Kutija i online kupovina
Otkako je online kupovina poprimila ozbiljne razmjere, kartonske kutije dolaze u različitim veličinama i kvaliteti. Neke odmah završe u kompostani i recikliramo ih, druge iskoristimo za jednokratnu upotrebu, dok je treće prava šteta ne prenamijeniti. O jednoj je takvoj kutiji i današnja objava. Zapravo, o dvije. Pa, ako ste u potrazi za jednostavnim i povoljnim rješenjem, na pravom ste mjestu.
Kutija u kojoj na prvu vidim priliku
Stigla nam je, prošli tjedan, kutija sa stvarima u kojoj sam odmah vidjela priliku za nešto više. Inače, kao policajac rješavam ambalažu po stanu i režim kad nađem omot nečega koji nije ubačen tamo gdje pripada, u vrećicu za papir ili plastiku. Nekad mi je žao Mate, čuje me da pušem na glas pa me odmah pita što je skrivio. “Je l’ ti treba ovaj papir?” Pa, mislio sam ga baš baciti. “Baš sad si ga mislio baciti?” – Da. Odgovara dok se smješka zavaljen na kauču.
Ili, pojede čokoladu pa ostavi prazan omot na polici. Zašto? Ni ja nisam dobila konkretan odgovor, osim da nije on pojeo čokoladu, već rakuni koji nam redovito pljačkaju police u špajzi. Rakuni su krivi za sve!
Mala kutija i dvije namjene
Jednu sam manju kutiju iskoristila za izradu slagalice koju sam vam pokazala u jučerašnjoj objavi, a nastala je kao inspiracija na instagramskim profilima koje pratim.
Ostatak kutije, isprva, planirala sam razrezati i stranice ostaviti za još neke igre koje planiram izraditi. No, onda mi je pala na pamet činjenica, vrijeme je da kutak za igru pokraj ogledala polako počnem oslobađati igračaka.
Točnije, u tom kutku su stajale knjige, a taj je kutak primarno napravljen za prve mjesece života i proučavanje mobila. Zato, da se Vendi ne bi u nekom trenutku, odjednom, osjećala izbačeno iz tog kutka, počela sam ga već sada premještati.
Novi kutak
Knjige i stolac za čitanje premjestila sam na suprotni kraj sobe, ispod prozora gdje dolazi dovoljno svjetla. No, onda sam shvatila da su knjige samo nabacane na podu i još smetaju ladici koja se nalazi iza. “Trebam policu.” Pomislila sam. A nekoliko minuta kasnije, sjetila sam se, imam policu/kutiju za knjige, samo je moram doraditi.
Tako sam od ostatka kutije napravila odlagalište za knjige koje su trenutno u opticaju. Tako sam dobila rješenje dva problema. Knjige su na jednom mjestu i istovremeno ih mogu pomaknuti, ako mi bude potrebno nešto što se nalazi u ladici iza njih.
Pripreme za novo normalno
Pripremam se, zadnjih dana više psihički, nego li na koji drugi način za ono novo normalno koje nas čeka s dolaskom rode. Pa tako, tražim rješenja kako zabaviti Vendi kad bebi ili meni bude potrebno neko kraće ili dulje razdoblje mira.
Budući da voli čitati i to joj je, zapravo, jedini najdulji period koji provodi na jednom mjestu, sjetila sam se da joj osim mira mogu napraviti kutak samo za nju. Mjesto u kojem će se fizički izdvojiti ako poželi, čitati, igrati se, izležavati ili skrivati.
Pinterest, prijatelj moj najbolji
Finalno rješenje našla sam na Pinterestu, lampice koje sam nakon Božića odlučila za svaki slučaj ostaviti nadohvat ruke, našle su novu funkciju.
Samu sam kutiju dodatno očvrsnula ljepljivom trakom, probušila rupice na “stropu” i provela lampice.
U iščekivanju prvog dojma
I, zapravo, još nemam Vendin prvi dojam na novi kutak jer joj ga tek danas planiram pokazati. Poučena dosadašnjim iskustvom, gotovo sve što je sam joj do sada predstavila kao novu igračku, igru ili zadatak, isprva kod nje i nije izazvalo veće oduševljenje. Uvijek je trebao proći neki period da bi prihvatila novu stvar. Isto to, očekujem sa svjetlećom kutijom pa vjerujem da će u punoj funkciji biti onda kad bude najpotrebnije. Onda kad na jednom mjestu budemo i ona i ja i beba.
