Što drugi roditelji rade, a voljela bih da ne rade

Roditelji znaju što je najbolje za njih, ali i za njihovu djecu

Imaju pravo kad kažu da se u tuđe odluke ne treba miješati, niti treba voditi brigu o tome što drugi roditelji čine i je li to ispravno. Ipak, neka se ponašanja ponavljaju kod mnogih roditelja koje pratim, na koje slučajno nailazim i poznajem ih ili ih ne poznajem. Zato sam se, ipak, odlučila gurnuti nos tamo gdje mi, možda, nije mjesto i potaknuti vas da razmislite viđate li i vi ovakve slučajeve, smatrate li ih prihvatljivima ili se i sami pronalazite u njima. Osim toga, obrazložila sam zašto smatram da navedeno nije prihvatljivo. Naravno, na kraju je na vama da donesete odluku slažete li se sa mnom ili ne.

• Stavljaju fotke (polu)gole djece na društvene mreže

U ovu kategoriju ne bih samo uvrstila fotke s plaže i iz kupaonice. Zapravo, poprilično me šokirao što je jedan brend dječjih proizvoda napravio natječaj u kojem pozivaju roditelje da objave fotke svoje djece iz kadice, prekrivne pjenom. Pomislila sam si: “Jeste li vi normalni?” Naravno da ima među komentarima fotki koje su skroz neprimjerene i nisu uklonjene. Mislim da bi barem bilo lijepo da su ljudi koji rade natječaje i prodaju nešto za djecu, bili svjesni prijetnji koje postoje u virtualnom svijetu i da ne rade ovakve stvari.

More

Svatko od nas kao roditelj voli se hvaliti svojom djecom. A kad djeca vole biti na plaži i uživati u moru, poseban je gušt, kažem ja čije dijete nije htjelo ni pogledati more i vrištalo je tjedan dana ljetovanja kad bi se preblizu približila vodi. Ipak, dječjoj golotinji nije mjesto na društvenim mrežama. Razlog je jednostavan, nemate pojma tko vam gleda fotografije i profil, neovisno o postavkama privatnosti. Jer, budimo iskreni, profil se može hakirati, a vaše privatne fotke koje dijelite s nekoliko stotina prijatelja mogu se naći tamo gdje ne želite.

Ako si postavite misli ovako: “Zapravo, nemam pojma tko što voli i tko u čemu uživa.” Za čas će vam postati jasno da ne želite svoju djecu servirati drugima, niti poznatima, niti onima manje poznatima, a kamo li nepoznatima.

I druge situacije u kojima treba imati mjeru

Sve ostaje negdje zapisano na nekim serverima kad je jednom objavljeno. Možete vi to pobrisati, ali, ipak, negdje ostaje trajno. Zato, razmislite dvaput kad se hvalite fotkama kako izgleda sjedenje na kahlici vašeg djeteta, kako izgleda kad se mali ptić pokaka kao albatros i kad uhvatite neki treći malo manje ugodan trenutak svojom kamerom pa ga odlučite podijeliti. A sutra osvane posvuda kao viralan. Nisam sigurna, treba li vama, odnosno, vašem djetetu to.

• Nameću svoje stavove drugim roditeljima

Biti aktivan u mamećim grupama i grupama roditelja na društvenim mrežama zna biti poprilično, hm, tricky. Za čas, ako krivo sročiš rečenicu, možeš upasti u takvu raspravu iz koje ćeš izaći kamenovan, pogažen, poražen, pokisao, osramoćen… Kao i u svim drugim grupama, tako ćete i u ovim grupama naići na ljude koji ne dijele vaše stavove.

Drago mi je, ali nemoj

Voljela bih da oni čije se mišljenje ekstremno razlikuje od moga, nemaju potrebu svaki puta činiti da ono što ja kažem zvuči potpuno loše. Bilo to loše ili ne. Tolerancija i razumijevanje te poštivanje različitosti trebali bi biti misao vodilja u ovim grupama, jer, razmišljam, valjda tako želite odgojiti i djecu. Ili, ipak, ne.

Izgleda da ne. Najčešće, ako naiđete na nerazumijevanje i pokušavate se opravdati, izaći ćete pregaženi iz rasprave, koliko god imali pravo. Jednostavno, voljela bih da nije tako, ali nekada bolje ne komentirati i šutjeti, nego ući u borbu u kojoj ćete sigurno biti poraženi.

• Reagiraju zaštitnički na svako dječje spoticanje

Često smo u parkovima i tamo ne možete, a da ne primijetite druge roditelje. Gledali smo jednu djevojčicu koja je gurala balance bike i on joj se u jednom trenutku nagnuo na stranu. Počela je panično plakati i zvati mamu, mama je istog trena skočila i pretrčala park, ne bi li joj ispravila bicikl. Nas dvoje smo se pogledali i nastavili stajati bez komentara, ali smo si pročitali misli. Zvučale su, otprilike, ovako: “Why? Zašto? Je li to bilo potrebno? Znaš kak’ bi mi reagirali…”

Panika za svaki pad ili ne?

Djeca brzo upijaju i znaju kako će potaknuti vašu reakciju. Primjerice, to smo vidjeli na Vendi. Do odlaska u vrtić mi nismo nikada reagirali na njen pad, bilo da je bio ozbiljniji ili zanemariv. Tek bi joj oni jači padovi i udarci koji su izazvali bol kod nje potakli jauk ili plač. U ostalim slučajevima bi se digla i nastavila dalje, a mi bismo šutjeli kao da nismo ništa vidjeli. Znalo se dogoditi da nam oči iskoče u trenutku kad padne ili se udari o nešto, a ona ne bi uopće reagirala pa bismo se i mi brzo smirili.

No, situacija se u potpunosti promijenila otkako je krenula u vrtić. Tamo je ponekada primorana izboriti se za pažnju teta, a i vidi kako one reagiraju kada netko padne ili se rasplače. Zato, sada nama trči, svaki put kad se udari ili padne da joj damo pusu u mjesto udarca.

Ipak, i dalje nastojimo ostati mirni u svim nezgodama i ne reagirati naglo. Ponajviše zato što ne
Želimo trčati preko parkića kad joj se nakrivi bicikl na jednu stranu, brisati suze, grliti, tješiti i smirivati. Sve to, samo da bismo ispravili bicikl i riješili joj problem koji sama mora znati riješiti.

• Roditelji zaboravljaju da su oni prvi i jedini pravi uzor svojoj djeci

Znate tko je najveći uzor djeci? Nisu to ni Maša ni medo, nisu ni Tri mace,  nije ni majstor Mato. Vi ste oni koje djeca gledaju i kopiraju. Sve, navike, ponašanje, razmišljanje, pogled na svijet… Sve u ovoj dobi do škole gledaju, uče i upijaju. A, budući da se družim sa školskom djecom, mogu reći da se u školskoj dobi sve što su naučili samo izlazi. Vidim tko nije imao priliku naučiti se ponašati za stolom, u svlačionici, u dvorani, na ulici.

Na kraju

Iako sam zabola nos u ono što rade drugi roditelj, i dalje stojim pri tome da svatko odlučuje što će činiti i kako će postupati jer svatko najbolje zna što je dobro za njega i njegovo dijete. Ova su razmišljanja o onome što bih voljela da drugi roditelji ne rade, tu, kako bi vas potaknula na razmišljanje o tome smeta li vas nešto, ako vas smeta, što je to i što vi nikada ne biste činili, a primjećujete da drugi čine. Voljela bih da podijelite sa mnom svoja razmišljanja, obećavam, neću nametati svoje stavove :).