Nepoznate žene, isti savjet
Ne znam jesam li ja magnet za nepoznate žene, otprilike, šezdesetih godina koje mi rasipaju savjete na ulici ili se to događa i vama?
Prvi put
Zapravo, meni se dvaput dogodio sličan scenarij. Jednom s Vendi, drugi put s Galadrielom. Prvi put u tramvaju, u kojem sam zbog oblaka koji je odlučio dušu izliti iznad grada, neplanirano putovala gradom.
Ponavljanje je majka…
Drugi put u Megiću, kad sam samo planirala u miru popiti ledenu kavu i predahnuti.
Kiša, tramvaj i neplanirana vožnja
Prvi put, Vendi i ja, tramvaj. Započinje sa mnom razgovor o bebi nepoznata žena. Uvijek mi teško pada komuniciranje s random nepoznatim ljudima, ženama, muškarcima, s bilo kime. Jednostavno, naporno mi je to.
Isključiš se
I, nemam pojma kako je razgovor tekao, jer bila sam nervozna što sam još uvijek u tramvaju, već blizu Draškovićeve i što kiša ne prestaje. A, trebala sam izaći na Kvatriću, ali jednostavno, nisam mogla iskoračiti iz tramvaja koliko je lilo. Bilo je to u kolovozu 2019., Vendi je imala oko tri mjeseca. Umorna ja, umorna i gladna Vendi. Samo čekam da počne plakati.
Ommmm
“Znate, beba vam je žedna jer joj je fontanela udubljena.”
– Aha, hvala vam. Beba je na cici pa bude dobila svoj obrok uskoro.
“Morate joj dati vode. Današnji pedijatri su idioti. Kad je moj sin bio mali, bebama se davala voda.”
– U majčinom mlijeku ima dovoljno vode.
“A ja vidim da je vaša beba žedna.”
Ne odustaje
Pojačava gospođa (da je ne nazovem baba) ton, a ja osjećam kako mi raste tlak.
Okrećem joj leđa jer vidim da bi ova komunikacija mogla otići niz provaliju.
Izlazim na Draškovićevoj, premda kiša i dalje pada jer jednostavno ne mogu čekati još koji dobronamjerni savjet.
Isto… drugo pakiranje
Drugi put, prije dva tjedna. Odlazimo u popodnevni đir i nekako, sunce je bilo dovoljno nisko da nam smeta i kroz naočale pa odlučujemo uzeti predah u Megiću. Mato odlazi naručiti dok Galadriel i ja sjedamo za stol. Osjećam kako neka žena zuri u nas. I postaje mi već neugodno. Čeka trenutak da uspostavi komunikaciju s nama, točno to osjećam.
Osjećaj ne vara
“Koliko je stara?”
– Četiri mjeseca. (zaokružila sam)
“Je l’ jede kašice?”
(To mi je pitanje u kategoriji onih “jeste li planirali trudnoću”) i rekla bih joj: “Kajtebriga.” ali, nekako se nadam da će Mato brzo doći i da ćemo završiti ovaj razgovor. Uostalom, dama u meni i kaže Kajtebriga, a dama iz mene progovara:
– Još ne, ima vremena i za to.
Evo, stvarno me ne zanima…
I još smo nekoliko riječi izmijenile. Ali, cijelo vrijeme nisam imala osjećaj da sam je skinula s leđa. Da ne kažem s nečeg drugog što nemam jer tak’ mi je digla tlak tog popodneva da se i sad uznemirim kad je se sjetim. Popili smo kavu i pripremali se za odlazak.
I, na kraju, otišao je Mato vratiti pladanj dok smo se mi spremale i baš je u tom trenutku Galadriel počela štucati, prethodno si je i ona pocicala svoj obrok, ali podrigivanje joj nikako nije išlo pa sam očekivala da će koji put štucnuti.
Štucka moja, netko te ogovara, govorim joj.
“Žedna je, zato štuca. Morate joj dati vode.”
– Aha, baš je popila mlijeko, tako da nije žedna.
“Je, je. To je mlijeko. Dijete treba vodu, ne samo mlijeko.”
Molim vas, zaobiđite me
Postala je glasna i neugodna. Ali, krizno komuniciranje izađe iz mene u tom trenutku, kao nikada. Sjetim se mame kako citira prof. dr. sc. Duška Mardešića: “Da bebi treba voda, iz jedne bi sise tekla voda, a iz druge mlijeko.”
Hvala, ali to je tvoje mišljenje
Iskreno, nikad mi neće biti jasna potreba dijeljenja savjeta, odnosno, osobnih stavova upakiranih u savjete nepoznatim osobama. A na ove savjete o vodi, posebno sam alergična. Da manje znam, manje bih se živcirala.
Inače, majčino mlijeko je više od 80 % voda, a ostalo su korisni nutrijenti. Tak’ da, ako vam savjetuju da bebi date vode, jer su oni to tako činili, razbacajte se činjenicama.
Posjedni je, to je ok
Još jedan savjet od kojeg mi se diže tlak i kosa na glavi. Jednostavno je, bebu ne možeš naučiti sjediti, niti hodati. Možeš je potaknuti da to sama učini, ali ti je ne trebaš ništa od toga učiti.
Ako se beba samostalno ne posjeda, znači da njeno tijelo za to još nije spremno. Ne mora biti ni sa šest mjeseci spremno na sjedenje (iako ste tada, već, vjerojatno, sigurno krenuli s dohranom).
Jednostavno, kad se dijete samo posjedne, došlo je na novi nivo svladanih vještina.
Do tada, ne trebaju mu niti potporni jastuci za sjedenje, niti treba sjediti u hranilici osigurano pojasom, niti trebate smišljati kako ćete ga posjesti.
Ako mojem stavu ne vjerujete, Senzogym je jedna potpuno kompetentna pojava na Instagramu koja govori, među ostalim, i o sjedenju.
Uči je da hoda!
Neću zaboraviti ad smo se Mato i ja samo pogledali na ideju njegovog tate da Vendi (koja je tada imala tek šest mjeseci) on nauči hodati. Zgrabio ju je za ruke, stavio na noge i počeo s njom hodati, odnosno, pokušavao je potaknuti da hoda. Nas dvoje smo kao zečevi skočili i odmah mu zabranili provođenje ideje. Naravno, on je nastavio objašnjavati da je njega i njegovu sestru isto tako “učio” hodati.
Isto tako, hodalice su nešto što je netko ne baš pametan smislio i tako mnogim, danas odraslim ljudima, stvorio probleme s kičmom. Nadam se da ćemo se i mi uskoro ugledati na razvijene zemlje u kojima je prodaja hodalica zakonom zabranjena.
Kao i sjedenje, dijete koje stoji možete potaknuti na hodanje na različite načine, ali ga ne trebate učiti hodati. Isto tako, pomagala poput hodalice su zlo koje nije nužno. Jer, negdje je u mozgu zapisano hodanje i svako će zdravo dijete prohodati. Ukoliko je potrebna stručna pomoć, utoliko će vam pedijatar dati upitu kamo krenuti.
Cipele za prve korake
To je još jedna potkategorija glupih savjeta vezanih za hodanje. Da smo se rodili obuveni, vjerojatno bi nam trebale cipele za prve korake. Ovako, pustite dječja stopala da budu bosa gdje i kad god mogu.
Daj joj crtiće da nauči govoriti
Kad drugi izgube u svakoj raspravi s vama oko televizije i tableta, onda će doći na ideju da će vaša beba ili malo dijete naučiti govoriti gledajući televiziju. Kako da ne. Djeca do druge godine života, idealno treće, ne trebaju se izlagati ekranima. Ma koliko oni nudili korisne sadržaje, generacija koja sada ide u jaslice, vrtiće i škole, okružena je tehnologijom i koristit će ju u životu više od nas koji danas satima sjedimo za računalima. Ma koliko korisni i poučni sadržaji bili na ekranu, vjerujte, za djetetov je razvoj korisnije da beskonačno ponavlja neku kako se vama čini “glupost”, prelijeva vodu iz jedne čaše u drugu, penje se na kauč i spušta s njega, kotrlja valjak s jedne strane sobe na drugu.
I mi smo tako, nije vam ništa
Ovo je univerzalni savjet. Onaj koji ćete dobiti kad se ne slažu s vama ili kad ne mogu priznati da su se vremena promijenila i ono što je prije bilo u redu danas nije. Naravno, taj ćete savjet, najčešće, dobiti od svojih bližnjih.
Prije je bilo u redu voziti dijete u automobilu, u krilu, bez sjedalice, danas to nije.
Prije je bilo ok voziti dijete na biciklu bez kacige, danas nije.
Prije se dohrana drukčije uvodila, danas se uvodi drukčije i, vidi, to su rekli neki tamo znanstvenici koji su nešto tamo pet i više godina studirali i godinama proučavali.
I, nešto što je vašima bilo prihvatljivo za vas, vama danas nije prihvatljivo za vašu djecu i to je u redu. Jednostavno, ne dajte se smesti.
Ne dajte se smesti!
Sigurno ćete se sa svakim od ovih savjeta susresti, a na vama je da duboko udahnete i razmislite imate li vremena i volje za argumentiranu raspravu. Ili, jednostavno je bolje nekada čuti savjet i zaboraviti što ste čuli. Čuvajte živce za teže stvari.
