Prvo, drugo i treće tromjesečje – mučnina, muka, mučenje
I ovoga sam puta imala serije tromjesečja s epizodama muka, mučnina i mučenja. U preostalim tjednima, znam, neće postati lakše, nego samo može biti teže. Zato, bolje da kukam sad dok još imam snage kukati. Šalim se, nije tako strašno, ali svako tromjesečje nosi svoje tegobe.
Fizička i psihička priprema
Naravno, mnogo toga ovisi o tome jeste li prije trudnoće bili u formi, a važno je održavati svoje tijelo u trudnoći, ako je sve u redu. Dakle, ako nije u pitanju neka dijagnoza poput placente previje u kojoj vam je strogo mirovanje zagarantirano, uvijek ću reći, budite aktivni, bit će vam lakše.
Sjetila sam se jedne rasprave, od nedavno, iz jedne ženske grupe. Trudnica je pitala za savjet druge, što vježbaju u trudnoći i što joj mogu predložiti da proba. Jedan od savjeta, pogađate, bio je da miruje i odmara jer će morati poslije puno nunati bebu i šetati s njom.
Iskreno, ne razumijem
Trudim se imati razumijevanja za sve, ali za ovakve stvari, stvarno, ne mogu imati ni mrvu razumijevanja. Tijelo u trudnoći, u svakom slučaju, doživljava ogromne i nagle promjene. Zamislite, dovoljna je činjenica da ćete u devet mjeseci dobiti na težini. Ako ste normalne težine prije trudnoće, to će do kraja u prosjeku biti preko 10 kilograma. Automatski, koljena odjednom nose desetak kilograma više, skočni zglobovi isto. Svi organi u trbušnoj šupljini imaju sve manje mjesta, pomiču se i stišću. Leđa pate pod novom težinom i pritiskom.
Mišići trebaju biti jaki
I, ako u ovakvim okolnostima ne osnažujete mišiće koji sve to moraju podržavati, dovodite svoje tijelo u još težu situaciju. Zglobovi, na kraju, nemaju podršku mišića jer su pod idejom da se u trudnoći ne vježba, na svoja leđa dobili i oslabjele mišiće. Naravno, ne mislim da, ako prije trudnoće niste nikada trenirali, sada pod svaku cijenu krenete u ozbiljne treninge, već nastojite, barem, svoje tijelo održavati šetnjama ili laganim aktivnostima koje vam gode.
Postoji šablona
Iako je već odavno poznato što možete očekivati od muka po tromjesečjima, to ne znači da vas išta od toga što spominju mora snaći. Osim toga, ne znači da vas mučnine, isključivo, čekaju u prvom tromjesečju. No, nisam vas tu došla strašiti. Mnogo je toga u glavi, a i mnogo toga ovisi koja vam je trudnoća.
Prva u odnosu na drugu
U prvoj su me redovito svi pitali kako sam, prolazili sa mnom dane, tjedne i mjesece u iščekivanju rode. Sad se, ipak, manje svijet vrti oko mene, a više oko Vendi pa me, usput, pitaju kako sam.
Jadam se samo Mati da sam kit. Pa si je on, prigodno, za ton zvona kad ga ja zovem, stavio zvuk glasanja kita. Jedno od lica ljubavi. Kad puno mislite, puno više i primjećujete. U ovoj sam trudnoći tek prije koji dan počela primjećivati da sam trudna i to kad sam se uspuhala po stepenicama ili kad sam na kraju dana digla noge na kauč imajući osjećaj da podižem balvane.
Trudnički mozak učini svoje
Iskreno, ne sjećam se mnogih detalja u prvoj trudnoći. No, sa sigurnošću mogu reći da mi je bilo mnogo više muka i to, ponajviše, zbog uzimanja hormonske terapije. Mislim da u prvoj trudnoći nisam bila toliko umorna kao sada. Ipak, onda sam imala malo veći trbuščić, ali mi je bilo jednako teško kad je spavanje u pitanju tijekom trećeg tromjesečja. Vendi mi nije toliko pritiskala leđa, a sada češće osjećam bol u trtici. Prvu sam trudnoću po propisu prespavala na lijevom boku, u ovoj nema nikakve mogućnosti da bih zaspala sve dok se ne okrenem na desni bok, a lijevu nogu skvrčenu podignem prema prsima.
Prvo tromjesečje
Mučnine, vrtoglavice i svaki dan nešto drukčije, neobično. Tako je izgledalo ovoga puta. Baš je bilo naporno. Vendi bi se penjala na najviši tobogan u parku, a ja bih si malo sjela, ako ne i prilegla na klupici. Bilo je vruće, a ja smrznuta. Osjećam se čudno, a nemam na sebi nikakvih vidljivih promjena. I svako me jutro probudi nešto novo, neka bol ili pritisak. Uz to, živim stalno sa strahom da ću prokrvariti i da će nešto krenuti naopako. Trudim se opustiti, ali teško to izvodim. Tako su proletjela prva tri mjeseca, a onda sam se, ipak, malo opustila. I pregledi su bili rjeđi, opušteniji pa su i oni imali velik doprinos mojoj opuštenosti i smirenosti.
Drugo tromjesečje
U ovoj sam fazi već dobila sve odbijenice za posao nakon što sam rekla da sam trudna pa me je to psihički više umaralo od trudnoće. Mučnine su prestale, nestale kao da ih ni nije bilo. Da nisam redovito vodila bilješke za blog, vjerujem da bih sada napisala da ih ni nisam imala.
Ali, zato sam upoznala gospođu Žgaravicu
U jednoj fazi drugog tromjesečja, danima nisam mogla ništa pojesti, a da ne dobijem žgaravicu. Samo su me bademi spašavali. Oni su jedan od kućnih lijekova koji stvarno djeluje, kao što kupus ublažava upale koje se znaju pojavljivati tijekom dojenja. Pitajte me, da ste prvih godinu dana Vendinog života došli k meni i otvorili frižider, sigurno biste našli glavicu kupusa u njemu.
Tako su sada, dva, tri, badema znala spasiti vatru koja je buktjela u mom jednjaku.
Nikada ovako intenzivne
Tijekom studiranja sam imala, isto, povremeno, problema sa žgaravicama, ali nikada nisu bile ovako intenzivne i ovako dugo trajale. Došle su do te razine, da ni suhi kruh nije ugasio požar u želucu, a ja sam bila gladna i razmišljala što bih pojela pa da me ne muči idućih šest sati.
Nisu pomagale, previše, ni opcije s manjim obrocima, a niti unos dovoljne količine tekućine nije mijenjao stvar. Tjednima je trajala muka po žgaravicama i stvarno me iscrpljivala. Gotovo mi ništa od hrane nije odgovaralo. Tu i tamo, masni burek iz pekare i smoki (koje ne pamtim kad sam jela) spasili su stvar. Kako i zašto, ne znam. Došlo mi je da mi se baš takve stvari jedu, kupila sam, pojela i vidi, nema žgaravice.
Neke su stvari, jednostavno, neobjašnjive.
Treće tromjesečje
Na nogama kao Boeing, velika i jaka, kad se ispružim kao motor starog Fiće, pušem i teško mi je. I evo, baš dok dovršavam ovaj blog, sjedim na kauču jer ne mogu zamisliti da bih sjela za radni stol. Napola sam nagnuta i udubljena u naslon i čuje se dok dišem, kao što se čuje stari ventilator.
Najteže mi je dok spavam i najmanje me veseli odlazak na spavanje. Ali, opet, ako do popodnevnih sati malo ne podignem noge u zrak, navečer će mi biti još teže. Dakle, to je jedan začarani krug.
Magnezij
Uz ostale vitamine važne za trudnoću, vjerujem da mi je uzimanje magnezija poprilično pomoglo kod opuštanja. No, kako je trudnoća došla u završnu fazu, tako sam ga izbacila iz upotrebe, jer za porod nam ne trebaju preopušteni mišići koji ne mogu samostalno napraviti potrebne kontrakcije. Samim time, mojem tijelu sada nedostaje dodatna doza magnezija koja ga je do sada opuštala.
Kad legnem, ne mogu se namjestiti, lijevi bok, desni bok, leđa, polu-trbuh, bok, ovak’, onak’… Legnem u 22 i u tom procesu okretanja nestanem. Onda se probudim oko dva pa strašno, hitno, moram piškiti.
Muke po “sila mi je piškiti”
Sinoć sam, pokušavajući ući u stan skoro srušila vrata. Jurila sam doma, ne bih li stigla na vrijeme na toalet. Jer, kad si trudna, prvo što si želiš tijekom izlaska iz kuće je, doći doma i ići na toalet. Osobito zimi. Nedajbože da ti se kiše ili kašlja. Kako se mišići rastežu, tako postanu manje izdržljivi pod pritiskom kihanja i kašljanja. Ako na vrijeme prekrižite i stisnete noge, nećete se upiškiti. Garantiram.
Vratimo se sinoćnjem provaljivanju u stan. Dolazim, konačno, do zgrade, nakon što sam pedeset metara prohodala. Otvaram vrata i utrčavam u haustor. Pred našim vratima vadim ključ iz džepa jakne koji je već spreman jer situacija je alarmantna.
Otključavam donju bravu, vrata se drže. Spominjem Matu i sve čega se sjetim i nadam se da je tu negdje blizu vrata. Nemam vremena sad tražiti mobitel i zvati ga da mi otvori. Neću zvoniti, Vendi spava, a zvono probudi i ljude u susjedstvu.
Sekunde kao sati
Pokušavam pogoditi ključ od gornje brave, krivi. Guram drugi, okreće se na pola, ali ne može otključati. Ruke su mi smrznute, noge sam zapetljala da izdržim još malo. Ponovno, spominjem Matu i u mislima mu prijetim kao prolupala žena koja je prije minutu već trebala sjediti u toaletu i osjetiti kako svih pola decilitara tereta izlazi iz njenog mjehura.
Lupam po vratima, luda sam. Plače mi se i piški, dva u jedan. Guram, ponovno, ključ u donju bravu. Možda sam prvi put preslabo gurnula vrata. Možda su se zalijepila malo. Mozak mi radi sto na sat. Dođe mi da se bacim na pod pred vratima i plačem. Vjerojatno ću se popiškiti ako ih odmah ne otvori.
Skačem kao zec kroz hodnik do toaleta
Otvara vrata, smiren, začuđen, kao, čemu sila? Samo sam protrčala kroz vrata i skoro kroz njega, utrčala u toalet i stigla vrijeme.
Izlazim iz toaleta jakna podignuta do pupka, ruksak na leđima, trenirka na pola navučena. Brišem ruke u ručnik i držim ozbiljno predavanje: “ZAPAMTI! IZA JEDNE TRUDNICE KOJA JE IZAŠLA IZ KUĆE, UVIJEK STOJI ŽENA KOJOJ SE STRAŠNO PIŠKI KAD SE VRAĆA DOMA! Ako vrata već nisu otvorena i put do toaleta popločan, barem se nemoj zaključavati.”
I kad sve zbrojite, idealno bi bilo da vam je čitavo vrijeme moguća lakoća iz prvog tromjesečja, da bez problema zaspite kao u drugom i da imate energije i volje kao u trećem tromjesečju. No, svaka etapa nosi svoje uzbrdice i prepreke pa kad jedna završi, druga počne. Tako, barem, ni u kom trenutku ne zaboravite da ste u drugom stanju.
Trackbacks/Pingbacks