Ovdje možete pogledati kako smo objavili novosti o dolasku rode.
Planiranje druge trudnoće
Ovoga sam puta, rekla bih, uzela zdravo za gotovo planiranje trudnoće. Kad smo se složili da smo spremni za drugo poglavlje, nabavila sam si vitamine i počela pripremati organizam. Tada sam, još uvijek, dojila. Prehrani nisam davala previše pažnje, niti je mijenjala jer smatram da se hranim kvalitetno i zdravo. Dakle, ne bih rekla da sam se nekako ozbiljnije pripremala. No, činila sam sve što sam mogla.
Neću reći da sam bila u nekom opuštenom periodu života jer sam se vratila na posao, ali ne mogu se ni žaliti na stres. Zahvaljujući pandemiji, radila sam od kuće i barem sam izbjegavala negativnu atmosferu i narušene odnose koji su ostali onda kad sam otišla na porodiljni.
No, dok me prvi put kopkala misao kako će to biti, hoće li se dogoditi i što ako neće, ovog sam puta išla sa stavom, ako prođe, prođe. I vrlo brzo, osjetila sam da je prošlo. Doduše, moji se ciklusi godinu dana nakon poroda nisu uravnotežili, jedan je trajao dulje, drugi kraće, treći između. Ipak, vjerovala sam aplikaciji koju uvijek koristim i o kojoj sam već pisala i po tome se ravnala.
Pažljivo osluškivanje
Prema procjeni aplikacije, prošlo je desetak dana od ovulacije kad sam osjetila onu bol kakva se osjeća u PMS-ovima. Inače nemam problema s bolnim ciklusima i ne osjećam značajnije promjene, pa mi je ovo bio prvi signal da je nešto drukčije nego li inače. I prsni me koš bolio, ničim izazvan, a ta mi je bol bila skroz nepoznata. Samim time, počela sam zaključivati da se nešto događa.
Dan iza toga, bilo mi je hladno i ježila sam se cijelo vrijeme. Baš mi je tako bilo u prvoj trudnoći. Tada smo, krajem kolovoza šetali gradom, vani je bilo preko trideset stupnjeva, a ja smrznuta kao da stojim kraj hladnjaka sa suhomesnatim proizvodima u supermarketu.
I odjednom, postala sam umornija nego li do tada, bez razloga. Spavala sam, radila i obavljala svakodnevne zadatke kao i do tada, ali mi je energije, odjednom, neopisivo nedostajalo. Vendi još nije išla u vrtić, tako da je tempo uz nju i posao bio ozbiljno jak. A ja, kao da me netko stavio u usporeni film. Samo da malo sjednem ili samo da malo prilegnem.
Pomoć aplikacije
Bacila sam pogled na aplikaciju Moj kalendar i prevrtjela je unazad. Budući da mi je ciklus zadnja četiri mjeseca bio u procesu normalizacije, shvatila sam da je aplikacija sama procijenila da mi je trajanje ciklusa 34 dana. Zapravo, to je bio neki prosječni izračun jer je trajao 31 dan pa 25 dana pa 32 dana. Osim toga, sama mjesečnica je trajala jednom pet dana, drugi put devet, a zadnji put šest dana.
Mogu gledati aplikaciju i osluškivati promjene ili mogu uzeti 30 kuna i kupiti test
Kupila sam jedan dan, usput, u DM-u test. Razmišljala sam, bi li uzela onaj skuplji ili ipak ne. Zamisli, popiškiš se na 50 kuna i onda ispadne negativan test. Ali, s druge strane, na njemu piše da se može napraviti tjedan dana prije očekivane menstruacije. Nema veze, uzet ću ja ovaj jeftiniji, strpjet ću se još koji dan pa se onda popiškiti po 30 kuna.
Bolne bradavice i mučno dojenje
Bradavice su me užasno boljele kad je Vendi dolazila na utjehu. Mislila sam kako je to zbog novoizbijenih zubi, ali shvatila sam da izvana nema nijedne vidljive ragade. I ta je bol bila neobična, kao da mi netko šmirgl-papirom brusi po njima iznutra. Tad sam, prvi put, počela razmišljati kako je vrijeme da se rastane s mojim cicama. No, nije to išlo tako brzo. Potrajalo je naše druženje još nekoliko mjeseci i zapravo se divim svojoj izdržljivosti jer je osjetljivost u jednom trenutku postala neizdrživa.
Kratkotrajna pomoć
Popila sam jednu večer paracetamol jer više nisam mogla izdržati. Iduće jutro nisu bile toliko osjetljive pa mi je bilo lakše, ali nije dugo potrajalo. Već sam idući dan osjetila istu bol.
Osim toga, odjednom mi je opet postalo hladno. Bio je to već 30. dan ciklusa. Hodala sam po hladu, na 30C° i ježila se. Baš tako kako mi je bilo i na početku trudnoće s Vendi. Samo, onda sam se osjećala mnogo lošije. Iako smo i onda sve planirali, ulazila sam u nepoznatu zonu pa nisam znala kako tumačiti reakcije organizma.
Ovog je puta bilo lakše, više sam osluškivala i očekivala da ću osjetiti promjene tjedan dana nakon ovulacije.
Jedan odlazak do toaleta – rješenje za neizvjesnost
Bila je nedjelja nakon ručka, 32. dan ciklusa. Razmišljala sam, bih li se ili ne bih li se popiškila na tih 30 potrošenih kuna. Nisam ništa rekla, samo sam otišla u kupaonicu, izvadila ga iz ormarića i rekla si, idemo! Ako bude pozitivan, odlično. Ako ne, ponovit ću za koji dan, nikome ništa.
I kako sam uronila štapić, tako se nakon nekoliko sekundi zacrvenio u oba prozorčića. Baš kao i prvi put, nije trebalo ni pet sekundi, a kamo li do pet minuta.
Ovoga puta, nisam bila toliko oprana emocijama kao prvi put, bila sam skulirana, a i Mato koji je ležao na kauču i gledao na tabletu kako neki frajeri igraju Warhammer, nije imao pojma što mu nosim. “Imam nešto za tebe.” Znaš ono, odeš samo piškiti i vratiš se iz kupaone s nečime, što to može biti?
Pogled mu je bio zbunjen, kao, što imam sad za njega?
Dala sam mu štapić i počeli smo se smijati. “Stvarno???”
Ozario se, a oči su mu zasjale. “Stvarno? Muco?”
Smijali smo se kao djeca i baš nismo znali što reći.
“I ti si to htjela, je li tako?”
“Daaa. Samo znaš…”
“Što?”
Ne može biti jednostavno
Pa, ovo ti je kao kad kod teleoperatera uzmeš internet, pa onda dobiješ u paketu još i TV i usluge koje ti ne trebaju. Tako sam ja prošli tjedan dobila otkaz na starom poslu, dogovorila da u rujnu počinjem s novim poslom i ostala trudna. Ovo zadnje je jedino što sam planirala, prvo nisam očekivala da ću dobiti, a drugo je nekako logično došlo. Naravno, ne može ići sve ovo po nekom normalnom planu i programu, moraju dvije-tri važne stvari biti istovremene, tako da dobiješ stres zagarantirano kao gratis.
Nakon toga, kaže on meni: “Idem u WC, ali ne brini, ja ti ništa neću donijeti kad se vratim.” Smijali smo se tome još tjednima.
Beskrajni umor i zaboravljivost
Idućih sam dana bila umorna, samo umorna. Ona jedna kava kojoj sam se vratila nakon tjedna bez kapi kave (našeg izazova) nije bila od pomoći. Sjetila sam se u tom tjednu kako bi bilo praktično obnoviti Google certifikate. Mislim da mi se automatski s prvim simptomima vratila trudnička zaboravljivost. Nevjerojatno mi je bilo teško koncentrirati se. Trudnički mozak zaslužuje posebnu objavu, jer moja razina zaboravljivosti doseže neke neviđene razine u trudnoći.
Mirni tjedni ispred nas
Tjedni do pregleda prolazili su, relativno, mirno. Koristila sam godišnji/otkazni rok, čekala prvi pregled, posvetila se učenju i pripremama za novi posao, odlučila poraditi na svojoj konkurentnosti i bila sam sretna što je, ovoga puta, svaki dan prošao mirno.
Strah uvijek postoji
Ipak, strah od krvarenja bio je postojan i stalno me pratio onaj prizor iz prve trudnoće, slike s hodnika u Petrovoj, dani provedeni u bolnici i strah da bi se moglo nešto dogoditi. No, nastojala sam se smiriti, bila sam okupirana s Vendi. Neplanirano, dobila sam ekstra dugi godišnji i imala sam ljeto pred sobom kao da sam, ponovno, na fakultetu ili u školi. Nisam imala vremena previše razmišljati, a i nastojala sam se okupirati drugim stvarima, baš kako bi manje brinula. Bila sam svjesna da živimo u vremenu pandemije i da nas i ovako i onako čekaju duga jesen i zima pa sam se okrenula ljetnim radostima.
Brzo su nastupili i prvi ozbiljniji simptomi, a došlo je i vrijeme za prvu posjetu liječniku, ali, o tome ćemo idući tjedan.
