Fina motorika, učenje boja i poticanje na brojanje od početka
Iako se čini da ovaj naslov obuhvaća tri različite i poprilično velike cjeline o kojima se može mnogo pričati i to odvojeno, zapravo, cilj mi je dati vam nekoliko ideja kako da već u prvoj godini života potaknete dijete na brojanje, naučite ga boje i kroz zabavu radite na njegovoj finoj motorici.
Osobito u današnje vrijeme, kad su mnoga djeca prepuštena držanju pametnih uređaja i korištenju kažiprsta dok tipkaju po zaslonima, fina motorika, ali i općenito motorika poprilično su zapostavljene i njihov je razvoj, kod mnogih, krhak i slab.
Svako je dijete drukčije, pratite svoje dijete
U Montessori pristupu, stvari su vrlo jednostavne. Sve što vam je činiti, je da pratite svoje dijete. Zvuči jednostavno, zar ne? A zapravo, nekada i nije tako jednostavno. Naše su želje i očekivanja jedno, a dijete i njegovi interesi drugo. Ipak, mislim da je najnepotrebnija stvar na svijetu uspoređivati svoje dijete s drugima ili svoju djecu međusobno. Različita su i točka, koliko ste samo puta čuli da su braća dvije potpune suprotnosti? I ja isto, bezbroj puta.
I dok će neko drugo dijete s 18 mjeseci imati vokabular od nekoliko stotina riječi, Vendi radi kolut, ima koreografije koje prate tekst pjesme, radi zgibove na prečki kreveta i već godinu dana hoda. Mozak se u prvim godinama života nevjerojatno razvija. Kad samo usporedim što je znala prije pola godine, a što sve zna danas, napredak je nevjerojatan. I zato, ne kažu bez veze da su prve tri najvažnije.
U svakom slučaju, nikad nije prerano za početi s ovim aktivnostima. I, ako dijete neku ne prihvati odmah ili vam se čini da ne reagira, ne zamarajte se. Ponekad, treba vremena da bi pokazalo interes za neku aktivnost, s druge strane postoje aktivnosti koje će prihvatiti od prve. Na kraju, na vama je koliko ćete biti voljni ponavljati nešto, sve dok ne dobijete djetetovu povratnu reakciju.
Kako mi brojimo?
Kod nas se sve, što se može brojati, broji. Odnosno, koristimo priliku kad god imamo vremena da bismo brojali. Počelo je sasvim slučajno, baka joj je dala moju slikovnicu koju sam dobila baš od nje na poklon za četvrti rođendan. Praktična je jer su stranice od tvrdog kartona pa se lakše listaju. Medvjedići uče brojati do deset. Inače, knjiga je godinama služila mojoj baki kao podloga za Bingo listić. Kad bi gledala izvlačenje na televiziji i zaokruživala brojeve, držala bi listić na ovoj knjizi, tako da su na naslovnici udubljeni tragovi od njenih križića kojima je označavala brojeve.
Počelo je sve s medvjedićima i baš voli čitati tu knjigu jer je često odabere za čitanje prije spavanja. Čitajući, prvi smo joj put pokazali brojeve i kako brojimo. Naravno, bilo je to prije više od pola godine, pa nije bilo njene reakcije kojom nas pokušava oponašati već je ona više pažnje obraćala na to što je na stranici prikazano.
Danas, kad je otvorimo uvijek rado broji ono što joj kažem da mi pokaže
Gdje su ptice?
– Tiiitiiiii!
– Daaa, daaaa, daa…
Zatim, ja ponovim: Jedna, dvije, tri, četiri…
Ljubičasta, žuta, plava, narančasta…
I, kao što vidite, već tu, uz brojeve, imenujemo boje. Osim toga, listanje stranica knjige odlična je vježba za motoriku prstića.
Ubacivanje kovanica u kasicu
Ideja o ubacivanju novčića u kasicu bila je pun pogodak, iako sam joj kupila lakšu, metalnu kasicu, nju i dalje više privlači teška keramička prasica i uvijek radije ubacuje novčiće u nju. Kad sam je odlučila skloniti iz vidokruga i staviti na vrh biblioteke, nisam baš bila uspješna. Jednom sam prilikom posegnula za njom ne bih li je ispraznila i odnijela kovanice u banku. Naravno, vidjela je gdje stoji i sad me svakodnevno traži da joj je spustim.
Uglavnom, ubacujući novčiće u kasicu i pokazala sam joj kako to činim i kako ih, usput, brojim. Ni u ovom slučaju nije bilo, isprva, reakcije. Ona je došla jednom drugom prilikom, potpuno neočekivano. Bile smo koji dan kasnije kod bake, tamo je u ormaru u staroj kutijici od bombona pronašla nekoliko kovanica. Kad je uspjela otvoriti kutijicu, prvo je sadržaj istresla na pod, a onda je sjela i krenula ih vraćati, jednu po jednu u posudicu: “Daa, daaaaaa, da, daaa, daaaaa…” Nisam ispočetka shvaćala što se događa, ali kad je drugi pa treći put ponovila isto, došlo mi je do glave. Ubacuje jednu po jednu i broji ih. Njeni svi brojevi, za sada zvuče kao “daaaa” i nisam sigurna je li u pitanju samo broj dva ili se samo svi zovu nalik na broj dva, ali, u svakom slučaju, broji.
Ovu sam aktivnost, isprva, koristila za vježbanje fine motorike i pincetnog hvata, a onda sam shvatila da je odlična i za poticanje brojanja.
Hodanje po stepenicama
Brojanje stepenica joj je još jedna omiljena aktivnost. To osobito voli raditi ujutro, kad dođemo u vrtić. Pitate me kako znam da su između prizemlja i prvog kata 22 stepenice? Brojimo ih, svako jutro. Dva puta po deset i onda još dvije za kraj.
Uglavnom, ponavljam joj brojanje do deset, a kasnije ćemo onda lako prijeći na veće brojeve. I svako jutro, kad dođemo, ako smo se kojim slučajem do vrtića nosile jer mi se žuri, vrijeme kod stepenica može stati.
Prebroji prve dvije, onda se okrene i vrati dolje, pa onda krene ispočetka. “Daaa, daaa, daaaaaaa…” Kad odustane, ja nastavim i tako do vrha.
Brojanje cofleka
Napravila sam vrlo jednostavnu aktivnost koja je tri u jednoj – potiče vježbanje fine motorike, uključuje različite boje i omogućuje nam prebrojavanje.
Sve što vam je potrebno su:
- Kutija od jaja
- Tempere ili neke druge boje s kojima ćete bojati udubine
- Cofleki u različitim bojama
Dakle, ova aktivnost od nekoliko kuna (računam da ćete za cofleke izdvojiti do 10 kuna), a boje i kutiju već imate, jednostavan je način za zabavu i učenje.
Aktivnost
U poklopac stavimo cofleke i zatim ih krenemo razvrstavati po udubinama i odgovarajućim bojama. Bit će pokušaja sabotaže pa će cofleki završiti posvuda i u svakoj udubini, samo ne u onoj kojoj pripadaju, ali budite uporni. U početku izdvojite koju minutu za aktivnost, a s vremenom će na nju dijete trošiti i više desetaka minuta.
“Jedan crveni, dva crvena, tri crvena…”
Ili
“Jedan, plavi, jedan žuti, jedan bijeli…”
U svakom slučaju, nastojte poticati da se prebacuje jedan po jedan coflek u odgovarajuću udubinu. Tako dijete vježba koncentraciju i strpljenje.
Učenje boja
Budući da su boje malo apstraktnije od brojeva, kažu da često njihovo učenje zna frustrirati roditelje. No, nema veze, kak’ bi rekli, keep calm. Već s godinu i pol dijete može razlikovati boje, dok u dobi od dvije i pol godine ih samostalno može imenovati. Opet, neki prije, neki kasnije. To je samo okvirno što sam pročitala. Najjednostavniji je način imenovati svaki predmet, među ostalim i njegovom bojom.
“Donesi mi, molim te, plave čarape. Dodaj mi kremu u žutoj tubi. Izvoli svoju plavu čašu…” Kad krenete s bojama, shvatite koliki je spektar boja u vašem svijetu, a koliko u svijetu vašeg muža. Mato je danima tražio bijelu trenirku, a ja sam danima tvrdila da on nema bijelu trenirku. Naravno, kad smo našli svjetlo sivu trenirku, to je bila ta bijela o kojoj je on pričao.
Sortiranje cofleka
Ponovno, vraćamo se na aktivnost koju sam ranije spomenula i koju je jednostavno napraviti. Što više boja, to je aktivnost kompliciranija i izazovnija.
Imenovanje boja na fotografijama
Da Vendi razlikuje boje, uvjerila sam se kad smo se igrale s tablom na kojoj je ispisana abeceda. Nju je naslijedila i nisam je planirala još koristiti, ali ju je pronašla i jako joj se svidjela. Tako je ostala u njenom kutku za igru i rado baci pogled na nju. Recimo, pod nj je prikazana njuška i prepoznaje da je “Vau-vau” u pitanju, a kad je morala piti sirup, onda smo, među ostalim i tom vau-vau dali sirup.
Boja cipele ili sandale?
Vratimo se na boje, pod C su prikazane cipele. Doduše, prikazane su crvene sandale na petu pa mogu zaključiti da je i to radio neki muškarac, a pod č stoji par smeđih čizama. Kad joj kažem da pokaže cipele – ona pokaže čizme, a ja joj na to kažem: “Crvene cipele” i onda pokaže te crvene sandale.
Ili, kažem: “Gdje su čizme?”
Nakon toga ih traži i proučava ploču.
“Čizme su smeđe, stoje pokraj crvenih cipela.”
Nakon objašnjenja dobijem točan odgovor.
Imenovanje boja na odjeći, boja dlake životinja…
Mogućnosti su bezbrojne, nas dvije, osobito kad smo same ne prestajemo pričati. Odnosno, ja sam ta koja ne zatvara usta. Ona me samo navigira. Kad se oblačimo, govorimo koje je boje koji odjevni komad, a kad smo vani, mogućnosti su tolike, da ih ne možemo sve stići. Osobito voli životinje pa joj opišem psa ili mačku koju vidimo, kad netko prolazi, kažem kakve je boje kapa ili jakna i sl.
Izazov
S vremena na vrijeme, ostavim dva ista predmeta različite boje jedno kraj drugog pa je zamolim da mi doda: “Plavu kocku koja je pokraj crvene. Donesi mi žute čarape (stoje kraj bijelih) i sl.”
Fina motorika
O pincetnom hvatu neću pričati, jer je o njemu i njegovoj važnosti napisano već dovoljno članaka. Sve što vas zanima, pronaći ćete na internetu, a ja ću vam dati neke ideje kako nakon navršene godine dana možete svakodnevno vježbati finu motoriku.
Bojanje
Boje za slikanje s prstićima najbolja su investicija u zadnje vrijeme. Već sam spomenula jednom prilikom, nabavila sam ih u TEDi-ju i koštaju oko 20 kuna. U toj dobi, prljavi prsti su velik problem. Ako ne znate o čemu govorim, ispričat ću vam kako to izgleda kod nas.
Vendi je bila u kuhinji za stolom, ja sam otišla do kupaonice po nešto i planirala se odmah vratiti. Nisam ni ušla u kupaonicu, čujem je kako ispušta jauke negodovanja i nepodnošenja. Pomislila sam, zalila se s vodom.
Vraćam se, ona drži ruku u zraku, svih pet prsti raširenih, gledam što je, isprva mi nije jasno. A onda vidim, zrno zrnatog sira stoji joj između drugog i trećeg prsta. Nije uspjela sama obrisati pa je postala jako nervozna.
Boja je u početku, isto, bila problematična
Nakon toga, ne moram vam govoriti kakvu nelagodu stvara bilo što strano na prstima, ostatci hrane, masni prstići ili boja za slikanje. No, ipak, izlažem ju i takvim izazovima, kako bi se navikla osjetiti različite teksture pod prstima pa i naviknuti na osjećaj da joj je nešto zalijepljeno i ne može odmah obrisati.
Nakon što se opusti i prihvati boju, kreću likovne avanture. Od toga da boja po papiru s jednim prstom, do toga da na kraju s oba dlana maže papir, uzme ga i izgužva. Prsti su i šake u ovoj igri nevjerojatno aktivni. U svakom slučaju, pripremite se na mali nered.
Korištenje olovke ili bojice
Olovku sam joj prvi put dala nakon što je navršila godinu dana. Nije je baš previše zanimala, no, i u vrtiću su im ponuđene bojice, pa je u zadnjih nekoliko mjeseci napredak velik. Od nekoliko crta koje bi povukla po papiru, sad ne odustaje dok nije cijela stranica propisno pošarana. Osim toga, dajem joj kemijske u bojama s poklopcem pa se, usput, zabavlja sa skidanjem i vraćanjem poklopca. U početku ju je to dosta frustriralo jer joj zatvaranje nije išlo, ali danas ih zatvara kao od šale. Imamo jednu čašu punu tih kemijskih u bojama, kad je se dočepa, po svuda su i kemijske i poklopci.
Hvatanje sitnih predmeta i premještanje
Ponovno, u igri mogu biti cofleki ili, ako imate posla u kuhinji i tražite način kako zabaviti dijete, možete mu ponuditi zrna sirove riže ili sitnu tjesteninu i dvije posude te pokazati kako da premješta iz jedne posude u drugu, jedno po jedno. Dakako, budite uz dijete, osobito ako sve voli stavljati u usta.
Igranje spužvicom i vodom
Prolijevanje vode zagarantirano je ako otpočetka djetetu ponudite otvorenu čašu, onakvu kakvu mi odrasli koristimo. No, zato se u nju ulijeva tek prst ili dva vode, kako bi i kad se prolije, problem bio lako rješiv.
No, prolivena voda i njeno čišćenje prilika je za vježbanje fine motorike. Isprva, Vendi je bila zanimljiva samo krpica s kojom smo brisale vodu pa me voljela oponašati. Ali, nakon što je otkrila spužvicu, njenu moć upijanja i mogućnost cijeđenja, čišćenje prolivenog dobilo je novu dimenziju.
Sad me, obavezno, traži spužvicu kad se nešto prolije i baš ona sama mora to počistiti. Napravimo to tako da joj dam spužvicu i zdjelicu u koju iscijedi vodu. Kad ugrabi priliku, još se pokuša s tom istom spužvicom obrisati po licu. Tako da, moram biti na oprezu. Imam osjećaj da bi nekada satima mogla ponavljati brisanje i stiskanje spužvice.
Zato jedva čekam ljeto
U ljetnim danima, na otvorenom, djetetu možete ponuditi vodu u većoj posudi i spužvicu te posudu bez vode. Pretakanje iz jedne u drugu pomoću spužvice može potrajati poprilično dugo. Ako niste sigurni ima li smisla da se toliko zabavlja pretakanjem iz šupljeg u prazno, sjetite se samo koliko pokreta naprave prsti koji stišću spužvu natopljenu vodom.
Bezbroj aktivnosti i mogućnosti, iskoristite čepove, poklopce i kartone
Pišući ovu objavu, na pamet su mi pale još neke aktivnosti koje planiram izraditi. No, dok ih ne isprobamo, neću vam ih otkrivati. U svakom slučaju, Pinterest i druga bespuća internetskih ideja ponudit će vam rješenje za sve. Ne treba vam puno novaca, samo malo vremena, malo više volje i želja za upornim ponavljanjem (kad je u pitanju učenje brojeva i boja).