Kućanski poslovi – svakodnevni dio života
Bila sam, možda, previše gruba neki dan kad je na jednom portalu objavljen članak s tablicom koju je sastavila početkom dvadesetog stoljeća Maria Montessori. U njemu su navedene kućanske aktivnosti u koje možete uključiti dijete, ovisno o dobi. Među najvećim problemom u komentarima ispod našla se aktivnost za djecu između dvije i tri godine života – donijeti drva za ogrjev.
Budući da manjina koristi peć na drva, u potpunosti mi je razumljivo da se ta aktivnost čini smiješnom, ne samo za djecu nego i za odrasle. No, nije samo to bio problem, mnogi u komentarima ne vide razlog da djeca sudjeluju u bilo kakvim kućanskim poslovima. Odnosno, smatraju da će doći vrijeme kad odrastu pa će “morati” raditi, a sada bi djeca trebala biti djeca.
Iskreno, nemam pojma što znači to da su djeca samo djeca, iako, imam predodžbu da su djeca samo djeca u 21. stoljeću pred televizorom, tabletom i kompjuterom. Isključena su iz bilo kakvih dužnosti i oslobođena bilo kakvih obveza. Ako je tako, to je zabrinjavajuće.
Uglavnom, uključila sam se u raspravu pa se gospođa koja je komentirala da djeca ne bi trebala biti sluge odraslima, našla napadnutom s moje strane. Iako, samo mislim da nije smisao uključivanja djece u kućanske poslove stvaranje slugu od njih, već stvaranje ravnopravnih članova obitelji.
Kućanski su poslovi sastavnica života, a ne zlo koje bi trebalo do nekog trenutka života izbjegavati
Razmišljam, zašto bi ikada djetetu kućanske poslove predstavila kao zlo koje ga čeka i koje, pod svaku cijenu, do daljnjega treba izbjegavati? Budući da su kućanski poslovi dio svakodnevice, neovisno o tome jeste li zaposleni, nezaposleni, radite li od doma ili iz ureda. Kućanski će vas poslovi uvijek čekati i nikada se neće obaviti sami od sebe.
Baš zato, smatram da bi svakodnevne aktivnosti u kući, od pospremanja za sobom do čišćenja i brige o biljkama otpočetka trebale biti i aktivnosti u koje je uključeno dijete. Ispočetka, dijete je promatrač, a onda se malo po malo uključuje u poslove. Od jednostavnijih prema zahtjevnijima.
Imala sam priliku to isprobati s Vendi i nekada me iznenade i oduševe njeni skokovi, kada od pasivne promatračice odjednom postane aktivna sudionica. I u sebi povičem bravo, odlično, super ti to ide, ali onda samo smirenim tonom kažem: “Hvala ti, puno si mi pomogla s ovim.”
Popis naših svakodnevnih aktivnosti
Ovo su aktivnosti koje postepeno sve više provodimo zadnjih pola godine. Pri tome, neke su je već zanimale s osam mjeseci, odnosno, kad je prohodala, a druge je povremeno zanimaju, a povremeno ih ne želi prihvatiti. Zato, nakon što ih nabrojim, napisat ću kako to izgleda u stvarnosti.
- Bacanje pelene ili omota u smeće
- Stavljanje rublja u perilicu
- Bacanje prljavog rublja u vreću
- Brisanje prolivenog i brisanje prašine
- Postavljanje i raspremanje vlastitog stola
- Uključivanje aparata za kavu
- Pospremanje igračaka
Bacanje pelena ili omota u smeće
Ovo je jedna od prvih aktivnosti koje je Vendi samostalno počela provoditi. Pretpostavljam zato što je se dojmilo otvaranje i zatvaranje kante od smeća. U početku, ne samo da bi bacila smeće, već bi se željela zadržati i još nekoliko puta otvoriti i zatvoriti poklopac kante. Kao, za svaki slučaj.
Vjerojatno ćete pomisliti kako to nije higijenski, ali kad imate bijelu kantu, onda ste primorani održavati je čistom i brisati barem jednom dnevno. Osim toga, ovo je odlična prilika za stvaranje navike pranja ruku, pa odmah nakon bacanja smeća idemo prati ruke.
Pisala sam već o bacanju pelene i kako su u nekim situacijama završile. Ipak, s vremenom je počela redovito nositi pelenu u smeće. Tu i tamo se dogodi da je baci pokraj.
Cilj je: Stvoriti naviku da ono što treba ići u smeće, odmah ide u smeće. Je li tako, tata? 😀
Stavljanje rublja u perilicu
S perilicom je kliknula još davno. Obožava kad je uključena, a kad radi centrifuga, zna stajati kraj nje i cupkati u ritmu. Jako joj je zanimljivo stavljati stvari u perilicu i vaditi ih. U početku sam joj dala dvije tri krpice pa bih po deset puta stavila, zatvorila vrata, otvorila, uzela, zatvorila, otvorila i tako u krug. Sad je drukčije, rado se uključi u dodavanje dok rublje iz košare prebacujemo u perilicu. Srećom, pa imamo perilicu s vratašcima za naknadno dodavanje robe jer se ponekad dogodi da ono što je bilo namijenjeno za pranje, nakon što sam uključila perilicu nađem, s Vendi na drugom kraju stana.
Cilj je: Uključiti je u jednostavne svakodnevne poslove koje će kasnije sama obavljati iz navike.
Bacanje prljavog rublja u vreću
Ova ju je aktivnost nedavno zainteresirala. Nakon što sam je presvukla i dala joj pelenu da je odnese u smeće, vratila se i uzela rublje s poda i bacila ga u koš s prljavim rubljem. Stajala sam, šutjela i promatrala. Nisam mogla vjerovati. Svidjelo joj se do te mjere da je i s hrpe čistog rublja donijela jednu majicu i bacila je među prljavo. Odmah smo razjasnili razliku, ali i dalje moramo paziti gdje ostavljamo čisto rublje. Čisto zato da joj ne damo inspiraciju.
Cilj je: Naviknuti se da prljavo rublje ima svoje mjesto čim se skine.
Brisanje prolivenog i brisanje prašine
Još nije ni hodala, već samo stajala, ali već je s krpom u ruci imitirala mene kako brišem staklo na vratima. Ta sposobnost kopiranja i oponašanja me posebno intrigira i zaista, nekada, razmišljam, ostavljam li joj dobar primjer. Evo, neki je dan našla u mojoj toaletnoj torbici rumenilo i četkicu. Moram li vam reći da je znala točno što i kako treba napraviti? Da joj nije odjednom žarko porumenila brada, ne bih ni znala što je radila.
Kad nešto prolijemo, nastojim je uključiti u brisanje prolivenog, bez previše drame i komentiranja kako se i zašto nešto prolilo. Tu je prilika za ponavljanje jednoličnih pokreta u logičnom smjeru čitanja – briše se odozgo prema dolje ili s lijeva na desno, baš kako se čita. U svakom slučaju, obavezno me traži da joj dam krpu kad vidi da nešto brišem, a ako joj slučajno ne dam, ode u kupaonicu, otkine si toaletnog papira i onda s njim briše.
Cilj je: Stvoriti naviku čišćenja za sobom i gledanja na brisanje prašine kao posla koj se može usput obaviti.
Postavlja i rasprema vlastiti stol
Stavila sam joj pribor na dohvat ruke, tako da joj ja serviram zdjelicu ili tanjurić s jelom, a ona si sama uzme pribor. U zadnje vrijeme, više je privlači vilica od žlice pa pokušava i vilicom jesti jogurt ili puding. Nekad odustane, nekada je uporna. Uglavnom, sama si uzme pribor te odnese zdjelicu ili čašu kad joj dodam. Nakon jela, ustane (ako već nije ustala za vrijeme jela) i doda mi zdjelicu. Ili, ako odluči usred jela da nešto ne želi na stolu, obvezno ustane i donese mi. Ako vratim na stol, onda pokuša baciti na pod.
Cilj je: Osamostaliti je da s dvije do tri godine u potpunosti samostalno postavi i raspremi svoj stol.
Uključivanje aparata za kavu
Uvijek je promatrala kako uključujem aparat za kavu i zadnjih tjedana ujutro dođemo u kuhinju i odmah mi pokazuje prema aparatu. Zato, uskoro ćemo osposobiti postolje za kuhinju da može stajati kraj mene i sudjelovati u promatranju onoga što radim za kuhinjskom površinom. Ovako izgleda naše jutro. Dolazi i pokazuje mi prema aparatu za kavu. “Hoćemo kuhati kavu?” – Aaaaaaa.” Podižem je, njen prstić već leti prema gumbu za uključivanje. Dok ga uključi, izvadim šalicu i stavim je pokraj aparata. Nakon što se voda zagrije, kažem joj da stavi šalicu, a zatim pritisne gumb za duplu kratku kavu. Nakon što to napravi, zahvalim joj za kavu i spustim je dolje. Dakle, sve radi pod nadzorom i nema opasnosti kad koristi aparat za kavu.
Cilj je: Da mi za godinu dana sama skuha kavu i donese, šalim se :D. Želim joj omogućiti da isproba koristiti one uređaje koji nisu opasni za nju, čije je rukovanje jednostavno, a zanima ju.
Pospremanje igračaka
Ova je aktivnost dio završnice dana. Iskreno, ima dana kad ne pospremamo igračke, već ostanu razbacane ali u okvirima njenog kutka za igranje. Ako su na više mjesta po stanu, onda ih skupimo u kutak za igranje. Isto tako, ako su posvuda po sobi, pospremimo ih na mjesto. Češće se događa da ja spremam, a ona rasprema, ali bitno je da sudjeluje i postepeno shvaća smisao pospremanja stvari na svoje mjesto.
Ravnopravna članica obitelji, a ne sluga
Dakle, otpočetka dijete može sudjelovati u svakodnevnim poslovima, bez straha da ćete ga tako napraviti svojim slugom. Naravno, svatko bira što će i kako njihovo dijete raditi. Ono u što sam sigurna je, da se neću postavljati prema poslovima kao prema nečemu što se mora, već prema nečemu što se podrazumijeva i što je dio uobičajene svakodnevice.
