Nova uzbuđenja
Vaše dijete grize, čupa ili udara? Ili radi sve to? Pa, znam kako vam je, upravo ste shvatili da nisu najveći problem bili neprospavane noći, niti to što vas je vaša beba popiškila dok ste joj pokušavali postaviti čistu pelenu. Svaka godina života nosi nova uzbuđenja. Neki roditelji čitaju što ih čeka, pa poput mene misle, neće nam se to dogoditi, možda. Neki guglaju tek kada im se dogodi, a sigurno ima i onih koji se ne pokušavaju informirati. Ovi treći već iza sebe imaju jedno ili više djece pa su im situacije poznate i znaju da su neizbježne.
Vendi u novim avanturama
Do sada, našla sam se u situaciji da me Vendi ugrizla, udarila i čupala. Kako još nije došla u priliku provoditi više vremena s drugom djecom, nije imala priliku primijeniti ove tehnike na vršnjacima. Ipak, vjerujem da su ovakve situacije gotovo neizbježne i da se gotovo svako dijete susretne barem jednom u vrtićkoj dobi da bude žrtva ili napadač.
Ljutnja
Ova se teme nadovezuje na prethodnu objavu, Tantrumi – kako se nosimo s njima? Naime, često baš u situacijama neopisive ljutnje i frustracije, dijete svoje nezadovoljstvo izražava udaranjem, čupanjem ili grizenjem. Ali, budimo iskreni, kao da i mi odrasli nemamo potrebu za takvim metodama. U redu, možda netko i nema, ali znam kad sam ljuta da nisam baš nježna prema predmetima koji su mi u rukama i kako volim stiskati zube kad sam bijesna, baš kao da nešto grizem. Nekada ne mogu riječima izreći svu ljutnju koju osjećam u tom trenutku, a kako li je tek njoj koja zaista ne može riječima opisati što osjeća?
U nedostatku riječi…
Dijete ne može i ne zna reći, niti pokazati da nešto ne želi. I naravno, u toj će se nemoći razljutiti jer mu je učinjena nepravda i jer osjeća koliko je nemoćno. U tom začaranom krugu, nekako će morati izraziti i izbaciti iz sebe svoje osjećaje. Njih može pokazati bacanjem i urlanjem ili grizenjem, udaranjem i čupanjem drugih. Samo je pitanje tko će se naći na putu, prijatelj iz vrtića, mlađi brat ili sestra ili upravo vi. Kako god bilo, vi ste ti koji trebaju znati dobro pravovremeno reagirati. Isto tako, kad jednom reagirate, ne postavljajte prevelika očekivanja. Ovo su situacije koje, kad se jednom dogode, dogodit će se opet. Dakle, samo strpljenje, pripremite ga u velikim dozama.
Kako su izgledale te situacije u našem slučaju?
Vendi nije bila u tantrum trenutku kad je činila to što ne bi smjela. Dakle, postoje još neke okolnosti zbog kojih djeca čupaju, udaraju i grizu, a nisu tantrumi. Zato ću o njima još ponešto reći nakon što vam ispričam kako me Vendi ostavila u šoku.
Auuuuuuuu, čupaš me!
Tako sam reagirala kad me prvi put počupala. Ostala sam iznenađena pa sam povikala: “Auuuu.” Naravno, tu sam odmah pogriješila. Njoj se skroz svidjelo kako ja vičem i jaučem pa je mislila da može nastaviti istim tempom. To što sam joj rekla da me čupa, njoj, naravno, nije previše značilo. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da bih se sabrala, a ona se odmah nakon prvog pokušaja bacila na drugi i počela cerekati jer joj je moja reakcija bila nova i zanimljiva.
Nekoliko pokušaja za redom
Drugi sam je put uhvatila za ruku, odmaknula od kose i rekla joj kako čupanje nije dobro jer boli i da čupati ne smijemo. Naravno, nije ju isprva to previše zabrinulo i pokušala je i treći put uhvatiti moju kosu. Ustala sam kako joj moja kosa ne bi bila na dohvat ruke, a zatim sam joj preusmjerila pažnju na knjigu.
Moja pogreška
U ovoj sam situaciji pogriješila jer nisam ostala emotivno neutralna, već sam reagirala i zajaukala, što je njoj bio potpuno novi doživljaj i htjela je još. Nakon što se dogodilo čupanje, znala sam da bi se moglo dogoditi i udaranje, ali na grizenje sam skroz zaboravila. Ona je u ovoj situaciji istraživala, a moja joj se kosa našla na putu kao odličan materijal.
Sjedila sam na kauču, čitala, a ona je došla, popela se i odjednom, bum!
Udarila me ravno u oko u kojem je bila kontaktna leća. Prve tri sekunde nisam mogla vjerovati što mi se dogodilo, onda sam sekundu i pol razmišljala gdje je vidjela da netko nekoga udara? Ali nisam dugo čekala. Odmah sam ustala i odmaknula se. “Ne smijemo udarati, nikada, nikoga!” Uhvatila sam je za ruke, sjela kraj nje i gledala je ozbiljnim pogledom. Brzo je shvatila da je situacija ozbiljna, ali je svejedno pokušala ponoviti učinjeno. “Možeš me ozlijediti.” Rekla sam joj. “Ako želiš udariti, možeš to jedino učiniti s jastukom.” Uzela sam njenu ruku i zajedno smo udarile jastuk. Nije ju baš privukla ta ideja pa je odustala.
Ovo je bila situacija u kojoj je tražila pažnju, nisam je već punih pet minuta gledala i ne znam kako sam pomislila da je knjiga zanimljivija od nje?
Batak-griz
Sjedile smo na terasi naše mobilne kućice u kampu, Vendi se igrala s kanticom i ostalim priborom. Odjednom, došla je do mene, ugrizla me za bedro, nasmijala se i otišla. Ostala sam bez teksta i nisam stigla reagirati prije nego li se okrenula i pravila da se ništa nije dogodilo.
Budući da su je tih dana baš jako mučili zubi, pripisala sam njen postupak nelagodi koju je osjećala u desnima. Kako se situacija više nije ponovila, nisam reagirala i nisam joj skretala pozornost na to što je učinila. No, vjerujem da nas ove epizode mogu dočekati u budućnosti. Zato, pripremila sam se za sve scenarije.
Zašto malci grizu?
Nije uvijek riječ o bijesu i nemoći da se riječima ili znakovima pokažu negativni osjećaji. Djeca ove stvari čine iz više razloga:
Istražuju
Kao što je Vendi istraživala moju kosu i ispitivala zašto jaučem kad me povuče za kosu. Djeci treba što više taktilnih podražaja i senzornih aktivnosti, ona vole ispitivati i isprobavati pod rukama sve što im je na dohvat ruke. Isto tako, istražuju zubima i ispituju što će se dogoditi pod snažnim zamahom njihove ruke (voda šprica, žlica lupa o zdjelicu, lupanje po tuđoj ruci proizvodi zvuk…) Osigurajte dovoljno različitih materijala kako biste male ruke okupirali aktivnošću.
Usmjereni na sebe
Mala djeca još nemaju razvijen osjećaj da drugima nanose bol, njima ovi postupci mogu dati osjećaj moći, zbog toga je važno kako odrasli reagiraju u tim situacijama, važno je ostati emocionalno neutralan i odmah reagirati jasnim objašnjenjem, ali i preusmjeriti pažnju. Naravno, kad grizenje, čupanje i udaranje nastane među vršnjacima, posvetite se žrtvi, jer njoj treba utjeha. Osim toga, ovo nas vodi i do trećeg razloga i s njim je povezano.
Traženje pozornosti
Ako dramatično reagirate, jednom, dvaput, više puta, dijete će znati što treba učiniti da bi izazvalo reakciju i privuklo vašu pozornost. Mislili ste da ste se napisali testova i ispolagali ispita? Kreću testiranja, svakodnevna. I pazite, na ovim se testiranjima lako padne.
Popis uzroka ovakvog ponašanja se nastavlja
- Izbijanje zubi – uvjerila sam se koliko može biti frustrirajuće i bolno. Od toga da ne želi jesti, preko toga da skoro ostanem bez bradavice do onih potoka sline koje se slijevaju niz bradu.
- Potreba za istraživanjem zubima i ustima – kako sve što im se nađe stavljaju u usta, a Vendini su favoriti kamenje i đonovi cipela, tako ono što se nađe u ustima može osjetiti stisak tek niklih mliječnih zubića.
- Pretjerana stimulacija – previše ljudi, preglasna glazba ili gledanje u ekran. Ovo su samo neki razlozi koji mi padaju na pamet i koji bi mogli izazvati neočekivane reakcije.
- Ljutnja i frustracija – ne mora uvijek biti riječ o tantrumima. Sjetite se da vam dijete ne može gotovo nikada reći što ga je točno naljutilo, ali može pokazati kako se osjeća.
- Promjena rutine – dovoljno je da odete na putovanje, nađete se nekoliko dana u potpuno novom okruženju, baš kao što smo se mi našli na moru kad me ugrizla. Djeca vole rutinu i dosljednost, a važnost rutine jedna je od glavnih točaka Montessori pedagogije. Svako odstupanje djetetu izaziva stres s kojim se nekako mora nositi.
Montessori pristup – kako ću reagirati na svaki idući ugriz, čupanje i udaranje?
- Mirno – bitno je ne raditi veliku dramu od nastale situacije i suspregnuti emocije. Ako ja ostanem mirna, neću dodatno privući njenu pozornost i neću je dovesti u situaciju da misli kako ovakvim postupcima može izazvati moju reakciju ili skrenuti pozornost na sebe.
- Fokus na žrtvi – ako žrtva nisam ja, nego drugo dijete. Posvetit ću se onome tko je povrijeđen ili mu treba utjeha.
- Pozitivan jezik – i ovo je situacija u kojoj neću vikati “ne”. Umjesto toga, ako me udari, pokazat ću joj kako da me mazi i grli ili ako me ugrize, predložit ću joj da idemo gristi jabuku.
- Udarac, ugriz ili čupanje boli – iako u ovoj dobi dijete ne razumije kako njegovi postupci utječu na druge, potrebno je s njima pričati. Objasnit ću joj i pokazati tragove – “Ovdje si me ugrizla. Kada me ugrizeš, to me boli.”
Kako na svakodnevnoj razini raditi na tome da se ovakve situacije izbjegnu?
Razmišljala sam i istraživala što bih sve mogla činiti kako bih svakodnevnim aktivnostima neizravno utjecala na to da se ove situacije svedu na minimum. Na kraju, otkrila sam da mnogo toga utječe na ovakve situacije.
Alternative za žvakanje
Neki roditelji prakticiraju jantarne ogrlice, drugi igračke za grizenje. Nema straha od navikavanja i ovisnosti o ovim pomagalima. Vendi ima ring ispunjen vodom koji se stavi u hladnjak i izvadi netom prije korištenja. Kad joj treba koristi ga, iako nije hladan. A kad joj ne treba, ne gleda ga.
Autonomija
Nemojte stalno biti nad djetetom, kako to ono zovu, roditelji-helikopteri? Djetetu stvarate anksioznost i dovodite ga u borbu sa samim sobom jer se osjeća nemoćno. Na kraju to može rezultirati djetetovom frustracijom i agresivnošću. Sjetite se, Montessori pedagogija potiče djetetovu autonomiju. Nastojim Vendi pružiti maksimalnu slobodu i ograničavam je kad ugrožava sebe, druge ili čini nešto što nije prihvatljivo.
Senzorne aktivnosti
Ako vaše dijete provodi vrijeme pred ekranom, sigurna sam da mu nedostaje upravo ova vrsta aktivnosti. Njihove ruke i noge, ali i zubi žude za ispitivanjem različitih tekstura. Omogućite im igranje u pijesku, namakanje u vodi, ispitivanje različitih materijala i sl.
Knjige o emocijama i ponašanju
Potražite u knjižarama slikovnice koje govore o osjećajima. Nažalost, u našim knjižarama nisam pronašla hrvatski prijevod, ali u engleskoj verziji ima odličnih slikovnica na ovu temu: “Teeth are not for biting” i “No hitting.” Pa, ako planirate uključiti odmah i strani jezik u svakodnevni život, ove su knjige odlična prilika.
Emocije na fotografijama
Napravit ću kolaž sa svojim portretima na kojima izražavam različite emocije, nalijepit ćemo ga na zid i pričati o fotografijama. Vendi voli proučavati fotke pa sam zaključila da će ova aktivnost biti odličan način za pričanje o emocijama. Svakako, kad napravim, podijelit ću s vama kako to izgleda i kako je Vendi na njih reagirala. Ne morate raditi kolaž, možete sjesti i zajedno proučavati fotografije u nekom časopisu, lica na fotografijama i pričati o njima.
Pričajte o emocijama
Imenujte osjećaj i objasnite: “Vidim da si jako ljuta.” “Znam da te ovo baš rastužilo…”
Što nikada ne činim, a mislim da ne biste trebali ni vi?
- Ne vraćam istom mjerom – uzrujat ćete dijete i zbuniti ga. Zašto vi možete gristi, a ono ne?
- Ne kažnjavam ili ne stavljam na time out – kad je dijete ispunjeno lošim osjećajima, najgore što možete je, ostaviti ga da se samo nosi s njima i kazniti ga zbog osjećaja.
- Ne vičem i ne posramljujem – ovim se postupcima dijete neće osloboditi negativnih emocija. Dapače, osjećat će se još lošije.
- Nema forsiranog ispričavanja – tako dijete potičete da laže ili se silom izvuče iz problema. Ako vam je bitno da se ispriča, budite primjer i obratite se žrtvi: “Žao mi je što si ugrizen/udaren…”
- Ne igramo se i ne pretvaramo da grizemo – dijete ne zna razlikovati šalu od onoga što nije šala ili igra. Doći će u vrtić i pokazati drugima kako ste se igrali.
- Ne nazivam je Grickom ili udaračicom – zbog jednog pogrešnog postupka, nema smisla svrstavati dijete u kategorije. To je kao da dijete nazovete šeprtljom nakon što je prolilo vodu ili palo. Koliko će se puta ovo dogoditi?
- Ne udaram dijete – klin se klinom izbija? Ne u ovom slučaju.
Smanjite očekivanja
Kao i u svemu do sada, smanjite očekivanja. Ove će se situacije ponoviti i kad ste se prvi put susreli s nekom iznenađujućom i neugodnom situacijom, tek ste krenuli u novu avanturu. Zato, pripremite živce, volju i strpljenje. Svakako, povremeno se podsjetite kako treba reagirati u gorućim trenucima. To vam je kao upoznavanje s korištenjem protupožarnog aparata. Ako nemate pojma kako se koristi, nećete ni znati kad do požara dođe. Pripremite se i vježbajte povremeno za ove situacije pa kad dođe pravi ili krivi trenutak, spontano ćete dobro reagirati.