Montessori za stolom

Niski stol i stolac, tanjurić, pribor za jelo, čaša, dijete samostalno za stolom licem okrenuto prema zidu. Ovo zadnje, najčešće, mnogima zvuči previše. Ipak, reći ću vam zašto je to u redu, a zašto, možda i nije. To je, u osnovni, ono kako izgleda dijete za stolom u Montessori pedagogiji.

Montessori pedagogija je jednostavna, kaže: “Pratite dijete i dijete je u fokusu.” I tako je, ukoliko vam nešto od smjernica ne odgovara ili vam se čini da djetetu ne odgovara, utoliko prilagodite ili modificirajte. Nitko vam neće to uzeti za zlo, niti vam reći to nije Montessori. Doduše, ovo drugo će sigurno netko reći, ali to stvarno ne mora biti vaš problem.

Počeci uvođenja dohrane

Ovih smo, skoro šest mjeseci imali priliku isprobati različite načine hranjenja, od sjedenja na podu u jastuku za dojenje, preko sjedenja u krilu i samostalnog sjedenja za velikim stolom do samostalnog sjedenja za vlastitim stolićem. Svaki Vendin obrok bila mi je prilika za promatranje i isprobavanje različitih načina objedovanja. Osim toga, imala je priliku jesti s nama, samostalno i tako da joj samo pravim društvo za stolom. Zato, danas pišem ovu objavu kako bih vam iznijela svoja zapažanja i objasnila zašto Vendi jede kako i predlaže Maria Montessori, za vlastitim malim stolom, okrenuta licem prema zidu.

Prvih šest mjeseci mlijeko je dostatno, ali neke bebe ranije pokažu interes za hranom

Spomenula sam već, jednom prilikom, kako sam znala osjetiti nelagodu kad bih pred drugim majkama spomenula kako smo s dohranom počeli prije navršenih šest mjeseci života. Izletjela sam iz nekih grupa na društvenim mrežama kad sam se upustila u raspravu o uvođenju dohrane prije navršenih šest mjeseci. Kao i u svemu kad su u pitanju bebe, teorija je lijepa, ali praksa je poprilično drukčija. Baš kao i na drugim područjima života, najbolje je pratiti dijete. Ako dijete gleda s velikim zanimanjem kako jedete, a još nema šest mjeseci, hoćete li i dalje jesti, a da mu ne ponudite? Možda, ali ako vam dijete otme iz ruke komad hrane, shvatit ćete da dolazi vrijeme za prvu kašicu.

Dvostruki standardi

Naravno, na poslijetku, mislim da nije u redu zagovarati uvođenje dohrane sa šest mjeseci, a recimo, biti protiv cijepljenja jer se istovremeno držite k’o pijan plota onoga što predlaže Svjetska zdravstvena organizacija i potpuno protivite onome što predlaže. Pitam se, gdje je tu logika? No, ostavimo se ove rasprave dok nije otišla u krivom smjeru.

Počeci

Krenuli smo s dohranom nekoliko dana prije navršenih pet mjeseci. Vendi je i ranije bila zainteresirana za naše jelo, ali nismo žurili. Nisam nikada nabavila hranilicu iz nekoliko razloga, imamo visoki stol doma i hranilica je preniska za stol, kuhinja nam je preuska i samo bi nam smetala i dijete od godinu i pol može samostalno postaviti svoj stol i sjesti za njega, a hranilica mu ne nudi tu samostalnost. Dakle, ako je na početku navikavam na hranilicu, za godinu dana ću je odvikavati. Osim toga, jest će u jaslicama isto za stolom koji je prilagođen njenoj dobi, a ne u hranilici. U našem slučaju, hranilica se nikada nije razmatrala kao opcija.

Bez bočice

Isto je s bočicom, budući da je Vendi bila isključivo na prsima, nisam joj nikada nudila hranu na bočicu. Nekoliko mi je majki reklo isto, dojile su i njihove bebe nisu prihvatile kasnije bočicu. Kad sam bila odsutna na nekoliko sati pa joj je baka ponudila bočicu s izdojenim mlijekom, nije ju htjela ni probati. Štrajkala je sve dok se nisam vratila, ma koliko je nagovarali.

Čaša od početka

Tako su naši još u trudnoći sanjani izleti bez Vendi postali nemoguća misija. Montessori je smatrala nepotrebnim da dijete, ako je dojeno, prelaskom na dohranu dobiva tekućinu na bočicu, već mu se voda i drugi napitci mogu nuditi iz male čaše. Nudila sam i ja iz male čaše, one za rakiju i filđana, ali to nije bila ona čaša kakvu je ona htjela, a željela je isključivo onu iz koje mi pijemo, veliku, staklenu. Sada u potpunosti sama pije iz nje, natočim joj tek toliko da pokrije dno čaše kako ne bi prolila ako prejako nagne.

U svakom slučaju, kad su u pitanju hranilica i bočica, riječ je o dva odmagala koja na kraju opet traže odvikavanje i samim time unose stres u život.

Prvo mjesto za hranjenje

Na početku smo jeli na podu, smjestila bih je u jastuk za dojenje, a ispred nje bih postavila stolić za doručak u krevetu. Žao mi je što iz tog razdoblja nemamo fotografiju. Odlično nam je to funkcioniralo. Kad smo jeli kod bake na početku, posjela bih je u krilo i hranila. Obje su opcije bile odlične za bebu koja još ne može samostalno sjediti na stolcu. Oprema za Montessori odgoj ne mora biti skupa, više o tome pročitajte u objavi Montessori s minimalnim budžetom.

Dječji namještaj – stolić i stolčić

Što se tiče samog odabira dječjeg stola. Ovaj komplet Laett je najpovoljnija kombinacija koju Ikea nudi. Stol i stolci su lagani. S jedne strane, to je nedostatak. Recimo, prije dva mjeseca, još se pri ustajanju čvrsto oslanjala rukama na površinu, pa ako bi se oslonila na stolac, postojala je opasnost da se prevrne, tako da smo ga sklanjali s dohvata njenih ruku. Za mlađu djecu bolji bi izbor bio teži namještaj baš zato da se smanji opasnost od prevrtanja. S druge strane, omjer cijene i kvalitete je odličan, a ploča na stolu je tanka, nije drvena već od lesonita pa se stolić jednostavno može prenamijeniti kasnije u dječji toaletni stolić.

Trening – čaša i sjedenje za stolom

Prije svega, pripremite jedan vagon upornosti i dosljednosti. Nikada ne smetnite s uma, djetetu treba ponavljanje, to je najbolji način učenja, a vama treba upornosti. Iskreno, vaša će se upornost potrošiti prije djetetove upornosti u naumu da izvede nešto što vi ne želite. Ali ništa strašno, resetirajte se i vratite svoju ideju na tvorničke postavke i počnite ispočetka. U ovom slučaju, ne vrijedi ona da pametniji popušta.
Pijenje iz čaše, kao i sve, potrebno je istrenirati. Osobito ako je dijete koristilo bočicu ili čašu s piskom pa nema osjećaj da će se politi ako previše nagne. No, i dijete koje nije koristilo bočicu ima potrebu nagnuti čašu odmah do kraja. Govorim to iz iskustva, Vendi je čak nekoliko puta okrenula naopako čašu i tako poželjela popiti ono što se prolilo.

Mala čaša i jedan gutljaj vode

Prije svega, pripremite malu čašu, mi smo koristili filđan na početku, ali joj se to baš i nije svidjelo pa smo s oko sedam mjeseci prešli na veliku staklenu čašu. U čašu nikada ne morate natočiti više od nekoliko gutljaja vode, ne vaših, nego dječjih. Točnije, na početku krenite s nekoliko kapi, tako ćete smanjiti vjerojatnost od razlijevanja vode. S vremenom i kako praksa napreduje, povećavajte količinu vode. Baš zato da ne biste morali svako malo odlaziti do sudopera i dodavati nekoliko kapi vode, pripremite mali vrč iz kojeg ćete prelijevati vodu u čašu. Činite to pred djetetom, a već s godinu i pol to će moći i ono samo činiti.

Krpica i posudica za proliveno

Ako se voda prolije, nije drama, odmah pripremite krpicu i posudicu u koju ćete ocijediti prolivenu vodu. U svakom slučaju, važno je prvo sve pripremiti, a onda početi s aktivnošću jer ako ćete nekoliko puta ustajati od stola da biste natočili još malo vode, uzeli krpicu, vratili krpicu… Djetetova, a osobito bebina pažnja je prohujala s vihorom, tako da zadatak nije dobro obavljen. Priprema je pola posla, tako barem kažu. I opet, pratite dijete, ako nije zainteresirano, odustanite na neko vrijeme od ove aktivnosti. Nekima treba više, a nekima manje vremena da bi se zainteresirali za određenu aktivnost ili predmet.

Strpljenje, molim!

Sjedenje za stolom isto traži vaš veliki trud i strpljenje. Mi smo jučer prvi puta doživjeli da Vendi sama silazi sa stolca, jednostavno, shvatila je da treba otklizati s guzom prema naprijed i dočekati se na noge. Htjela se, doduše, i vratiti, ali je brzo odustala jer joj se vjerojatno u tom trenutku ideja činila nemogućom. Prije nego li se dijete posjedne samo za stol, doživjet ćete mnogo više kreativnih ideja. Primjerice, stajanje na stolcu i oslanjanje na stol, stajanje na stolcu i držanje za naslon, guranje stolca po stanu, sjedenje pod stolom, stajanje kraj stola, guranje stola…

Sloboda uz postavljene granice

Ovisi o vama koliko ćete dopuštati ostvarivanje raznoraznih ideja. Ipak, na posljetku je bitno vratiti se na ono što je stvarna uloga pojedinog predmeta. Ovdje je riječ o stolcu i sjedenju na njemu. Ponekada popustim i dozvolim joj da isproba novu ideju, ali na kraju se vratim na tekst koji uvijek ponavljam: “Na stolcu sjedimo, sjedimo za stolom i jedemo/pijemo.”

U svakom slučaju, kako vrijeme prolazi, tako će se pojavljivati varijacije na temu u izvedbi bebe, odnosno djeteta. Na vama je da pripremite strpljenje i budete nevjerojatno uporni i dosljedni. Naravno, naići ćete na negodovanje, suze i odbijanje, ali kao i sve, i to će proći.

Što kada dijete poželi ustati od stola usred jela?

Ovdje govorim o djetetu starijem od godinu dana, ono može više razumjeti od bebe, iako, mislim da i jedanaestomjesečna beba jako dobro razumije što joj govorite. U svakom slučaju, javlja se najčešće problem da dijete poželi otići od stola usred jela. Jednostavno, djetetu postane dosadno ili mu nešto drugo odvuče pažnju. Naravno, ni ta potreba neće se riješiti tijekom jednog obroka, ali neće trebati mnogo vremena, samo trebate biti odlučni. Ako dijete ustaje od stola, vi mu kažete: “Ustaješ, znači gotovo (koristimo znakovni jezik pa pokazujemo znak za gotovo)? U redu, gotova si s jelom, maknut ću hranu sa stola.” Ne morate brinuti, dijete neće umrijeti od gladi ako to učinite. Vjerojatno se nije najelo, ali je dovoljno jelo (ako nije, možete mu kroz pola sata, sat ponovno ponuditi obrok). Nakon nekog vremena, dijete će povezati ustajanje od stola sa završetkom obroka.

Odbijanje

Isprva, puštala sam Vendi da ustane od stola, pa joj nastavila davati jelo dok se ona usput igrala. Mislila sam, još je mala, ima vremena za sjedenje. Onda sam shvatila da, ako tako dugoročno nastavimo, jest ćemo na sve moguće načine, ali ne i za stolom. Zato sam odabrala priliku kad se dobro najela sjedeći za stolom, jela je svoje omiljeno jelo, njoke s umakom od povrća i batak. Još je malo ostalo u zdjelici i nisam ni očekivala da će toliko pojesti. Odlučila je ustati. Pitala sam je:”Gotovo? U redu, maknut ću hranu sa stola.”

Kraj jela

Pospremila sam stol, oprale smo ruke i to je bilo to, bez nagovaranja na još jednu žlicu usput nakon što je ustala od stola. Narednih sam joj dana za ručak servirala ona jela koja su joj se uvijek svidjela, nisam uvodila ništa novo niti eksperimentirala. Tako sam si osigurala da će dobro jesti i da se neće nakon tri zalogaja maknuti od stola jer joj se ne sviđa. Isto tako, kada joj uvodim nove namirnice, na početku joj ih dam da ih proba samostalno, ako ih prihvati, onda mi je posao lakši, ali ako ne, imam rješenje. Postepeno ih uvodim maskirajući ih s drugim namirnicama koje voli, nekad se ljubav naknadno pojavi, nekada nikako.

Treba vremena

Trebalo nam je desetak dana da zaboravimo ustajanje od stola. Ne moram vam reći da to ne znači da smo ga zauvijek zaboravili, ali, kad ste postali roditelj dobili ste trajni nalog na strpljenje. Pa, strpljeni, spašeni.

Nedostatci sjedenja za malim stolom i korištenja obične čaše

U razdoblju od šest do skoro 11 mjeseci velika je razlika u sjedenju za malim stolom i pijenju iz čaše. I dok sa šest mjeseci mogu reći da sjedenje na stolcu nije previše stabilno i traži nadzor odrasle osobe, sada bih kao jedini nedostatak navela to što se još ne može sama posjesti i sići sa stolca bez naše pomoći. Ostalih nedostataka nema. U našem slučaju, posjedanje za stolić u dobi od šest mjeseci nije bilo prerano, tražilo je veliku pažnju ali barem smo imali priliku proći kroz različite faze prihvaćanja, odnosno, ne prihvaćanja sjedenja za stolom. 

Istovremeno noviteti

Kada je riječ o čaši, također, usporedno s uvođenjem dohrane bilo je idealno vrijeme za uvođenje čaše. U početku, u čaši ne mora biti gotovo ništa, tek koja kap vode kako bi beba vježbala držati čašu s obje ruke i naginjati je prema ustima. Ni sada, s 10 mjeseci ne stavljam veliku količinu tekućine u čašu, već nekoliko gutljaja jer i dalje ne može procijeniti koliko mora nagnuti čašu. 

Hrana ima važnu društvenu ulogu

Ovisno o navikama koje njegujete unutar svoja četiri zida, sjedenje za stolom i jedenje s drugima može biti manje ili više važno, redovito, neredovito, često, rijetko, povremeno, iznimno… Mi smo, po pitanju jela, vrlo opušteni. Svatko ima svoj tempo konzumacije hrane, kao i potrebe za hranom. I dok do podneva ja jedem dvaput, Mato možda još ni nije jeo. Oboje jedemo brzo, ali svatko u svoje vrijeme, jer ja sam gladna oko 13, a on ne bi jeo prije 15. Sada je tu i Vendi, ona je uvela još jednu, treću stazu s obrocima u danu u našem domu. Volimo jesti zajedno i s drugima, ali to činimo povremeno jer oboje jedemo prebrzo za sve ostale. U našem je domu važnije zajedničko ispijanje kave od zajedničkog jedenja. 

Svatko u svom tempu

Kao i većina u prigodnim situacijama jedemo zajedno ili s obitelji, ali u uobičajenom radnom tjednu, teško nam je uhvatiti zajednički tempo. Baš zato, samostalno jedenje za vlastitim malim stolom idealan je izbor za bebu. Vendi ima svoj tempo i taj ritam je najbolje pratiti baš kako bi se održala dosljednost. Već sam spomenula, bebama i djeci iznimno je važno ponavljanje, isti tempo iz dana. Uvjerila sam se u to u vrijeme karantene kad nismo danima izlazila van već smo svaki dan imali isti obrazac aktivnosti. Od početne izgubljenosti i nedostatka šetnji i drugih aktivnosti, prešli smo u fazu prihvaćanja, a zatim i potpuno navikli na uobičajeni ritam aktivnosti od jutra do mraka.

Kontinuirano – promjene

Naravno, kako to stanje neće dugo potrajati, tako ćemo do jeseni provoditi barem onaj raspored koji smo ustalili sada, a koji se odnosi na osnovne potrebe, ustajanje, presvlačenje, raspored obroka, igranje, odmor. A komadić dana ćemo ostaviti za promjenjive aktivnosti, jedan dan će to biti odlazak u trgovinu, drugi dan baki, treći u park. A o navikama koje smo imali za vrijeme karantene pročitajte u objavi Montessori kod kuće – pravo je vrijeme za promjene

Prednosti

+

• Dijete je koncentrirano na hranu.
• Ne odvlači mu pažnju netko drugi.
• Ne privlači ga tuđi tanjur.
• Smanjena je mogućnost odvlačenja pažnje.
• Dijete od godinu i pol samostalno može postaviti stol. 
• Dijete od godinu i pol samo se može posjesti za stol.
• Dijete od dvije godine može samo natočiti mlijeko iz vrča u zdjelicu sa žitaricama.
• Dijete od dvije godine samostalno iz vrča toči vodu u čašu.

Nedostatci

–

• Jedenje ima socijalno važnu ulogu i pozitivno utječe na čovjeka kada jede u društvu.
• Dijete uči kopiranjem drugih pa tako i ponašanje za stolom što u slučaju samostalnog jedenja nedostaje.
• Iznimne situacije u kojima dijete jede s odraslima mogu biti stresne za obje strane jer dijete nije naviklo.
• Pažnju mu odvlače drugi ljudi za stolom i tuđi tanjuri pa se ne može koncentrirati na svoje jelo.
• Dijete postaje nervozno jer je umorno, traži pažnju i sl.

Zaključak

Za koji se god način hranjenja odlučili, nastojte osigurati da djetetu bude ugodno. Neka djeca više vole jesti s drugima i bolje jedu u društvu, dok druga bolje funkcioniraju samostalno. Promatranjem svog djeteta, najbolje ćete znati koja mu opcija odgovara više. Ako imate niski blagovaonski stol, razmislite o opciji stolca koji bi po visini odgovarao djetetu da vam se pridruži za stolom, da je siguran za dijete, ali i da se istovremeno dijete može samostalno posjesti za stol.  Ukoliko postavite djetetu namještaj prilagođen njemu, utoliko ne morate razmišljati o praktičnosti i dostupnosti takvog namještaja za dijete. U svakom slučaju, potaknite dijete na što više samostalnih aktivnosti za stolom, od njegova postavljanja do korištenja pribora (u početku prstiju), vježbajte točenje vode iz vrča u čašu (pokazujte mu kako to radite i pričajte što činite) i u svakom slučaju, budite spremni na nered, ovo je jedan od najvažnijih koraka na putu učenja i vježbanja vještina.