Trudnoća i strah

Trudnoća je jedno posebno putovanje u životu, ali kao i svako putovanje, ponekad nosi strah i brige. Svaka je trudnoća priča za sebe i dok su neke stres i briga od početka do kraja, druge su veselje uz povremene brige i strahove. Baš kao i putovanja, neke se dugo planiraju, čekaju i žele, ostale se dogode spontano, bez planova i još se nisi ni osvrnula, a već si na pola puta.

Moja putovanja

Moja je prva bila planirano putovanje koje nas je na samom početku ohladilo pa smo bili, ne previše opušteni do kraja. Zbog toga je i ovo planirano putovanje cijelo vrijeme pratila lagana doza straha, ali daleko od onog prvog. Mogu reći, bilo je opuštenije i brže je prošlo. Kad pogledam aplikaciju i shvatim da piše 35+4, malo se šokiram. Pogotovo zato što cijeli vikend nisam stala, sjela i odmorila, već kao u najboljim danima, ustala u šest i legla navečer u 22 krepana.

Strahovi po tromjesečjima

U prvoj sam trudnoći imala više vremena za čitanje i previše sam čitala tuđa iskustva. Iskreno, to je ono što ne trebate činiti. To je prednost i nedostatak interneta. Ako vas nešto brine, pitajte liječnika.

Prvo tromjesečje

Krvarenje

Strah da ćeš otići piškiti i vidjeti krv na papiru dok se pobrišeš, jednom kad to doživiš, u prvom je tromjesečju, vjerojatno, vječna. Da sam još deset puta trudna, vjerujem da bi me to uvijek pratilo. Iako krvarenje na samom početku trudnoće, ako je u tragovima, nastaje jer se jajašce ugnijezdi u stijenku maternice pa ona malo prokrvari, ne mora biti tako. Nažalost, krvarenje može biti početak kraja, ali isto tako, mogu ga izazvati hematomi koji se često u prvom tromjesečju pojave u maternici, ali se kasnije povuku.

Ovog sam puta saznala u 12. Tjednu da imam veliki hematom, što je automatski značilo da bih mogla prokrvariti, ali me liječnica odmah utješila i rekla, može i ne mora. “Ako prokrvarite, najvjerojatnije je hematom, samo dođite na hitnu i ništa ne brinite.”

Problemi

Uvijek si postavljaš to pitanje, je li sve u redu, hoće li biti sve u redu? Da imaš odgovor ili da ga bilo tko ima, sve bi bilo vrlo jednostavno. No, putovanja nisu takva. Ne možeš sve planirati i uvijek postoji strah, hoće li biti sve u redu sa mnom, hoće li biti sve u redu s fetusom… Imaš bezbroj stvari o kojima možeš brinuti, kakav će biti nalaz pošto sam Rh negativna krvna grupa, kakav će biti ovaj nalaz, hoće li što vidjeti na ultrazvuku, ima li dovoljno vode, je li posteljica u redu, gdje je pupčana, da se nije omotala, ima li otkucaja… Realno, danonoćno mogu brinuti brigu ili jednostavno, uključiti mod, opusti se i uživaj, bit će kako je zapisano u zvijezdama. Ili, bit će vam već u što vjerujete i kako vam je to u što vjerujete odredilo put.

Drugo tromjesečje

Miče li se?

Kad sam oko 18-og tjedna osjetila prve udarce i ne samo osjetila nego smo i vidjeli kako se glavom gura o moj trbuh, bili smo neopisivo uzbuđeni. To je nova etapa za brige. Na početku, malo osjećaš, pa malo ne osjećaš te udarce ili, kako neki kažu leptiriće. Meni su ti prvi udarci više kao štipanje, nisu baš 100 % ugodni. Onda, kako fetus raste, tako se i udarci češće i jače osjećaju. Pa, nekad me ipak zna uhvatiti briga, miče li se dovoljno? Kad se, uopće, zadnji put micalo i koliko. Pogotovo kad ste u cjelodnevnom pokretu, jednostavno zaboravite razmišljati o takvim stvarima, pa vas navečer uhvati panika, je li sve u redu? Čim dobijem povratnu informaciju nogom u rebra, život je lakši.

Što me to boli i probada?

Kako se sve u tijelu pomiče i širi, a organi imaju sve manje mjesta, tako povremeno zna nešto boljeti, zatezati, bockati, probadati, presjeći… Svaki je taj, neočekivani, nepoznati osjećaj popraćen strahom i brigom. Koliko traje neobično stanje, toliko traje i panika. Ali, najčešće, brzo prođe.

Prijevremeni porod

To je strah koji, vjerojatno, svaku trudnicu kad tad uhvati. Pogotovo ako vam liječnik kaže da vam je cerviks skraćen ili da ste otvoreni u nekom tjednu u kojem to još ne biste trebali biti. No, lijena ne budi, pročitala sam dosta znanstvenih članaka i istraživanja na tu temu pa, zapravo, kad vam već na polovici trudnoće napišu da ste uloživi jedan prst, to vam apsolutno ne predstavlja ništa. Meni se to dogodilo u ovoj trudnoći, a liječnik mi je na to rekao, ne brinite, i dalje možete pješke na Sljeme. U prijevodu, ne morate mirovati. Kako je 36. tjedan na vratima, tako se i ovaj strah smanjuje. Sad, ako krene, krenulo je. Izašli smo iz faze prijevremeno rođenih.

Treće tromjesečje

Hoću li stići u rodilište na vrijeme

Kad gledate previše portala o trudnoći i majčinstvu, neizbježne su stvarne priče o ženama koje su rodile doma, čekajući hitnu da dođe po njih, one koje su rodile u automobilu na putu do rodilišta ili one koje su rodile na parkingu pred rodilištem. Iako je nama od kuće do rodilišta automobilom potrebno oko pet minuta, pa ne bih trebala strahovati, opet… Povremeno si iskombiniram svakakve filmove u glavi, rapidno otvaranje i pucanje vodenjaka dok sam još doma i iščekujem da trudovi dođu na pet minuta razmaka. Sama doma, usred noći, čekam da baka i djed dođu po Vendi, pa ja rodim u taksiju na pola Zajčeve… Razmišljajući o tome, shvatim da me nešto probada, pa mislim, počelo je. I onda shvatim: “Nisi normalna, idi čistiti, kuću, već dva dana nisi ništa temeljito oribala.”

Curenje plodne vode

Došla sam u fazu kad više kašljanje i kihanje nije jedini problem. Sad se popiškim i kad se smijem. Zato me uvijek prati strah, hoću li znati jesam li se popiškila ili mi po malo curi plodna voda? Kako ću to znati? Ima li razlike? Bezbroj pitanja. Prvi su mi put probušili vodenjak jer čekanje više nije imalo smisla, pa se nadam da će i ovoga puta biti tako nekako. Ili, barem da ako pukne, ostanem momentalno mokra pa znam da je to to.

Krvarenje

Kao i na početku, tako i na kraju, krvarenje je znak za crveni alarm. I kako je rekla liječnica na trudničkom tečaju, to je jedini razlog zbog kojeg smijete juriti kroz crveno automobilom do rodilišta. Ponovno, strahovi, što ako… se dogodi dok sam sama doma s Vendi, sama usred noći, što ako… I opet, sve što mogu je reći si: “Idi, skini vrata na pećnici i lijepo ih oribaj.”

Problemi pri porodu

Hoće li biti sve u redu? Kad bi, barem, to netko mogao znati. Ne znam, mogu si složiti i tu bezbroj scenarija. Hitni carski i slične priče. No, kad me uhvati strah, počnem mantrati i zamišljati najbolji mogući i željeni scenarij. Jer, vjerujem da svojim mislima, na kraju, možete utjecati na mnogo toga.

Bit će sve ok, opusti se i uživaj

I baš kad me prebaci na brigu, kažem si, opusti se i uživaj jer ako bude trebalo brinuti, brinut ću. Ako ne, zašto činiti nešto što ne moram?