra je bila lakši primjer, za ovo drugo smo malo više razmišljali. Riječ je o sidru.
2. Povezivanje informacija
Iduća je igra bila povezivanje informacija primjerice:
Nabrojati zemlje koje u sebi imaju naziv biljke ili životinje Luksemburg, Njemačka… Cilj je igre ne pisati, već pronaći negdje u vlastitim mislima ovakve primjere. Ovo je odlična tjelovježba za asocijativne točke u mozgu.
3. Operativnost u mislima
I treća, poticanje operativnosti u mislima, a zadatak je bio pronaći naziv zemlje u rečenici: Delfin skače. Finska, lako je kad čitate. No, probajte u glavi smisliti ovakvih nekoliko primjera. Dan po dan, za mjesec dana imat ćete mnoštvo primjera i moći ćete početi primjenjivati ovakve igre u vašem svakodnevnom životu.
Učili ste, a ne boli vas glava
Sjećam se kad sam pokušavala naučiti nešto napamet, osim što me boljela glava nakon učenja, nisam baš bila učinkovita i trajalo je dulje nego li je trajalo kad sam si zamišljala simbole. Oduševljena sam bila ovim igrama i, jednostavne su dok ovako čitate, ali mozak se itekako razgiba kad ih igrate bez olovke i papira, što je i smisao ovakvog igranja za razvoj mozga.
Nelogične priče
Pričali smo i o nelogičnim pričama i kako one pomažu kod pamćenja.
Imali smo zadatak od tri pojma složiti priču koja bi se mogla nacrtati. Naša je grupa imala pojmove panda, avion i djeca. Naša je ideja bila da panda drži avion od papira u kojem se voze djeca. I, dobili smo čvrstu četvorku, skoro peticu. 😀
Djeca su genijalnija od nas, mi im pokažemo princip, a oni će nas brzo nadmašiti
A, dr. Rajović nam je ispričao anegdotu jedne učiteljice koja je htjela svom sinu pomoći da nauči gradivo o integralnim kolima. Nije mu mogla puno pomoći jer ni sama nije znala ništa o njima, ali dugo je razmišljala kako napraviti nelogičnu priču od ovog pojma. Kad je zamolila učenike u drugom osnovne da joj naprave nelogičnu priču za ovaj “novi pojam” njima su ideje samo slijevale. Jedna je bila boca kole iz koje vire klasi pšenice. Druga su integralne kiflice koje se drže za ruke i plešu kolo. Integralna kola, genijalno, zar ne? Sigurna sam da ćete ovaj pojam i slike zapamtiti odmah.
Djeca su u ovom pogledu mnogo domišljatija od mnogih odraslih. I, kad su već nama mnogima potisnuli kreativnost i moć razmišljanja na ovaj način, mislim da je vrijeme da mi to promijenimo kod naše djece.
Nema glupih pitanja, a ni odgovora 🙂
Osobito mi se svidio način komunikacije. Imali smo zadatak za pogađanje Van Gogh i 43. Što je 43? Kreće priča između nas i profesora, spominje kako je umro mlad, netko zaključuje da je umro s 43. Profesor kaže kako mu se sviđa ideja, ali da je odgovor 37. Zatim se priča zapetljava, padaju nove ideje, profesor pita znamo li da je naslikao puno slika, 43? Nije, 2000, ali prodao je malo. 43? Ne, prodao je jednu, svom bratu Theu, sliku Crveni vinograd. Prelazimo na autoportret na kojem je naslikao sebe odsječenog uha. Sam si je odsjekao uho, dodaje profesor. Popio ne Absent. Netko zaključuje da je popio 43 čašice Absenta. “Dobra ideja, ali, nije.” 43 šava je imao na uhu? E, odličan odgovor, ali nije točan, nemamo taj podatak.”
Što je ova slika? Autoportret, odgovara netko. Da…
Naslikao je 43 autoportreta. To je odgovor koji smo tražili.
Kod vas je bilo glupih odgovora u školi i ljudi koji su djeci ubili samopouzdanje, zar ne?
Da smo u pravoj našoj školi, vjerojatno bismo taj podatak saznali u rečenici u odlomku o Van Goghu. S druge strane, da smo ponudili odgovor ili ideje poput one za broj čašica Absenta, što bi vam rekla profesorica ili rekao profesor? Sjećam se jedne naše profesorice iz srednje škole iz jednog pravnog predmeta. Imala je crveni ruž i znao joj se razmazati po zubima. Kad bi netko dao krivi odgovor, pogledom bi mu rekla da nije baš pametan. Ta razina pogleda dovede vas do toga da ne odgovarate ni kad znate.
Skrivanje riječi ili skirvanje odgovora u pitanju
Ovo je zadnja igra i ovo je još jedan izazov koji se može igrati na vrtićkoj ali i školskoj razini.
Primjerice, na vrtićkoj razini je to koja se životinja krije u riječi pastir ili kompas…
Na osnovnoškolskoj ona glasi ovako:
Tko ima plan i naredbu da istraži šumu? – planinar
Od kog gazela vazda bježi – lav.
Što mama kupuje za kolače? – mak
Tko je izvukao ovcu iz tora? – vuk
Disciplina i slušanje
A, ako se, na kraju, pitate kako onda postići disciplinu i slušanje u učionici? Pa i to smo iskusili na vlastitoj koži. Budući da smo bili podijeljeni u tri grupe, zadatak je bio da prije davanja odgovora dignemo ruku. Ako bi netko odgovorio točno bez da je podigao ruku, taj bi bod morao dodijeliti drugoj grupi. Ako bi netko ponudio netočan odgovor koji je već prethodno ponuđen, izgubio bi bod. Ova su dva vrlo jednostavna načina kako se za čas postiže disciplina i slušanje, bez ikakve prisile, straha i prijetnje.
O drugom danu edukacije čitajte idući tjedan. 🙂
Trackbacks/Pingbacks