Prva i druga trudnoća – dva različita svijeta
Trudnoća, 33. tjedan, u jednoj rečenici? Ležim na kauču, nasukana kao kit.
Gnijezdim se ovih dana pa sam pobacala pola stvari iz stana. Pospremila ormare, oribala sve što nisam prošli tjedan. Ne dezinficiram i ne steriliziram. Davno sam prestala Vendi braniti da jede s poda, jer ima faze kad joj je osobito privlačno nešto baciti na pod, a tek onda pojesti. Pogotovo ako prvi put isprobava nešto. Baci i onda čeka moju reakciju. Ako je ignoriram, počne se čuditi i hvatati za glavu, glumi, kao: “Ajmeee, kako se to dogodilo?”
Besprijekorna čistoća i djeca u kući? Ne ide.
Uglavnom, nisam opsjednuta čistoćom, ali volim red. Red je odmor za moj mozak. Ne mogu vam opisati koliku je razinu serotonina dosegao moj organizam jučer kad sam pospremila ormare. Sve je kao u trgovini, složeno po bojama, vrstama, veličini, ovom, onom. Danas, sutra kad otvorim vrata, više neće biti tako, ali nema veze. Trebala sam fotkati pa da, kad me uhvati želja za lijepim, pogledam uspomene pospremljenog ormara. Nego, i to vam je trudnoća, gniježđenje. I da sam još sto puta trudna, svaki bih put imala ovu fazu. Svaka trudnoća je priča za sebe, tako kažu. Moje se dvije poprilično razlikuju, ali imaju i sličnosti.
Blizanke po:
Planiranju
Mislim da je odlična stvar kad imaš tu sreću da trudnoću možeš planirati i očekivati. Mnogi to nemaju i ne znam mogu li zamisliti koliku razinu stresa i brige ti mogu takve stvari zadati. Pogotovo ako ste osoba poput mene i volite planirati.
U našem slučaju, planirali smo trudnoće. Ipak, prvi put nismo planirali sve one strahove i stresove koji su se dogodili na početku, a ovaj put nismo planirali moj otkaz. Ali, tako je to, life happens. Nema veze, ne možeš sve planirati pa i ove sitnice koje se uspješno ostvare čine život ljepšim.
Otežanom spavanju u trećem tromjesečju
Prošli mi je put bilo teško spavati zadnja dva mjeseca. Nikako se namjestiti. Legneš, pa ti ne odgovara ovaj bok, pa se okreneš na drugi, pa misliš, bit će bolje na leđima, ne ide. Ležanje na trbuhu ionako mogu zaboraviti. Možda da si stavim jastuk za dojenje pod prsa, a drugi jastuk pod prepone pa tako legnem na trbuh. Da, ali me onda sise bole. Gotovo je, sad sam se razbudila, neću više nikada zaspati. Pa osjećam neke žmarce u nogama, ne mogu se smiriti. Dignem ih u zrak, ali ne mogu tako spavati…
Prvu sam trudnoću spavala na kauču, a sad mi kauč više ne odgovara. U svakom slučaju. Izazov je zaspati. Kad zaspim, ustajem samo ako moram piškiti i to, onako, trčim u zadnji čas. No, u prvoj me trudnoći nitko nije zazivao u snu s drugog kraja stana i sanjao da je gladan.
Vendi sanja, viče
Dođem u sobu, ona sanja, zove me, govori njami njami njami, pitam je nešto, samo me ignorira. Okrene se i nastavi spavati. A ja bih se sad trebala vratiti u krevet, i ponovno zaspati. Pet je sati, ustajemo oko sedam, dakle, dok se namjestim i opustim, zaspat ću oko pola sedam. Idealno da me u sedam boli glava kao da sam cijelu noć tulumarila.
Ostala sam u formi
Prvu sam trudnoću na početku mirovala, pa oko dvadesetog tjedna počela vježbati. Iako to nije to, kao prije, u trudnoći vježbaš da bi tijelo ostalo gipko, da mišići ne atrofiraju i, općenito, da bi se bolje osjećali. Dakle, naglasak je na snazi. Jer, svaki je trening u trudnoći kardio htjeli to ili ne. Digneš ruke tri puta, zapušeš se kao da si trčala po stepenicama. Ovak’ u slobodno vrijeme teško dišeš jer ti je kapacitet pluća smanjen i tako. Teško je.
Vježbanje i spavanje – ista kategorija
Ovu sam trudnoću čitavo vrijeme vježbala. Skoro. U jednom periodu nisam. Već sam, umjesto na prostirku za vježbanje otišla na kauč ili u krevet i spavala 45 minuta. Nisam imala snage ni za što, pa ni za trening. Sad ponovno, u trećem tromjesečju vježbam, ali mi je ponovno sve mnogo teže. Bole me prepone, svaki trening nosi novu upalu mišića i svaki je trening kardio. Ali, iskreno, nema ljepšeg osjećaja nego li kad je tijelo nakon treninga razgibano, opušteno i puno energije.
Kombiniram, vježbam jogu, pilates, radim vježbe snage i balet. Baš kako mi koji dan odgovara. I teško bi mi bilo reći što je od toga najbolje jer sve ovisi od dana do dana.
Trudnički mozak
Kad imaš dva mozga, nijedan nije upotrebljiv previše. Na onaj mali u trbuhu koji se tek razvija ne možeš računati, ali isto tako ne možeš računati ni na vlastiti mozak koji je do jučer sve super pamtio. Zaboravila sam PIN, odem si skuhati kavu, vidim nešto drugo u kuhinji, uzmem to, pospremim, odem iz kuhinje i nakon pola sata se sjetim da sam onda išla po kavu. Ili, vidim da nigdje nema moje šalice s kavom, pa se sjetim da je uopće nisam napravila.
Gniježđenje i premještanje stvari je osobito opasno, sad sam našla neke stvari koje sam si lijepo pospremila kad sam se gnijezdila s Vendi. Naravno, nisam imala pojma da sam ih tamo stavila iako sam ih stavila baš tamo da bih lakše našla kad mi zatrebaju.
Datumi su mi u trudnoći osobito slaba strana. Ono, dođeš u ordinaciju, pitaju te datum zadnje menstruacije, a ti se jedva možeš sjetiti datuma svog rođendana. U prvoj trudnoći nije bilo tako, ali sad si uvijek moram ponoviti te datume da ne pogriješim. Ono, kao da je to neki problem zapamtiti.
Prva trudnoća
Prva je trudnoća bila teža i rekla bih, prva je trudnoća najdulja jer imaš previše vremena za razmišljanje o njoj.
Težak početak
Prva je trudnoća teško počela, krvarenje, (pre)visoka razina Beta HGC hormona, neprofesionalno donošenje zaključaka o izvanmaterničnoj trudnoći na hitnoj, u pola deset navečer, strah, nemoć… Sve to proživim ponovno kad mi netko spomene početak trudnoće. A o tome sam detaljno pisala na starom blogu, u objavi Od toga vam neće biti ništa.
Strah, stres i potpuno nepoznate promjene
I onda, kad se malo sve smirilo i ispalo da nije ništa tako strašno kako su na prvu zaključili, pratio me vječiti strah. Čitaš što te čeka, pa opet te iznenadi svaka promjena. Tijelo se intenzivnije mijenja i jače doživljava promjene. Nastaju strije preko noći, guglaš kad te svaki put nešto štrecne i tako u nedogled. Imaš previše vremena pa stigneš o svemu prerazmišljati.
Strije
Kad smo kod strija. Neki ne dobiju nijednu, neki se pretvore u zebru s ljubičastim prugama. Nema kreme koja će to spriječiti. Na sreću, strije s vremenom promijene boju. Od ljubičastih postanu svijetle. Pa, ako ste svijetle puti, manje će vam se vidjeti. Moje su grudi, doslovno, preko noći postale ljubičaste. Strija do strije. Prizor je bio strašan. Gledaš i ne vjeruješ. Jedna velika, druga još veća. Narasle su dva broja, a onda još dva nakon poroda. Kad sam prestala s dojenjem, dva su mjeseca polu-ispuhane visjele, jedna više, druga manje. Sad su ponovno u fazi rasta i bujanja. Bolje izgledaju jer nisu ljubičasto-prugaste. Ali bradavice su, zato, promijenile rasu. A da bradavice nose cipele, prije trudnoće bi to bio broj 36, a sad 43, otprilike. Ne možeš, nekada, vjerovati da živiš u istom tijelu kao prije.
Mučnine
U prvoj sam trudnoći podnosila neizdržive mučnine. Njih su, ponajviše, izazivali hormoni. Odnosno, hormonska terapija. U početku nije bilo tako strašno. Kad bih popila tablete, nakon pola sata više ne bih mogla ustati sa stolca koliko mi se vrtjelo, već me uvijek Mato vodio do kauča, ako nisam na vrijeme legla. Onda, kad se u tijelu napravila poprilična zaliha hormona, krenule su mučnine. Toliko mi je nekada bilo muka, da više nisam mogla progutati ni tabletu. Dani i tjedni trajali su beskrajno.
Sad nisam uzimala hormone i bilo mi je tu i tamo muka na početku. Ništa strašno. Veći su mi problem izazivale žgaravice.
Lubenica i gumeni bomboni
Pojela sam kilograme i kilograme lubenica. Otkako sam prve, egipatske, našla u Konzumu u Zapruđu, tamo negdje, krajem siječnja, pa do svibnja, samo sam hodala po trgovinama i tražila lubenice. Tolika želja za lubenicom, bila mi je do tada neviđena.
Pred kraj sam otkrila ljubav prema gumenim bombonima. Kupila sam kutiju s kilogramom gumenih bombona i sve ih sama pojela.
U drugoj trudnoći nemam želja. Dapače, želim samo da mi prođe žgaravica i da mogu jesti normalno. Ne jede mi se ni slatko, ni slano. Uopće nemam ideju što bih jela.
Kauč
Dane i tjedne sam provela na kauču. Shvatila sam da smo izabrali stvarno udoban kauč. Više mi je odgovaralo noću spavati na njemu, jer sam mogla podići noge na naslon kad bi mi postalo neudobno. Kad bih došla kod svojih, tamo bih, isto, legla na kauč. Mama se šali da je taj njihov kauč ljekovit jer je i ona na njemu provodila dane dok sam joj ja skakutala po trbuhu.
Emisije o kupovini nekretnina
U prvoj sam trudnoći apsolvirala sve emisije o kupovini nekretnina. Ono, trebalo mi je baš nešto što traži IQ sobne temperature. Budući da nisam fan serija, ovo je bila odlična zamjena. Danima sam gledala samo takve emisije, a Mato se već brinuo da ću utjecati i na djetetov IQ tim glupostima. 😀
Sad sam imala kulinarsku fazu, ali kratko. Kao za inat, u nekom su nam trenutku ukinuli Food Network na televiziji i tako sam ja ostala bez svih onih kuharskih emisija. A da je potrajalo, do kraja trudnoće bih postala Master Chef. 😀
Svi pitaju kako si
U prvoj se trudnoći svi brinu za tebe. Ono, osjećaš, ponovno, kao da si mala. Svaki te dan pitaju kako si, barem netko i pitaju kako ti mogu pomoći. Ne daju ti da radiš zahtjevne poslove, nude pomoć i tu su kad treba i kad ne treba.
Sad prvo pitaju za Vendi, onda, onako usput, pitaju kako sam ja. Kao da im je bed. Evo, stvarno vas ne mora biti sram, smijete me pitati kako sam. 😀 Iskreno, ja sam tip kojem više odgovara ovo drugo. Sve pet, dobro sam i ako budem nešto trebala, zvat ću ili neću. Nije bitno. 😀
Dižu i nose sve za mene
Idem iz trgovine, nosim u vrećici kutiju čaja i jogurt. Mama trči i preuzima, kao, nemoj ti nositi ništa, ja ću. Šutim, što da kažem.
Jučer, idem iz trgovine, na leđima nosim ruksak pun stvari, guram Vendina kolica jer se mlada dama ne planira voziti u kolicima, ali je noge bole pa bi se nosila. Nosim sve. Preživjela sam.
Baratam brojevima, tjednima i mjesecima kao stručnjak
U prvoj sam trudnoći imala vremena razmišljati o tome koliko sam trudna, čitala sam svaki tjedan što se događa u trbuhu i što se razvija kod fetusa. Sad znam, otprilike, u kojem sam tjednu. Svaki put kad dođem u čekaonicu pred ordinaciju, provjeravam bitne datume, ako me pitaju, da ne ispadnem kao da sam pala s Marsa.
Linea negra
U prvoj sam trudnoći imala duuuuugačku i tamnu lineu negru. Ne znam kad je nestala, nekada, tek nakon pola godine i više.
Sad mi se pojavila neka slabašna i tanašna linija, naznake, prije nekoliko dana. Dakle, skroz drukčije nego li prvi put.
Druga trudnoća
Tijelo spremno
Nisam trebala hormone, nisam trebala mirovati tijelo je ušlo u poznatu revoluciju. Samo su mi se bokovi raširili, odjednom. U trećem ili četvrtom mjesecu trudnoće više nisam mogla navući hlače, a još nisam dobila ni kilograma.
Nisu mi se pojavile nove strije. Ali tijelo se u potpunosti drukčije oblikovalo. Sad imam veću guzu, šire kukove i manji trbuh nego li u prvoj trudnoći.
Poznata bol u trtici i nepoznate boli u preponama
Često me zna boljeti trtica. Jako. Onako kako boli kad krenu pravi trudovi. Znaju me boljeti prepone, kao da sam ih krvnički istezala, a međica boli kao nakon poroda. Dakle, sad se pojavljuju bolovi koji su se prvi put pojavili pred kraj prve trudnoće ili nakon poroda.
Nakon prvog poroda nisam trebala brufen, iako su mi ga sestre redovito, dvaput dnevno ostavljale na ormariću. Sad si moram povremeno pomoći s tabletama protiv bolova jer, jednostavno, boli jače nego ikada.
Kegel – 0 bodova
Odmah nakon poroda, najbolje je krenuti s Kegelovim vježbama kako biste mišiće zadužene za kontrolu mokraće vratili u formu. I dok vam se u prvoj trudnoći samo često piški, na početku zbog hormona, a kasnije zbog fetusa koji pritišće mjehur u drugoj je trudnoći situacija drukčija.
Sav Kegel kojeg sam odvježbala, ne bih li se vratila na staro, mogla bez razmišljanja i uložaka za inkontinenciju skakati i trčati, mogla sam objesiti mačku o rep.
Kako je tijelo ušlo u poznatu revoluciju, tako su svi mišići opušteniji nego li u prvoj trudnoći. I onda, ne samo da vam se piški stalno, nego i kad kišete ili kašljete, možete računati da ćete završiti popišani (ako na vrijeme ne prekrižite noge). O tome kako sam skoro razvalila vrata vlastitog stana, ne bih li stigla na toalet na vrijeme, pisala sam u objavi Muke po tromjesečjima.
Emisije o kuhanju
Kao što sam već spomenula, da mi nisu ukinuli Food Network, danas bih bila na korak do statusa Master Chefa. No, kako sam u prvoj trudnoći imala inspiracije za kuhanje, tako u ovoj muku mučim kad se postavi pitanje: “Što ćemo danas jesti?”
Umor level professional
U ovoj sam trudnoći bila neviđeno umorna. Jedan sam dobar period, od otprilike tri, četiri mjeseca, svaki dan spavala preko dana barem dva sata. Da sam radila, vjerojatno ne bih mogla raditi jer, jednostavno, nisam bila sposobna ni za što. Ujutro bih ustala i već bih maštala kako ću, kad ostanem sama doma prileći i ne raditi ništa.
Manji trbuh
Rekli su mi da ću u drugoj trudnoći imati veći trbuh. Vjerovala sam u to pa sam se nadala da ću ovoga puta moći napraviti neke zanimljive fotke sa svojim trbuhom. Moći ću, ako ga malo napušem. U protivnom, ništa od toga.
Naravno, sigurna sam da će mi se i nakon ove objave, kao i nakon tu i tamo koje fotke kad objavim, javiti netko zabrinut za razvoj moga fetusa. Mali trbuh, zaista, ne znači ništa. Ova je beba nešto veća od Vendi u istom tjednu koja je bila prosječne veličine.
Zaboravila da sam trudna
Jednostavno, imam manje vremena misliti o sebi i o trudnoći. Tek kad dobijem udarac u rebra ili legnem i pokušam zaspati, sjetim se da to neće ići tako lako. A sjetim se i zašto.
I, zapravo, sretna sam što je ovako
Zahvalna sam što smo prvi put prošli sve stresove, strahove i brige, što je sve na kraju dobro završilo. Zato smo se svi malo više, ovoga puta, opustili. I zato, mislim da je lakše (uz sve tegobe) kad si drugi put trudna, nego li kad si prvi put na tom nepoznatom devetomjesečnom putovanju.
Bliži se vrijeme pakiranja torbe za rodilište i pripremanja kutka za bebu. Veselim se što ću i te korake podijeliti s vama! Hvala što me pratite 🙂
