Jutra nekad i jutra sad
Jutarnje spremanje jedno je od najstresnijih razdoblja u danu, a jutra nekada traju kao godine. I, garantiram, ono dokazuje da se po jutru dan poznaje. Ako ujutro imate kaos, ostatak dana ćete teško doći k sebi. Ja sam osoba koja ujutro treba mir, a zadnje tri i pol godine jutra su se poprilično promijenila. Nemam svoj idealni mir, ali trudim se držati stvari pod kontrolom i što je moguće mirnije proživjeti jutro.
Borba čovjeka i djeteta
Spremanje, natezanje i navlačenje. Ovo hoću, ono neću, ja bih, ja to neću, hoću ovako, neću, moramo ići, kasnimo, samo još ovo, zaboravili smo ovo, gdje je ono… Tko ima djecu, zna da su jutra jedan lunapark u malom.
Dođi k sebi do sutra
I, onda, prođe jutro, a vi dolazite k sebi jer ste ujutro proživjeli jedan ozbiljan sukob, dvaput se rastali, pokušali ne razbiti nikoga, u sebi ih se svih triput odrekli. I, još vam odzvanja u glavi kako ste zalupili s vratima na odlasku tako da im dodatno pokažete, ne da je kap prelila čašu, nego je bujica emocija odnijela sve čaše koje su mogle biti prelivene… Ma, samo kad pomislim, odmah se naživciram. Tako da, ubacit ću se u mod koji nam je omogućio da jutra budu mirnija i da se sve stigne u nekom razumnom roku.
1. Unaprijed pripremimo doručak ili dogovorimo jelovnik
Ovo je bio, neko vrijeme, najveći kamen spoticanja. Jela bi ovo, pa ipak ne bi, pa onda napravimo nešto drugo i na kraju ništa ne pojede, nego ode u vrtić i tamo jede. Ipak, budući da doručak u vrtiću nije uvijek nutritivno bogat, radije ih nahranim doma pa im je vrtićki doručak još samo mali dodatak. Navečer, pred spavanje Vendi iznese svoje želje za iduće jutro, a Galadriel se složi. Ipak je njen moto, samo da se jede, nije bitno što je. S druge strane, Vendi uvijek ima neke ekstra želje pa na kraju, ipak, završimo na zobenoj. No, nakon što se usuglasimo, pripremim sve što mogu za jutro, ako su po želji jaja, onda pomaknem budilicu pet minuta ranije. Ako je, recimo, zobena, onda je jednostavno skuham ili pomiješam s jogurtom i ostavim da prespava do jutra.
2. Pripremimo što ćemo obući
I oblačenje je bilo jedno vrijeme poseban izazov. Dobro, s Galadriel je i dalje izazov jer bi se ona sada samostalno oblačila, a za to nemamo uvijek vremena. Ipak, ostavim joj da hlače sama obuče, a pomognemo joj s majicom i ostalim. Vendi bira, ovu haljinu ili onu. Hm, možda ipak onu treću. I to nam je neko vrijeme oduzimalo energiju i vrijeme od jutra pa smo jednostavno počeli pripremati kombinacije večer prije. Tako da se ujutro, nakon doručka, sjednu na kauč, obuku i spremne su.
Dobro, to tako izgleda u mojim snovima. I dalje se, ipak navlačimo, tko će koga obući, pa nekad ja imam čas, a uglavnom je to tata. Ili, ako sam ja zauzeta, onda isključivo žele da ih ja oblačim.
3. Prvo spremimo sebe, onda njih
Znalo se dogoditi da su one već u jakni i cipelama, a ja još u pidžami. Zato, sad kad više ni Galadriel ne treba pomoć oko hranjenja, uzmem vrijeme njihova doručka za sebe i oblačim se. Ili, ako je Mato slobodan, provodi s njima vrijeme za doručkom i pomaže im, a ja se u miru spremam. Rijetko se dogodi da se svi istovremeno spremamo. Ili on ide prije ili kasnije pa se prema tome organiziramo.
4. Odredimo prioritete za jutro
Recimo, nekada ekstra vrijeme iskoristimo za jutarnje razgibavanje, nekada za tri Cocomelon pjesmice, a nekada za usisavanje noseva i inhaliranje. Trenutno smo u ovoj trećoj fazi pa ja vježbam navečer. Ipak, ako mogu birati, najdraže mi je kad sa mnom vježbaju ujutro jer su spremne na suradnju i ne bune se što vježbam. A s tatom im je najdraže vježbati navečer, prije spavanja. Dok, ako ja odlučim vježbati navečer, kao da ih to jako smeta pa me svim silama žele ometati.
Duboki udah i pusti nek’ te nosi
I, na kraju, rijetko kada ide kako zamislimo. Ali, kad shvatimo da smo na rubu, uzmemo koju minutu, predahnemo, udahnemo, smirimo se i krenemo ispočetka. Ima dana kad se osjećamo nemoćno i kad su njih dvije poput vjetrenjača s kojima se borimo – nemoguće i neukrotive. Dođe nam da sjednemo i plačemo, dođe nam da odemo, legnemo i zaspimo pa probamo početi jutro otpočetka.
Malo je potrebno za katastrofu
Pogriješimo, najčešće, na sitnicama. Jedno je jutro Vendi bila ljuta cijelo jutro jer se Mato probudio prije nje pa ga nije probudila. Drugo je jutro došlo do čupanja jer je Galadriel uzela igračku koju je Vendi vidjela u svojim rukama, a nije uspjela prije Galadriele doći do nje. Treće jutro je Galadriel bila ljuta jer je Vendi prva odnijela stolac i upalila aparat za kavu… Uglavnom, sekunde i sitnice dijele nas od katastrofe. I dugo nam je trebalo da prestanemo uzimati k srcu te teške jutarnje trenutke.
Jedan duboki udah i…
Kad vam je teško, udahnite, uzmite si minutu samoće u kupaonici, smirite se i sjetite YOLO. Ommmmm, dan je dug, štošta vam ga još stigne pokvariti.
