Spol se danas može otkriti rano
Današnja medicina omogućila je da se već u 12. tjednu trudnoće otkrije spol djeteta. I to s preciznošću od 99 %. Dakako, govorim o genetskom testu koji možete napraviti i tako ćete, uz ostale informacije saznati i spol djeteta. No, nije ni ultrazvuk lošija opcija, ako fetus surađuje, naravno i ako ne pokriva to što ima između nogu.
Jesmo li staromodne?
Nedavno, pričam s prijateljicom i kaže mi kako gleda snimke po društvenim mrežama otkrivanja spola. Pita me, čemu to služi?
Čekaj, ti to mene pitaš i očekuješ da ti dam pametan odgovor? Nemam pojma.
“Da, zašto ljudi otvaraju kutije iz koje iskaču baloni, buše balon napunjen konfetima i slično i onda skaču od sreće kao zečevi po trampolinu?”
Ne znam. Baš si mislim, a što ako su se zeznuli?
“A zašto ti nisi imala baby shower?
Pa, nemam ni za to neko pametno objašnjenje. Ono, tko je želio nešto pokloniti Vendi, poklonio joj je kad ju je došao upoznati. Nemam potrebu organizirati takva druženja da bi mi ljudi donosili poklone. Nisam u tom zapadnjačkom modu razmišljanja. Kužiš me?
“A meni je to smiješno. Zapravo, ne znam je li mi neugodno kad skaču dok otvore tu kutiju ili mi nije smiješno? Zapravo, mislim da mi je malo glupo, ali gledam jer mi se ne da ustati i uzeti daljinski.”
E, snimala sam ovo da mogu napisati na blogu.
“Nemoj me imenovati. Ljudi će misliti da sam staromodna.”
Ne brini, i onako te nitko ne zna.
Nedoumica koju smo dijelile
“E, a je l’ oni znaju spol unaprijed ili odu s nalazom u trgovinu s balonima pa kažu teti da pročita nalaz i napravi im kutiju za otkrivanje spola?
Tu sam se razbacala informacijama, jer sam se, ne budi lijena, tijekom razgovora s njom išla informirati o smislu ovog događaja koji se sporadično pojavi tu i tamo u objavama na društvenim mrežama.
Prvi smo put znali
S Vendi smo, vrlo rano, već tamo u 15. tjednu trudnoće znali spol. Iako, liječnica nije htjela reći da je 100 % sigurna, rekla je da vidi ono što bi upućivalo na to da je djevojčica. Moj je, ženski tim u tom trenutku otvarao šampanjac, kupovao rozu odjeću i već slavio dolazak nove članice u ekipu. Ostalo nam je još samo da smislimo ime. Budući da je Mato već smislio muško, meni je prepustio žensko. I tako mi je jedne večeri, na kauču, pala ideja da bi Vendi bilo primjereno. Dovoljno rijetko, meni lijepo, drukčije i s pričom o djevojčici koja je karakterno lijepo oblikovana.
Ovog se puta nisam opredijelila
Budući da sam ja došla na svoje s njom, sad se nisam rasporedila ni u jedan tim. Ostat ću neutralna, svejedno mi je li žensko ili muško. Ekonomski gledano, isplativije je ako je djevojčica jer većinu odjeće imamo. Bilo bi lijepo da je dječak, treba nam još jedan muški član ekipe, tati treba sin i praktično je, muško ime već imamo.
U 12. Tjednu
Kad sam došla na ultrazvuk, liječnik mi je odmah rekao: “Čujte, rano je još da sad govorimo o tome, bolje da pričekamo idući put, beba će biti veća pa ćemo i bolje vidjeti. Ovo je više kao gatanje iz kave. Iako, u bolnici imaju malo bolji ultrazvuk, pa će vam tamo idući tjedan možda već i reći.
Rani kombinirani probir
O svojoj avanturi ranog kombiniranog probira pisala sam ovdje, pa kad pročitate priču, znat ćete zašto nisam ništa pitala. A nisam ni saznala novosti.
Idući pregled
Dolazim u svoju ambulantu. Svi moji čekaju na vocapu. Točno ih mogu nabrojati tko je to jutro čekao moju poruku s novostima. Imala sam osjećaj da ulazim u ordinaciju, a oko mene stoje imaginarni novinari s diktafonima, blokićima, fotićima i kamerama i čekaju izjavu.
“Čujte, idemo probati našeg junaka ili junakinju natjerati da nam pokaže što skriva. Tako mi nekako stoji… “ Priča liječnik dok sa sondom stišće po mom trbuhu.
“Ajde, da vidimo je li pimpek ili zemljica.”
Suzdržavam se da ne puknem od smijeha, a trbuh mi poskakuje.
“Nikako ga ne mogu vidjeti. Baš nas zeza… Stoji tako da mi je nejasno vidljivo. Ne znam što da vam kažem jer vam mogu reći krivo…”
Anomaly scan u 20. tjednu trudnoće
Ponovno sam otišla na redoviti pregled na Merkur. Imala sam taj dan sreće pa je baš profesor bio u ambulanti i nekako sam se pouzdala u to da tog jutra dobivam odgovor na naše najveće pitanje. Mislila sam si, ako sad ne saznam, a nema šanse da se to dogodi, uopće se neću više zamarati.
“Nego, da mi vidimo… Zapravo, nemojte mi reći, pogodit ću što je.” Govori profesor dok sa sondom prolazi po trbuhu.
Iskreno, ne znam što je, pa ćete vi i sebi i meni otkriti novost.
“Ne znate? Jaooo, onda idemo to prvo pogledati.”
“Hmm… Pupčana je između nogu. Vidite.” Pokazuje mi sjene na ekranu. Kimam glavom, vidim jedno veliko ništa, ali pravim se da imam pojma o čemu priča.
“ S ove strane mi je definitivno dečko, a s ove, definitivno curica. Mislim, ne mogu vam uopće ništa reći jer je pupčana između nogu.”
Igra skrivača
I tako sam ja u nevjerici izašla iz ambulante. A već sam razradila plan. U prvu sam ladicu stavila čokoladu Seka, a u najdonju Braco. Imala sam ideju kako ću Mati poslati poruku nakon pregleda da još uvijek čekam na red i da sam zaboravila nalaz od prošlog pregleda. Pa bih ga uputila u odgovarajuću ladicu da mi “fotka nalazi”. Odnosno, da otkrije novosti. No, plan je izlaskom iz ambulante pao u vodu.
Inače, niti kupovina tih čokolada nije bila manje zanimljiva. Bila sam u malo većoj nabavci i uzela sam kolica u trgovini. Nakon što sam sve na blagajni ponovno utrpala u kolica, otišla sam do auta. Plan mi je bio, ostavit ću stvari, vratiti kolica i otići još do DM-a.
Koliko je vjerojatno…
Plan je išao svojim tokom, a onda sam po povratku iz DM-a prema parkingu na podu ugledala čokoladicu Braco. Čekaj, stvarno? Koliko je moguće da je još netko kupio baš Bracu kad i ja i izgubio ga na parkingu? Bilo mi je neugodno, razmišljala sam si, podići ga s poda ili ne? Vidjela sam da nema nikoga u blizini, sagnula se i uzela. Mislim si, idemo, Braco. Ako si duplić, pojest ću te, ako nisi, to je neki znak.
Ali, koji?
Braco na parkingu bio je moj Braco, ispao je kroz rešetku kolica dok sam ih gurala prema autu. Kakva slučajnost! Je li to neki znak? Ako sam izgubila Bracu, nije braco? Ali, ako sam pronašla Bracu, je li braco?
Imamo li danas odgovor?
Imamo, saznali smo ga u međuvremenu. Ali smo, od tolikog iščekivanja i tolikog skrivanja odlučili da ćemo još malo informaciju držati za sebe. Za osam tjedana, možda koji dan više, sigurno ćete znati što je naša druga sramežljiva i dugo skrivajuća sreća.
