Pandemija je neke stvari olakšala

Živimo u doba pandemije. Odjednom, sve se može preko interneta i maila. Još samo nosimo toliko napredni da i pregled napravimo na daljinu, ali puno je toga zahvaljujući pandemiji jednostavnije organizirati.

Kažem, puno, ne sve

Recimo, organizacija trijaže na Merkuru u rujnu je doživjela totalni raspad. Čekala sam u redu, otprilike, dva sata da bi mi izmjerili temperaturu i pitali me jesam li imala simptome ili bila u kontaktu sa zaraženim.

Kako me trijaža izbacila iz takta

Ne znam je li neugodnije bilo meni ili teti medicinskoj tehničarki na trijaži koja me, kad sam joj dala upitnicu, pitala: Je li to vaša zadnja odluka?” pomislila sam si, kako misliš je li zadnja odluka, nisam bila u inozemstvu i nisam bila u kontaktu… I, uopće mi nije palo na pamet o čemu žena priča pa sam joj rekla: “Da, je, zadnja mi je odluka.”
“Ali znate, moj muž je isto tako trebao biti pobačen… I u tom mi je trenutku sinula ideja o čemu žena priča. Istog sam se trenutka sjetila svog liječnika koji mi je koji tjedan prije, velikodušno, ponudio da idem na bolovanje. Kad sam mu kratko rekla: “Hvala, neće mi trebati.” Bio je uporan: “Neka, napisat ću ja vama ovako dijagnozu (rekao je neku šifru) koja je označena kao “prijeteći pobačaj”, ako se predomislite, u bilo kojem trenutku me nazovete i ja vam otvorim bolovanje.

Vratimo se teti na trijaži

A, ne, ne, ne, ne… Pa ja sam došla na rani kombinirani probir! Ovo je dijagnoza. Shvatila je, u tom trenutku i da je sama pogriješila. Krenula je objašnjavati: “Aaa, da, da, sad vidim, mislila sam…” Samo sam se zahvalila, i otišla. Bila sam rastrojena od predugog čekanja na trijažu, a ovo me potpuno izbacilo iz takta.

Zapravo, razmišljala sam, da sam u poziciji žene koja je i došla napraviti abortus, jer vjerujem da žene koje to čine imaju itekako dobar razlog, ako ne i više njih i da im donesena odluka nije jednaka odluci hoće li uzeti pirošku ili buhtlu u pekari. Razmišljala sam, kako bih se osjećala da mi žena koja obavlja trijažu pored kliznih automatskih vrata na sporednom ulazu u bolnicu, koja se neumorno otvaraju i zatvaraju, zabada nos u ono što piše u uputnici ili me potiče na razmišljanje o mojoj odluci, deset metara od ordinacije, pola sata prije termina.

Baš sam se osjećala potreseno i mislim da mi je ponajviše bilo neugodno zbog nje.

Nakon trijaže

Ušla sam u predvorje, kao na MUP-u u Petrinjskoj, uzela papirić na redomatu da bih došla na šalter i predala uputnicu sa svojim “prijetećim pobačajem” i zahtjevom na uputnici za pretragu Rani kombinirani probir.

Brzo nakon papirologije, izlazi sestra iz ordinacije, daje mi uputu da “mjehur mora biti prazan” i govori mi kako će me uskoro zvati.

U ordinaciji me dočekala liječnica s kojom sam zadnji susret imala 23. Svibnja 2019. U jutarnjim satima u trudničkoj ambulanti. Bio je to najgrublji pregled u mom životu. Gospođa je poprilično hladna, izbjegava izravno gledanje u oči i čini se skroz nepristupačnom. Baš mi nije sjela tada.

Kad ti netko ne sjedne prvi put, neće ni drugi

Ni ovog mi jutra nije sjela. Nažalost, nije me pozdravila jer je pričala s nekim na mobitel. Sestra mi je rekla da sjednem, zapisala osnovne podatke na papir i dala ih doktorici. Čim je završila poziv, krenula je s ultrazvukom. “Budući da je mala trudnoća, napravit ćemo i vaginalnom sondom nakon ovoga.” Ne znam, govori li meni ili sestri, ali odnosi se na mene. Šutim ja, šuti ona. Pa onda diktira sestri mjere fetusa. Pa joj opet zvoni mobitel. Pogađate, mora se javiti. Vaginalna sonda ostaje u meni, ona se na stolcu vozi do stola na kojem je mobitel i javlja se.
Priča liječnica, tako, koju minutu, pa se vraća i uzima sondu i nastavlja razgovor. Kopa sa sondom i razgovara o nečem potpuno sedamnaestom. Kopa sa sondom, kao da kopa po nosu. Meni se već šarenice spontano okreću, rade trostruki salto.

Napredak

Nakon što je završila poziv, počinje pričati sa mnom. Za stvarno. “Imate hematom, pa da znate ako prokrvarite da je, vjerojatno, on kriv za to. Niste krvarili?” – Nisam. “Ma, ne mora značiti da i hoćete, povući će se on, ali tu je. Pa, ako bude što, samo dođite na hitnu, ne morate razmišljati i čekati.” – U redu, shvaćam.

Bilo mi je malo toplije oko srca po izlasku, iako sam sad morala živjeti s činjenicom da bih mogla doživjeti krvarenje. Još me čekalo vađenje krvi u podrumu bolnice i to je bilo to za sada. No, kroz koji sam dan zaboravila na hematom, ali ne i na trijažu.

Uredna trudnoća, manje pregleda, veliki plus u doba pandemije

U ovoj su trudnoći pregledi bili rjeđi nego li u prvoj. Nakon toga sam se vidjela sa svojim liječnikom pa, ponovno, u dvadesetom tjednu napravila pregled na Merkuru, kad je sve bolje funkcioniralo na trijaži i trudnice su dobile poseban šalter. Cijelo se to vrijeme skrivao spol, a kako smo živjeli u neizvjesnosti, pričat ću jednom drugom prilikom.

Skroz sam proletjela kroz prvih trideset tjedana i sad, već me lagano hvata panika da je vrijeme za pakiranje kofera za rodilište. Prošlu sam trudnoću imala imunitet kao zmaj, svi su oko mene bili bolesni, a ja otporna na sve. Ovu se baš nisam proslavila, naš mali rasadnik bakterija i virusa svaki tjedan donese nešto iz vrtića i tko nastrada? Ja. Ali, o tome ću nešto više reći sutra.