Kulturni petak u HDLU-u zapravo je trebao biti kulturni četvrtak
I ovaj petak je trebao biti nešto drugo, ali još se navikavamo na novi ritam života pa smo si sve malo modificirali da bi nam bilo jednostavnije i ugodnije.
Slomilo nam se srce na pola
Otkad ne može u Vinceku pola-pola, srce nam se slomilo na pola. I, onda su nam još prešli preko njega kad su rekli da je kuglica 12 kuna. Znam, mnogi koji sad ovo čitate, bit ćete ljuti kad kažem da sladoled u Vinceku ne spada u onu kategoriju koja može koštati 12 kuna. Ali, ja sam se najela i prejela sladoleda u životu i imam poprilično zahtjevan ukus kad je u pitanju sladoled. I, stojim iza toga da je Vincekov sladoled prosječan i može koštati osam, devet kuna, ali nikako 12.
Budimo iskreni, prije 25 godina…
Za tih smo 12 kuna dobili četiri kugle sladoleda i još je moglo pola-pola pa je to bilo osam šarolikih okusa. A, u Vinceku smo ovaj četvrtak sjeli s vrtićkom prijateljicom na slatkač i ohladili se od činjenice da je tri kune skuplji nego li zadnji put kad smo bili. I, ja ću biti iskrena, tih 12 kuna ću si sačuvati za sladoled u jednoj drugoj slastičarnici.
E i preljev više nije badava
I još gora tragedija je što onaj čokoladni preljev koji daje jedini smisao tom Vincekovom sladoledu više nije gratis, nego dvije kune. Tako da, ako hoćete sladoled u Vinceku i želite malo više sladoleda, izaći će vas to ravno 26 kuna.
Nego, nije ovo trebala biti žalopojka o sladoledu
Htjela sam reći kako se još uvijek navikavamo na novi tempo života i činjenicu da sam svaki dan fiksno odsutna od kuće. Do sad su se moja odsustva tako provlačila, da ih Vendi, bivajući u vrtiću gotovo i nije zamjećivala, osim u večernjim terminima. A za Galadrielu su ona bila kraća.
Završila sam s navikavanjem
Još smo jedino u iščekivanju hoćemo li se navikavati na jesen na jaslice. Naime, i mi smo ostali bez vrtića, uz sve kriterije koje ispunjavamo, uvjete koje zadovoljavamo i Vendi koja već ide u vrtić, Galadriel svoje mjesto nije našla iznad, već ispod crte.
Čekamo odgovor na žalbu
Sve što je bilo u našoj moći, je da napišemo žalbu. Iskreno, mislim da ništa ne može zamijeniti vrtić i rutinu koju dijete tamo ima. I, zapravo, mislim da je djeci mjesto u vrtiću. Jedino u vrtiću mogu dobiti sadržaje koji su primjereni njihovoj dobi, socijalizaciju i jednu svakodnevicu koja im donosi sigurnost i toplinu.
Ako ne upali
Svi nas pitaju što ćemo ako žalba bude negativna. Pa, snalazit ćemo se. Bakina podrška je neprocjenjiva i nezamjenjiva, a sve ostalo ćemo u hodu. Mi smo te sreće pa imamo baka servis, ne mogu zamisliti kako je mnogim drugim roditeljima koji, doslovno, jedino rješenje imaju u tome da daju otkaz, žive od jedne plaće i snalaze se. Zapravo, vjerujem da će takvi potražiti svoju sreću i mir u gradovima ili državama koji se s razlogom zovu prijateljima djece.
Je l’ ti nedostaju?
Poprilično smo se i odjednom morali organizirati i sad me često pitaju nedostaju li mi njih dvije otkako radim. Moram priznati, malo sam prodisala otkako radim i imam osjećaj da, iako smo manje zajedno, bolje provodimo zajedničko vrijeme. Smijem li biti iskrena? Ne nedostaju mi, znam da su na sigurnom, Vendi je ionako samostalna i u vrtiću i nje se činjenica da idem na posao ne tiče previše. Više me brinula Galadriel, ali toliko je glatko prošla početna faza cjelodnevnog boravka kod bake, da sam se i s te strane smirila.
Najveći problem, ona desna
Jedino se još moje cice nisu uhodale, pa sad trčim doma nakon radnog vremena, ne bi li Galadriel spasila stvar. Tu ću trebati još malo vremena, jer i dok smo bile stalno zajedno, vječno sam živjela pod prijetnjom mastitisa od te desne cice pa, nakon osam sati pauze, samo može biti gore.
Vendi je ljuta
No, nije Vendi potpuno glatko zaobišla činjenica da ja radim. Zapravo, nju muči što Njena Baba i samo Njena sad čuva Galadriel. Još uvijek, ne zna izraziti svoje osjećaje po tom pitanju, pa u popodnevnim satima ima ispade tuge i ljutnje, plakanja i odbijanja poslušnosti. Ne želi gledati baku kad baka dođe s Galadrielom, ne želi joj dati pusu, niti pričati s njom.
Idući tjedan, vekejšn
Ipak, dogovorili smo da idući tjedan uzmemo pauzu od vrtića i napravimo joj mali predah pa da se njih dvije zajedno igraju tjedan dana kod bake, kupaju u bazenu, ručaju, spavaju, jure po dvorištu i uživaju. Nekako, nadamo se da će ju to malo “pomiriti” sa samo Njenom bakom.
Došli smo do HDLU-a
Otputile smo se jučer predvečer u kratku šetnju, čisto da se podružimo i kupimo čvarke za subotnji doručak, a na kraju smo produžile, kako Vendi kaže “na izožbu”. Vidjela je prije nekoliko dana, kad se spremalo otvorenje i odmah me pitala hoćemo li ići. Obećano, ispunjeno.
Podruma nas je i dalje strah
Još od Salona mladih kad je dolje smrdjelo i bilo zastrašujuće po Vendinom sudu, taj nam podrum izgleda strašno i ni ovoga puta Vendi nije htjela ući dolje.
A di su bubamare?
A kad smo ušle u glavni prostor dolje, razočarano je pitala: “A di su bubamare?” Inače, bubamare su one tri krave Slavka Kopača. Njih se sjetila i ne znam zašto, ali njih je opet dolje očekivala, iako smo nakon Kopača tu bile na Salonu mladih. Ali dobro, očito su te bubamare-krave na nju ostavile velik utisak.
Kad smo došle gore, strah
Sjetila se kako ju je bilo strah močvare koja je bila postavljena na jednom dijelu tijekom Salona mladih. I, sad je na tom djelu bilo poprilično mračno pa je odmah rekla da ona tamo ne ide. Ali, uz malo nagovaranja ušla je i vidjela akvarel na kojem su dvije mace. Na kraju, morale smo se vratiti još jednom vidjeti mace.
Krave i ptice u prstenu
U prstenu su izloženi akvareli i ima najrazličitijih od genijalnih do malo manje genijalnih. Ali, kad je Vendi ugledala jednoroga (magarca), a Galadriel vidjela golubove. Razina uzbuđenja dosegla je vrhunac.
Idemo kupiti sokić
Vendi je odlučila da joj je dosta i rekla: “Idemo mi kupiti sokić, može?” I tako, smo otišle napola razočarane jer nije bilo bubamara. Ali, sretne jer smo “osvojile” još jednu izložbu.