Montessori počeci
Pripremanje za dolazak novorođenčeta u dom velik je projekt. Osobito ako se pripremate za prvo dijete. Govorim vam to s pozicije mame koja se prvi put pripremala tjednima, a drugi put samo nekoliko sati.
Zapravo, drugi sam put imala skoro sve spremno, samo sam se morala sjetiti gdje što stoji. Zato, priprema je nešto više od pola obavljenog posla. A da vam za Montessori početak ne treba mnogo i općenito ne treba mnogo, pokušat ću vam danas objasniti.
Novi raspored
Prvi sam put pripremala sobu i to najveću u stanu za novu članicu obitelji. Sad nam više nije preostala slobodna soba, pa sam samo morala napraviti dobar raspored gdje će što stajati u toj najvećoj sobi.
Sve na jednom mjestu
Vrlo je jednostavno objašnjenje zašto je dječja soba najveća. Zato što želim da sve bude na jednom mjestu, spavanje, igranje, presvlačenje i slobodno vrijeme. Ovako, kad nastojite da je sve u jednoj prostoriji, djecu učite da stvari drže na svome mjestu i da imaju prostor koji pripada njima i o kojem trebaju brinuti. Kasnije će im ta navika u životu biti korisna tijekom školovanja, studiranja, na radnom mjestu i u privatnom životu. U svakom slučaju, treba vam nešto više volje i upornosti, ali isplati se.
Budite kreativni i praktični
Nerijetko, kad gledate Montessori blogove, dječje su sobe velike kao polovica vašeg stana, sve je prekrasno, uređeno, nametano uredno složenim igračkama i aktivnostima. I, na kraju, svako dijete ima svoju sobu.
A vi, niti imate prostora, niti možete izdvojiti dvije rodiljne naknade za uređenje sobe, a niti nemate vremena. Ne morate imati ništa od navedenog, samo vam treba malo volje, kreativnosti i praktičnosti.
Zašto nemam Montessori Instagram?
Zato što njihova soba neće biti dovoljno instagramski lijepa kao one koje gledate svakodnevno. Ali, to niti nije smisao priče.
Jednostavno, treba vam mnogo manje od svega onoga što gledate po Instagramima, da biste provodili Montessori pristup kod kuće. Osobito u početku.
Dvije godine kasnije
Ali, i dvije godine otkako sam počela primjenjivati pristup s Vendi, mogu tvrditi isto. Ne treba vam niti mnogo igračaka, skupih, drvenih. Ne treba vam niti skupi namještaj, niti mnogo prostora u vašem domu.
Vendi ima tek nekoliko igračaka i u kutku za igru provodi najmanje vremena
Zato, kad je kod kuće, nastojim je uključiti u aktivnosti koje i sama radim. Primjerice, pomaže mi odnijeti rublje u perilicu, vadimo posuđe iz perilice, pomaže mi premotati Galadriel, dodaje pelene i maramice, iskorištene pelene nosi u smeće i sl.
Kako kaže Montessori, pratite dijete. Ako voli knjige, osigurajte da se redovito mijenja postava knjiga na polici, ako voli brisati prašinu, dajte mu krpicu, ako voli biti s vama u kuhinji, uključite ga u poslove koje tamo obavljate. I kad vam kažu da pustite dijete da bude dijete (što god to značilo), odnosno da mu umjesto sudjelovanja u kućanskim poslovima ponudite igračke i crtiće, zahvalite se na savjetu i, ponovno, kasnije preokrenite očima.
Ne brinite, nećete im oduzeti djetinjstvo ako sudjeluju s vama u kućanskim poslovima
Isto tako, ni na što nećete dvogodišnje dijete tjerati, ali ako ga zanima, svakako ga uključite. Tu se vraćam na priču s nošenjem drva za ogrjev. Nedavno je bila lavina komentara na članak jednog portala koji je prepisao popis Marie Montessori s početka 20. stoljeća. Među ostalim, žena je napisala da dijete od tri godine može donijeti drva za ogrjev iz dvorišta u kuću. I vama to, možda, zvuči smiješno ili nerealno. No, taj zadatak nije niti opasan, niti zahtjevan, niti besmislen i nepotreban. Pazite, donijeti drva, aktivnost je koja se sastoji od uzimanja komadića drva, nošenja i ostavljanja u kutiji pokraj peći i ponavljanja postupka. Zapravo, riječ je o aktivnosti koja uključuje ponavljanje, a djeca, među ostalim vole ono što se više puta može ponoviti. I, naravno, neće dijete nositi velike cjepanice, već lakše komadiće. No, najvažnije je da će, ako to želi, sudjelovati s vama u jednoj aktivnosti, osjećat će se zadovoljno jer sudjeluje i radi isto što i vi. Tko još nije poželio biti veliki kad je bio mali? 😀
Mi, također, dok je vrijeme suho, nastojimo provesti barem sat vremena na otvorenom, najčešće u parkiću.
Minimalizam
Zapravo, kroz igračke je pokušavam od početka učiti minimalizmu. Mnoge igračke i aktivnosti napravimo od nečega što recikliramo, poput mace-kutije koju svaki dan hranimo (i vježbamo finu motoriku). Kad joj dosadi ili se uništi, jednostavno je pretvorimo u nešto drugo ili recikliramo. Tako i sebi osiguravam da se igračke ne gomilaju i da ne kupujemo plastiku ako nije nužno. Tako ni kasnije neće imati naviku zatrpavati se stvarima, bilo da je riječ o radnom stolu, torbi ili ormaru.
A kako izgledaju Montessori počeci s novorođenčetom?
Na podu od početka
Kutak s ogledalom nisko postavljenim na zid ostao je u sobi rezerviran za Galadriel. Nakon što je Vendi propuzala, više se nije u njemu zadržavala. To je sve, općenito kutak za igru pa pokraj kutka za novorođenče, stoje i Vendine igračke koje, ionako, rijetko gleda.
I, ne razmišljajte što će vam reći neka tamo strina kojoj ludo zvuči ideja da dijete leži na podu. Za bebe je zaista važno da vrijeme provode na tvrdoj podlozi poput poda. Naravno, ne znači da ćete bebu staviti na hladne pločice. Kod nas se kao podloga koristi tatami i još je na njemu dekica kako bi bilo toplije.
Na zidu je ogledalo kako bi Galadriel mogla promatrati sebe i odraz mobila u njemu.
S Vendi mi je sve još bilo novo i nisam znala trebam li slušati ono što drugi misle ili ono što sam pročitala pa je prvih nekoliko tjedana nisam stavljala na pod već sam joj mobile stavljala iznad glave u krevetu.
Galadriel je od početka svaki dan na podu i kod nje sam primijetila kako je crno-bijeli kontrasti privlače od početka. Već je prvih dana nekoliko trenutaka zadržavala pogled na kontrastima koje sam joj postavila u krevetiću.
Crno – bijeli svijet
Da, kontrasti, crno-bijeli svijet je u prvim tjednima života i za vježbanje vida novorođenčadi je najbolje ponuditi kontrast crne i bijele.
I tu ćete doći u sukob mišljenja kako djetetu trebaju boje, svjetleći efekti, zvukovi i ne znam kakva čuda. No, to što tetka u sedmom koljenu tvrdi, to je njeno mišljenje, a ona ipak nije provela istraživanje niti se ikada bavila djecom.
Na Pinterestu ili bilo gdje na internetu možete pronaći kontraste koje isprintate i postavite u krevetić ili na zid pokraj kojeg beba provodi vrijeme. U prvim bi danima trebali biti bliže oku, a kasnije se postepeno udaljavati kako se vid izoštrava.
Postavila sam jedan kontrast na zid kod prematalice, a druge u krevetić na obje strane kako bih je potaknula da okrene glavu na obje strane.
Ovo su kontrasti koje sam koristila.
Munari mobil
Između trećeg i šestog tjedna života, postavlja se Munari mobil. Riječ je o crno-bijelim geometrijskim oblicima i staklenoj kuglici koja reflektira svjetlost. Guglajući, možete pronaći upute za njegovu izradu. Vrlo je jednostavan i sve što vam treba su: kuglica, flaks, ljepilo, crni i bijeli papir te škare.
Prvi sam put mobile postavljala na baby gym, no ovog sam puta procijenila da je to preopasno i da bi Vendi mogla okvir srušiti na bebu pa sam ih prikvačila za strop. Dakako, malo sam, samim time, modificirala mobil i izbacila crne i bijele štapiće na kojima vise te se nisam držala mjera i rasporeda koji su u originalnom Munari mobilu. No, vjerujem da mi Galadriel to neće zamjeriti.
Nošenje
Tek sam s Galadriel shvatila koliko neka djeca vole nošenje.
I stvarno, kad vam kažu da ćete ih naviknuti na ruke, budite pristojni i nemojte prevrtati očima odmah. Zahvalite se na savjetu i preokrenite očima u sebi ili kasnije nekada.
Vendi nije tražila da je nosimo i mogla je mnogo vremena provesti budna u krevetiću ili na podu.
S druge strane, Galadriel još od rodilišta ne tolerira ležanje u krevetiću kad je budna. Jednostavno, kako je nisam navikla, tako i ne vidim smisao da bih je od toga odvikavala, odnosno, puštala da plače. Čim prihoda, ionako joj nošenje više neće biti zanimljivo, a do tada, imamo dovoljno ruku da se nosimo.
Kad mami zatrebaju ruke, koristim Boba maramu, a imam i njihovu nosiljku. Dobila sam ih na poklon i to su neke od stvari za bebu koje su se već s Vendi isplatile višestruko.
Uspavljivanje
Jedino što sam odlučila promijeniti u odnosu na Vendi je tehnika uspavljivanja. To uspavljivanje mi je s njom uvijek bio veliki stres, pothvat ili projekt. Nekad bi bio uspješan, nekada malo manje uspješan.
Sad sam mnogo opuštenija. Više ne cupkamo na lopti da bismo se uspavale. Povremeno, Galadriel se uspije sama uspavati dok sita leži u krevetiću, nekada zaspi dok se hrani, a ponekad ne uspije nijedna od prve dvije opcije i godi joj nošenje u marami te odmah nakon nekoliko trenutaka zaspi. Ostavim je uz sebe neko vrijeme dok ne osjetim da se u potpunosti opustila i zaspala.
S vremenom, počet ćemo uspostavljati tempo spavanja tijekom dana, prvih šest tjedana raspored spavanja još ne postoji.
Za sada, noćno spavanje kreće između 20 i 23, ovisno o danu i traje do između šest i osam. I naravno, ovisno o noći, nekad se dogode dva ili tri hranjenja, a nekada, kao prošlu noć provede gotovo cijelu noć, naizmjenično, na cicama.
Na kraju
Ako vas zanima Montessori pristup, za početak, dovoljno je pripremiti sobu i kutak na podu za bebu. Osim toga, za početak će vam trebati i mobili koje možete sami izraditi, a o njima sam već pisala u objavi Mobili za novorođenče i dojenče.
U prvim se tjednima život svodi na spavanje, prematanje, hranjenje, podrigivanje, bljuckanje i uspavljivanje. Možda se ne čini kao preveliko uzbuđenje. Ali, sve što vam mogu reći je, brzo prođe i to je prva faza od svih silnih faza koje vas čekaju. Zato, ne opterećujte se, ne zamarajte tuđim mišljenjima i sitnicama. Otvorite širom oči, promatrajte bebu jer dogodi se da se u 24 sata toliko promijeni da vam se čini nestvarnim.
