Spremnije nego li prvi put
Za ovu je trudnoću, imam osjećaj, moje tijelo bilo u potpunosti spremno. Onako štreberski, pripremilo je malo veću zalihu hormona, pa mi već tijekom petog tjedna počelo vrtjeti. Onako isto kako mi se vrtjelo kad sam u prvoj trudnoći bila na Utrogestanu. Doduše, nije bilo tako intenzivno, ali ipak sam imala osjećaj da imam tsunamije hormona u tijelu. Znala sam čas osjećati vrućinu, čas mi je bilo hladno, kao da imam valunge. Onda mi se plakalo, pa mi se jela kisela jabuka, pa mi je smrdio omekšivač koji inače obožavam.
Intezivni mirisi
Jednu večer nisam mogla zaspati jer mi je sve imalo miris. Neki čudan, koji prije nisam primijetila. Jastuk je čudno mirisao, zid je imao miris, poplun isto. Polovicom petog tjedna osjetila sam prvu jutarnju mučninu, predvečer dok sam sjedila u parkiću i gledala Vendi kako se zatrpava kamenčićima. Povraćalo mi se i vrtjelo. Krenulo je, i dan iza se isto ponovilo. Jedino što mi je odgovaralo od hrane usred te muke, bio je tost s maslacem, sirom i kulenom. Onako, odgovaralo mi je nešto baš teško. Nemam pojma kad sam zadnji put u životu jela kulen. Tih sam ga tjedana jela redovito. Tijekom noći se mučnina nastavila. Vrtjelo mi se i povraćalo ako bih legla na leđa, a lakše mi je bilo, iz nekog razloga, na boku. Ne volim na boku spavati, jer si uvijek zaležim rame. Ali, mislim si, bolje da mi rame otpadne, nego da moram trčati bljuvati.
Mamurluk
Glava mi je ujutro pucala, kao da sam cijelu noć tulumarila. Treće takvo jutro sam mislila, ajme, ovo je tek početak. Nekako sam bila opuštena na početku svega, iako bi mi tu i tamo došla misao na sve potrese koje mi je donio početak prve trudnoće.
Novi liječnik
U međuvremenu, premjestila sam se kod drugog liječnika. Iskreno, nisam birala, tražila sam ordinaciju koja prima pacijente i koja mi je usput. Cilj mi je bio otići od prijašnje liječnice. Jednostavno, način komunikacije izazivao mi je nelagodu u ionako stresnoj situaciji i odlučila sam da ne želim to ponovno prolaziti. Došla sam kod liječnice čiju je ordinaciju nakon nekog vremena preuzeo liječnik u mirovini. Bez pretjerivanja, čovjek ima ozbiljno loše ocjene i komentare na portalu na kojem pacijenti ocjenjuju liječnike. I opet, mislila sam, što me sad čeka?
Prvi pregled
Bio je zadnji dan srpnja, vozila sam se prema ordinaciji i pokušavala ne razmišljati hoću li, opet, izaći iz ordinacije nesretna zbog svog izbora liječnika. Zamišljala sam kako će sve biti u redu, a cijelo sam se vrijeme preznojavala. Noge su mi se klizale u sandalama, haljina mi se zalijepila za znojne noge, brisala sam znoj s dlanova koji su klizili po volanu. Raspadala sam se.
I danas se ne sjećam kako sam se parkirala, gdje sam se parkirala i kako sam ušla. Sjetila sam se kad sam izašla iz ordinacije da nisam platila parking.
U čekaonici je bila gužva, a u ambulanti se radi kao na traci, svakih 15 minuta naručena je jedna pacijentica. Pa, u nekim situacijama 15 minuta stvarno nije dovoljno. No dobro, vrijeme je da prestanem razmišljati i obrišem znojne dlanove, odlijepim haljinu od nogu i pričekam svoj red.
Na kraju, ušla sam u ordinaciju u vrijeme u koje sam naručena, budući da je bilo jutro, sve je još imalo dobar tempo.
Kažem imalo, do mog ulaska u ordinaciju
Liječnik me dočekao na vratima, predstavio se i uveo me u ordinaciju. Doživjela sam šok jer sam navikla da se liječnica kroz otvorena vrata dovikuje sa sestrom koja sjedi iza zida, dva metra od nje, pacijentice naziva pogrdnim nazivima i uopće ne pozdravlja. Proveli smo kratko vrijeme u razgovoru, a zatim smo prešli na ultrazvuk. Uvijek su mi zanimljivi trenuci gledanja u monitor 2D ultrazvuka, gledaš crno-bijele sjene, a liječnik ti nabraja organe fetusa i ostalo. A ti se praviš da razumiješ.
Doduše, mi smo tek bili u 8. tjednu pa se vidjela samo kuglica u kojoj pulsira srce. Imam osjećaj da je ultrazvuk trajao nekoliko sekundi. Nikad mi nije bilo toliko lagano sjediti na onom stolcu, raširenih nogu. Brzo, jednostavno i lako. Bez filozofiranja smo napravili pregled.
Za razliku od toga, s Vendi sam prvi put bila u Petrovoj na hitnoj u petom tjednu zbog krvarenja. Pregled je radila specijalizantica, a kraj nje su još stajala dva studenta koja su friško ušla u ordinaciju i kojima je do neba i nazad bilo neugodno, a onaj kojem je rekla da okrene lampu prema meni, osjetila sam, još je dvaput umro od neugode.
Raspričali smo se
No, vratimo se sadašnjem pregledu. Nakon što smo ustanovili da je sve u redu, sjeli smo još malo i popričali. Na kraju, liječnik se toliko raspričao da mu je i sestra došla reći da bi trebao požuriti jer je čekaonica puna. Zaključio je: “Izgledali ste mi kao da imate puno pitanja i kao da Vas sve zanima pa sam si ja dao oduška.” Bio je iskren i otvoren govoreći o genetskim testovima i zašto misli da mi takav nije potreban. Isto tako, rekao je: “Da imam privatnu kliniku, vjerojatno bih vam ga preporučio.” Ali, nećemo im zamjeriti. Dobila sam i folnu kiselinu na recept uz riječi: “Država neće propasti zbog dvije kutije folne.” I tu se slažem.
Isto tako, objasnio mi je kako rani kombinirani probir ne bi trebalo preskakati, među ostalim zato što je to njemu orijentacija da obrati, po potrebi, pažnju na neke stvari.
Otišla sam zadovoljna iz ordinacije, sretna i zahvalna što je prvi susret bio takav, ali, prije svega, što je sve u redu. Naručila sam se na rani kombinirani probir na Merkuru i čekala novi termin za susret s unutrašnjošću svoga trbuha.
Za razliku od prvog pregleda, ovaj na Merkuru nije baš bio jedan od onih koje si želite. Više jedan od onih koje želite zaboraviti. Zašto? Pa, to ću vam ispričati sutra. 🙂
