Montessori s minimalnim budžetom

Montessori kod kuće i vaš budžet

Prvo je pitanje, koliki mi budžet za odgoj treba? Mnogi roditelji žele promijeniti pristup odgoju i provoditi Montessori pristup kod kuće. Također, i budući roditelji koji razmišljaju o odgojnim metodama, najčešće me pitaju koliko je Montessori skup? Koliko sam potrošila na opremanje, igračke i ostalo? Iako Montessori pristup kaže: “pratite dijete” to ne znači da ćete dijete odvesti u trgovinu i pratiti njegove želje za igračkama s polica, već nešto posve drugo. Neću okolišati, odmah ću vam reći koliko će vam novca trebati i na što sve možete obratiti pažnju. Montessori nisu skupe igračke, nisu dječje sobe i oprema za dijete iz časopisa i društvenih mreža. Sve je moguće prilagoditi budžetu. Možete potrošiti mnogo, a možete mnogo toga napraviti sami. Sve što ima skupocjenu varijantu, ima i povoljnu i prihvatljivu zamjenu.

Opremanje za novog člana

Najveća briga budućih roditelja je opremanje sobe ili kutka u domu za novog člana obitelji. Sjećam se kad sam prvi put otvorila stranicu s dječjim kolicima, malo je reći da sam ostala šokirana cijenama. Srećom, ponuda je danas takva da gotovo svatko može naći nešto za svoj budžet. Osim toga, toliko se stvari ne iskoristi, ne potroši i ne uništi da je prava šteta pospremiti ih na tavan i zauvijek zaboraviti. Mi smo već  Vendine prve mobile poklonili, a i odjeća koja nema mrlje našla je svoju nasljednicu.
Kao i kod svega, tako i kod opremanja kutka ili sobe za Montessori pristup možete potrošiti mnogo. Ali i mnogo toga možete naći polovno, povoljno ili izraditi sami. Dakle, reći ću vam, ovisno o vašem budžetu, oprema za sobu, odjeća i igračke mogu biti vrlo skupi ili vrlo povoljni. Sve ovisi o vama, što vam je važno, kakve su vam mogućnosti i koliko kreativnosti, volje ili vremena imate.

Što vam neće trebati?

1. Odgoj bez ekrana u najranijoj dobi, kasnije umjereno i oprezno

Iako su principi Montessori pristupa postavljeni u vremenima kada je današnja tehnologija bila na razini znanstvene fantastike. Vjerujem da bi, da je danas živa, Maria Montessori zagovarala odgoj s minimalnim udjelom tehnologije, osobito u najranijoj dobi.
U našem domu, o utjecaju medija na djecu imam nešto više znanja, pa je tu odluka prepuštena u potpunosti meni. Naravno, prepuštena je odluka i o onim stvarima o kojima nemam pojma, ali nećemo sad o tome. Bilo da pitate Svjetsku zdravstvenu organizaciju ili komunikacijske stručnjake, televizija i mediji imaju velik utjecaj na razvoj mozga. Zato, djeca do treće godine života uopće ne bi trebala biti izložena raznoraznim svjetlećim zaslonima. Nažalost, danas roditelji na ovaj način najjednostavnije mogu dobiti koju minutu ili sat mira u svojoj kući, a nakon napornog i beskrajno dugog dana.

Zašto ne televizija za bebe i malu djecu?

Nisam nikada gledala toliko televiziju, koliko sam je gledala prva tri mjeseca trudnoće kad sam ležala doma, pila progesteron i povraćala. Tek sam onda shvatila KOLIKO kanala za djecu imamo. Dapače, ostala sam šokirana kad sam vidjela da postoji poseban kanal za bebe. Mislila sam si, jesam li ja nešto pobrkala? Brzinski sam proletjela kroz seminarske radove s fakulteta i literaturu koja govori o utjecaju medija na djecu. Nisam tu da bih vam držala predavanja, pa ću samo ukratko reći. Kad date djetetu televiziju, mobitel ili tablet njihov mozak funkcionira kao jedna ravna crta, za razliku od onoga kada im date bilo što drugo opipljivo. Tada mozak radi cik-cak, aktiviraju se raznorazni centri, a samom aktivacijom se i razvijaju. Osim toga, njihov mozak odjednom ima previše podražaja koje ne može obraditi kako treba.

Šaka i inteligencija

O ovome ću detaljnije neki drugi put. Zapravo, samo sam vam htjela reći da je u Montessori pristupu upotreba tehnologije u igri nepostojeća. Zaboravite sve digitalno. Dakle, ako nemate televizije koje vam nude tete na šalteru u pošti dok dođete preuzeti pošiljku koju vam poštar jučer nije isporučio. Napravio je to praveći se da vas nema doma. Ili nemate onu televiziju koju vam nude kad vas nagovaraju da produžite ugovor za internet i bit će vam povoljniji ako uzmete još tri stvari u paketu, ne brinite. Sve ono opipljivo vrjednije je od bilo kojeg crtanog filma. Osobito u najranijoj dobi.

2. Neće vam trebati hrpetine igračaka, niti skupocjene igračke koje koštaju previše. Mnogo toga možete sami napraviti, za sve ostalo tu je mejd in Kina (ionako su sve igračke iz Kine)

Koje god dijete pitate, treba mu više igračaka. Ni tvornica igračaka ne bi mogla zadovoljiti dječji apetit. Ipak, nije to baš tako. Ako vas pitam kao odraslu osobu da se prisjetite svojih igračaka i nabrojite ih nekoliko. Koliko biste ih stvarno mogli nabrojati? Jesu li to sve igračke ili su vam te bile najdraže? Da, sve se svodi na to da smo imali ili se igrali s nekoliko njih. Više pamtimo doživljaje, događaje i ono što smo radili. Zapravo, umjesto igračaka, Montessori pristup koristi materijale za aktivnosti, to je pravilniji način izražavanja. No, ja sam tu dovoljno slobodna da koristim i igračke i materijale.

Djeca pamte doživljaje

Sjećam se kako sam pekla torte i kolače s tetom, znale smo se i posvađati, ali imamo i jednu fotku kad smo napravile veliku tortu i mini verziju te torte. Osim toga, šivale smo haljine barbikama, iako se nikada nisam igrala s njima, radila sam kreacije za barbike i tako jednom prilikom, sjedile su teta i njene prijateljice kod nas i pričale, a meni je već bilo muka jer mi je obećala da ćemo sašiti danas haljinu, a one ne odlaze. I odjednom, uzimam ja barbiku za noge, počinjem mahati s njom i vičem im: “Ajmoooo, razlaz babe, moramo šivati haljinu!”

I s mamom sam “radila”

Mama mi je dala da perem suđe, onda sam pola sata prala jednu čašu i na kraju je razbila. E, to je iskustvo koje je neponovljivo.
Imala sam puno igračaka, ali sam se najviše voljela igrati s dvije bebe i kovčežićem u kojem sam imala špricu, stetoskop, onaj štapić za pregled grla i još nekoliko stvarčica za “doktoricu”. Ne moram napominjati da u to vrijeme nije bilo drvenih igračaka imitacija liječničkog pribora koji je koštao punopreviše novaca, nego su sve bile prave stvari, stara neiskorištena šprica, stetoskop od pokvarenog tlakomjera, prazne kutije s lijekovima i sl.

Nekoliko igračaka je dovoljno

Vratimo se Montessori pristupu. Djetetu je potrebno ponuditi nekoliko igračaka na dohvat ruke. Postaviti ih pregledno na nisku policu ili regal. Nismo minimalisti, tako da ne zagovaram posjedovanje isključivo nekoliko igračaka. Vrlo je vjerojatno da ćete ih brzo imati više nego što ste planirali. Budući da smo i mi u toj poziciji, svakih desetak dana nastojim zarotirati igračke, odnosno, one koje su bile na raspolaganju pospremim, a ponudim druge.

Što sam time postigla?

• Prije svega, sebi ćete smanjiti posao jer nemate pojma koliki kaos može nastati u roku odmah na podu sobe samo s nekoliko razbacanih igračaka. Vjerujem da ne želite, kao ni ja, znati kako izgleda kaos u moru igračaka dostupnih djetetu.

Red u glavi je bitan jer…

• Od početka dijete se navikava da postoji red. Igračke imaju svoje mjesto s kojeg se maknu kada se koriste i na koje se vrate kada igra završava. Vi niste sluga svom djetetu i nećete za njim pospremati igračke, niti bilo što drugo. Naravno, to neće doći preko noći pa je odlično ako možete od početka graditi tu naviku. Naravno, Vendi nije u dobi kad će pospremiti igračke nakon igranja ili na kraju dana, ali kad pospremam kutak za igru, koristim istu rečenicu, svaki put, svaki dan: “Sad će Vendi pospremiti igračke, a mama će joj pomoći.” Naravno, važno je da je tu kraj mene kad ih pospremam kako bi vidjela što radim.

Za kasnije…

• Ovo je prilika za stjecanje vještine koju će koristiti i kasnije u životu, bilo da je riječ o kućanskim poslovima, školi ili poslu. Svaka aktivnost, u ovom slučaju igranje, ima svoj ciklus. Počinje tako da si pripremimo odnosno, uzmemo igračku, zatim se igramo, i na kraju je pospremimo na mjesto. Kasnije u životu, primjerice, kod učenja, imat će naviku pripremiti si sve što je potrebno za učenje, učiti i na kraju pospremiti materijale, pribor, literaturu kada završi s učenjem. Naravno, ovaj primjer koji dajem je površan i možda zvuči previše idealizirano, ali kao i sve u životu, tako se uči i kako učiti. No, želim objasniti kako već u najranijoj dobi u mozgu se upisuju navike koje se kasnije lako i spontano mogu  primijeniti bilo koji aspekt života.

Učenje na red

Primjerice, imate dijete koje ima hrpu igračaka u jednoj kutiji, napravi kaos i zapravo ne zna što traži jer ne zna što točno ima u kutiji, zatim se igra ili samo razbaca stvari i na kraju roditelji za njim pospremaju. Ono u ovom slučaju nema pregled nad onim što posjeduje za igru. To vam je kao da imate hrpu nezaklamanih skripti i bilješki iz različitih kolegija, a krenuli ste učiti za jedan kolokvij, dok se snađete, toliko se umorite da vam se više ni ne da učiti. Na kraju sve ostavite i sutra vas čeka novi kaos. Do tada, netko tko ima organiziranu literaturu, prošao je kroz naslove, cjeline i bilješke, odvojio najvažnije od važnog i zna čemu će se sutra prvo posvetiti.

Skoro svaka igračka treba imati smisao (didaktičke igračke)

Montessori igračke su najčešće drvene. Naravno, u vrijeme Marie Montessori plastične igračke nisu postojale, a danas su drvene igračke vrlo skupe. Primjerice, Lidl je u prosincu imao golemu ponudu drvenih igračaka po razumnim cijenama, neke stvari mogu se naći i u Ikei po prihvatljivim cijenama. Sve ostalo, nažalost, često je skupo, ali ima svoju plastičnu zamjenu. Isto tako, s vremenom ćete shvatiti kako je od bilo koje igračke zanimljivija obična kutija ili poklopac, žlice i neki komad posuđa.

Izradite sami

Isto tako, neke se stvari mogu izraditi od kartona. Primjerice, drvena kutija s rupom u koju se ubacuje loptica kod nas je dobila, skoro besplatnu zamjenu. Iskoristila sam kartonsku kutiju u kojoj je bila neka Matina igračka, izrezala rupu i dobila kutiju za ubacivanje loptica.

Didaktika, didaktika…

U svakom slučaju, igračke bi trebale biti didaktičke. Pa, kad kupujete igračku, postavite si pitanje: “Ima li ova igračka smisla i čemu služu (vježbanju motorike, sluha, vida…)?” Također, razmislite o tome je li igračka otvorenog tipa. Na primjer, usporedit ćemo Lego kocke. One obične Lego kocke su otvorenog tipa, od njih možete sastaviti kuću, brod, napraviti ogradu, zid ili nešto posve drugo. Ako uzmete Lego set od kojeg možete sastaviti točno određeni brod ili građevinu, onda više nemate igračku otvorenog tipa jer teško da ćete od točnog broja kockica koje moraju doći na točno određeno mjesto moći sastaviti nešto drugo.

Kako reći drugima da ne kupuju igračke?

Ako ste se izgubili, još uvijek smo na drugoj točki, igračkama. Najčešće me roditelji pitaju kako drugima kažem da Vendi ne kupuju igračke koje nisu prihvatljive u Montessori pristupu? Koliko glasno trubim otpočetka o ovom pristupu, toliko me svi ljubazno pitaju što bi Vendi trebalo. Šalim se, naravno. Ali, shvatiš da si postala mama kad više nema poklona za tebe.

Ne opterećujte se previše

Mislim da je ispravno da, ako idete bilo kojem djetetu kupovati nešto, pitate roditelje što djetetu treba. Našim najbližima smo rekli da ne kupuju igračke, otvoreno, bez razmišljanja: “Gledajte, ne kupujte joj nikakve igračke, mi ćemo se za to pobrinuti.” Isto tako, kad sam vidjela u Lidlu prije koji tjedan dječji alat za vrt, zamolila sam mamu da joj ga kupi. Isto tako, kad idem nekome kupovati igračku, ako dijete nema želja, nastojim izabrati igračku koja ima smisao.
Kad su me drugi pitali što da joj kupe, isto sam tako rekla, ne treba igračke ili nemojte trošiti novac na igračke.

Jesu li Lego kocke Montessori?

To mi je pitanje postavila prijateljica čija djeca obožavaju Lego kockice. Jesu, ona sirova verzija Lego kocki koja se može sastavljati i rastavljati na bezbroj načina u potpunosti je prihvatljiva. No, Lego je mnogo više od običnih kockica. Oni Lego setovi koji predstavljaju neki aktualnih crtića i filmova i sastavljaju se tako da dobijete upute, sastavite i to je to, baš i nije prema Montessori pristupu idealna igračka.

Proslijedite igračke, sigurno će naći svoje mjesto

U buduće, kad bih dobila nešto što smatram da joj nije potrebno ili ne vidim smisao igračke, zahvalit ću se, pospremiti i proslijediti igračku dalje. Ne vidim problem u tome, niti se osjećam loše zbog toga. Primjerice, igraonice u bolnicama uvijek primaju donacije igračaka i mislim da će barem jedno dijete razveseliti pa se osjećam da smo napravili dobro djelo. Prije svega, najvažnije mi je da ne gomilam igračke zbog našeg mentalnog zdravlja.

Mnogo toga možete napraviti sami

Mobile možete nabaviti preko interneta. Koštaju mnogo. Govorim o Montessori mobilima koji su primjereni oku novorođenčeta, odnosno, dojenčeta. U prvim tjednima novorođenče ne vidi boje, već samo crno-bijelo i to je idealno vrijeme za jačanje oka, a već se i tada počinje razvijati koncentracija i zapažanje visilicama u crno-bijeloj kombinaciji.

Munari

Za prve je tjedne namijenjen Munari mobil i za njega trebate flaks, ljepilo, škare, štapić, crni i bijeli tvrđi papir i prozirnu kuglicu za bor. Sve to skupa ne košta mnogo, a većinu već vjerojatno imate doma. Naši su mobili stajali na stalku za Leka baby gym iz Ikee.

Gobbi i oktaedri mobil

Nakon toga dolazi Gobbi mobil koji se sastoji od pet kuglica na koje je namotana vuna ili deblji konac u jednoj boji, ali pet različitih nijansi. Za taj vam mobil treba flaks, loptice stiropora i konac ili vuna.

Tu je mobil s tri oktaedra u crvenoj, žutoj i plavoj boji za koji vam treba flaks, ljepilo, škare i sjajni papir u trima bojama. Sreća naša što postoje trgovine poput Tedija u kojem takvi papiri ne koštaju mnogo kao u običnim knjižarama. Za ovaj će vam mobil trebati nekoliko minuta više jer ćete morati pogledati nekoliko tutoriala na YouTubu kako biste odlučili koji vam je način izrade najjednostavniji. 

Opremanje kutka za spavanje ili dječje sobe

Bilo da uređujete cijelu sobu za dijete ili raspolažete manjom kvadraturom pa će vaše dijete imati svoj kutak u stanu, neće vam biti potrebno mnogo.

Niski krevet

Maria Montessori predlagala je da dijete spava na velikom madracu smještenom uz zid na podu uz ogledalo kako bi otpočetka moglo nesmetano promatrati prostor kojim će se kasnije kretati. Dakle, što manje ogradica, to bolje, nikakvi vrtići, njihaljke i slično nije vam potrebno.

Modificirajte kako vam odgovara

Ovo je najčešće ono što mnogi roditelji modificiraju pa se odluče za krevetić i tako ostane do trenutka dok se ne osjećaju spremno za prelazak na niski krevet. I mi smo tako napravili i rekla bih, pogriješili. Zaista mi je sada žao što nisam pratila upute i nabavila u početku veliki madrac, nego je smjestila u krevetić. Žao mi je zato što smo sada u fazi kad bi, da je premještam u krevetić, sigurno odlazila iz njega, osobito za vrijeme dnevnog spavanja i bojim se da bismo opet imali nekoliko tjedana borbe oko odlaska na spavanje.

Naši strahovi

Možda je to samo moj strah i možda nisam dovoljno odlučna reći: “Danas prelazimo na niski krevetić.” Nekako, uvjerena sam, da smo otpočetka krenuli s niskim krevetom, krize oko izlaska iz kreveta bile bi kratke i gotovo neprimjetne. U svakom slučaju, ako ćemo imati još djece, otpočetka će biti na niskom krevetu bez ogradice, pa ću moći usporediti tu situaciju s ovom.

Na podu otpočetka

Dakle, ako imate priliku, svakako razmislite o tome da uopće ne stavljate krevetić, već madrac na pod i omogućite djetetu pregled nad cijelom prostorijom u kojoj boravi.

Madrac se smješta uz zid kraj ogledala koje je nisko postavljeno kako bi dijete svoj odraz moglo promatrati otpočetka. Kako sam modificirala krevetić, tako sam i ogledalo smjestila pokraj prostirke za igranje. Najbolje bi bio neki tepih od pravog krzna, popularno zvani čupavac, ali ako ste alergični poput mene na životinjsku dlaku, neki deblji tepih ili dječja podloga za igranje bit će odlična zamjena.

Čvrsto na podu

Iznimno je važno za razvoj djeteta da otpočetka što više vremena provodi na čvrstoj podlozi, odnosno, podu i da mu je omogućena sloboda kretanja. Kolica, nunalice i ostale naprave u kojima dijete bespomoćno leži, uopće nisu napravljene za razvoj motorike. Osim toga, kroz nekoliko mjeseci, dijete neće ni pomisliti ostati u takvoj napravi više od tri stotinke sekunde.

Ponovimo:

Za dječju sobu ili kutak za spavanje potrebni su vam:

1. Veliki madrac.
2. Ogledalo na zidu nisko postavljeno.
3. Podloga za pod na kojoj će dijete provoditi vrijeme dok je budno.
4. Niske police na kojima ćete držati igračke kako bi djetetu koje je stalo na noge bile nadohvat ruke.

Dijete za blagovaonskim stolom

O ovoj sam temi detaljnije pisala u objavi Dijete za blagovaonskim stolom pa ću sada samo ukratko objasniti kako to izgleda u kuhinji, odnosno, u blagovaonici.

Ako imate mogućnost, odnosno, dovoljno mjesta za postaviti mali stol primjeren dječjoj visini, bilo bi odlično. U Ikei možete pronaći sve što vam treba za namjestiti dječju blagovaonu.

Pribor

Od pribora vam je potreban tanjurić, pribor za jelo, čaša, vrč iz kojeg ćete točiti vodu u čašu i krpica s posudom u koju ćete pokupiti vodu ili hranu koja se umjesto u ustima nađe na stolu. Vjerujem, da ako ne sve, gotovo sve imate već u svojoj kuhinji. Dakle, nije potrebno izdvajati posebno novac za ono što već imate.

Osobna higijena

U početku, bit će vam potrebna podloga za presvlačenje i sve za njegu bebe. Najbolje i najlakše je ako se to nalazi u sobi kraj mjesta na kojem beba spava. Nisam spomenula stol za presvlačenje jer ga smatram najopasnijim izumom za bebe. Zaista, ali zaista takva investicija nije potrebna. Osim toga, ideja da se dijete presvlači na komodi, odnosno, da se tamo drži podloga za presvlačenje, ne čini mi se baš najboljom. Iskreno, sve što je više od pola metra i s čega bi beba mogla pasti ne čini mi se sigurnim.

Kretanje

U dobi kada dijete propuže ili stane na noge i počne pokazivati zanimanje za ono što radite i koristite dok ga presvlačite, možete oformiti košaricu na polici u sobi ili se premjestiti u kupaonicu, ovisno što vam je lakše. Mi se još uvijek presvlačimo u sobi, ali i u kupaonici imamo košaricu u kojoj se nalazi termofor koji nije u upotrebi i slikovnica za kupanje. Isprva me Vendi vidjela kako uzimam iz te košarice slikovnicu kad se idemo kupati, a sada je sama skine kad u kupaonici pripremamo kadicu za kupanje.

Kutak za njegu

Košarica u sobi posložena je tako da se u njoj nalazi nekoliko čistih pelena, krema, kutijica s priborom za njegu zubi i češalj za kosu. Budući da joj je nadohvat ruke jer se nalazi na niskom stoliću, ponekad se odluči igrati sa sadržajem u kutiji i to joj ne branim. Naravno, nisam napomenula da se ni pod razno više ne želi ležećki presvlačiti. Jer, onak’ baš joj se stoji kad joj mijenjam pelenu.

Ormar s odjećom

Na kraju, kad ćete opremati sobu, razmislite o ormaru koji će biti prilagođen djetetu. Vendi voli ormare otkako je propuzala, uvijek mora doći provjeriti kad su vrata otvorena, što ima novo unutra. Dijete od dvije godine može se samo obući. Znam, to traje čitavu vječnost, a mi nemamo vremena, ali djeca to stvarno vole. Neizmjerno je važno omogućiti im da se samostalno oblače i svlače, svako oblačenje i svlačenje prilika je za učenje i vježbu. Osim toga, dvogodišnje dijete može samo odabrati što će obući. Kako to riješiti?

Prečku za vješalice postavite nisko, djetetu na dohvat ruke, na vješalicama je najbolje pripremiti nekoliko kombinacija i među njima može izabrati što će obući. Ostalu odjeću možete držati na višim policama ili u košarama izvan dohvata.

Što vam je potrebno?

Kako biste na početku imali rješenje za sebe, a kasnije za dijete, razmislite o ormaru kojem unutrašnjost možete modificirati po vlastitoj želji. Mi smo za Vendi odabrali ormar iz kolekcije dječjeg namještaja u Ikei. Sada se sastoji od police na vrhu, prečke za vješalice i dvije košare na izvlačenje. Donja košara ne sadrži gotovo ništa jer iz nje Vendi voli izvlačiti stvari. Kasnije ću unutrašnjost presložiti tako da joj dolje stavim prečku, a košare će ići gore i bit će samo nama na raspolaganju.

Na kraju, ponovimo

Montessori pristup dostupan je svakom džepu. Zaboravite skupocjene igračke, mnogo toga već imate u stanu i to, ako nije opasno za dijete, može biti draža igračka od bilo kakve prave igračke. Za odgoj nisu bitne igračke, koliko je bitno ono što vi činite. Vi ste uzor djetetu, a i vi odlučujete koliko ćete uključiti dijete u svakodnevne aktivnosti. Njihov “upijajući um” o kojem je govorila Maria Montessori od rođenja do šeste godine omogućuju da s lakoćom upijaju sve što im se nudi i tada se oblikuje njihov karakter i ličnost koji ostaju čitavog života. Niti na odjeću ne morate trošiti mnogo, a o Modi od rođenja pročitajte više u objavi.

Zapamtite

• Ugasite ekrane i zaboravite sve digitalno.
• Otpočetka omogućite bebi slobodu (slobodno promatranje prostora u kojem boravi, kasnije slobodnog kretanja prostorom) zaboravite ogradice, vrtiće i nunalice.
• Umjereno s igračkama.
• Sve što dijete koristi, stavite mu na dohvat ruke.
• Skupocjene igračke uvijek imaju jeftiniju zamjenu, a neke i besplatnu.
• Mnogo toga možete izraditi sami.
• Kod opremanja dječje sobe razum stavite ispred srca jer stvarno možete potrošiti previše novca na stvari koje ničem ne služe.
• Dijete koje samostalno stoji, možete uključiti u kućanske poslove. Djeca vole oponašati. Primjerice, ako brišem prašinu, Vendi dam njenu krpicu ili je sama uzme s police i zatim počinje njeno oponašanje onoga što ja činim.
• Kod odabira ormara potražite onaj čiju unutrašnjost možete mijenjati prema vlastitim potrebama. Kada dijete pokaže interes da se samo oblači, omogućite mu da to čini koliko god trajalo, a odjeću spustite tako da mu bude na dohvat ruke i da samostalno može “izabrati” što će obući.
• Ne zaboravite, dijete će pamtiti kako ste provodili vrijeme s njim i što ste radili, a ne koliko ste novaca potrošili na njihove igračke.