Biti mama

Sve se mijenja kad prvi put proguglaš pojam prvi simptomi trudnoće

A to guglaš i prije nego li odeš kupiti test za trudnoću. Već onda algoritmi procjene da ti šminkanje i odjeća nisu bitni kao surove fore roditeljskog života i lijepi profili s bebama i djecom. No, razmišljala sam neku večer kad sam dobila priliku provesti u tušu nešto više od uobičajene minute i pol brzinskog tuširanja, kako je moj život promijenila činjenica da sam mama. Danas ne pričam o činjenici da više sama ni na toalet ne odlazim, niti o tome koliko se nisam naspavala. Pričam o nekim drugim sitnicama koje su mi se promijenile otkako su došle rode.

Aplikacije za kupovinu

Više nemam bezbroj aplikacija za uređivanje fotografija. Jednostavno, prioriteti se mijenjaju i to ću još nekoliko puta u ovoj objavi reći. Umjesto toga, primjećujem da se u mom mobitelu nalazi sve više aplikacija za kupovinu i kartice s pogodnostima. Naime, sad nas svaki mjesec čekaju obveze poput pelena i ostalog potrošnog materijala i to su prioriteti pa nije na odmet uloviti neku dobru akciju ili popust, a ako se mogu sakupiti bodovi, mojoj sreći nema kraja. 

Ušteda vremena 

Nastojim uštedjeti vrijeme i olakšati si gdje god i kad god mogu jer hodanje po trgovini s jednim ili dvoje male djece nije osobiti šoping doživljaj. Zato, tamo gdje ima web trgovina, usluga dostave ili opcija da se samo pokupi naručeno u trgovini, tamo kupujem. Prije sam bez problema otišla usput u trgovinu i provela u njoj pola sata ili sat. Danas mi je to bespotrebno gubljenje vremena i nastojim ga izbjeći jer odlazak u trgovinu s njih dvije izgleda kao odlazak u zabavni park. Jedna plače, druga bi dirala staklene boce na policama, ja guram kolica i nosim košaricu i ne vjerujem kako sam bila glupa kad sam rekla Mati da možemo same, da ne treba ići s nama. Na kraju, obje plaču, Galadriel jer je gladna, Vendi jer joj nisam kupila pelinkovac koji stoji kraj blagajne i tako. Dođe mi, tu i tamo da kažem, dosta mi je, nosite ih sa sobom. ?

Torbica je postala torbetina

Ne znam kad ću izaći iz kuće samo s torbicom i hoću li ikada više. Vjerojatno, baš kad njih dvije odrastu, bit ću dovoljno zrela da shvatim kako mi u torbicu, u koju jedva uguram novčanik ne stane sve što trebam. U svakom slučaju, sad ne izlazim ni u kratku šetnju bez rezervne opreme, a torbicu, koju ponesem da mi na dohvat ruke bude najvažnije, na kraju utrpam u veliku torbu jer mi samo smeta. 

Udobna obuća

Kao što sam rekla, prioriteti se mijenjaju. Prije sam gledala lijepe cipele (štikle) to što nisu udobne, preživiš. Danas, ne odmičem od toga da mi obuća bude lijepa, ali prije svega mora biti udobna i kvalitetna. Dakle, mama se nije odrekla štikli i nikada neće, samo sada znam koliko je važno da je štikla kožna i udobna. 

Rezervna roba

Ne sjećam se kad sam zadnji put preživjela dan da se nisam barem jednom presvukla. Sigurno, u zadnje se dvije godine to nije dogodilo. Tako da, život je postao jedna vrsta modne revije. Nekad se dogodi da smo već na izlasku iz stana pa moram trčati na brzinsko presvlačenje kad shvatim da na majici imam tragove pobljuckanog mlijeka. 

Kaos u autu

Mi žene poznate smo po tome da su nam auti uredni, zar ne? Aha, kako da ne. No, ako imate neuredan automobil bez djece, s djecom će on postati još neuredniji. Uvijek se šalim da sam mislila kako je moj auto lakše zapaliti, nego li očistiti. Ali, tako je to, navikneš se. Uđeš u auto žmirećki i ne okrećeš se prema stražnjem sjedalu, zamišljaš kako bi voljela da izgleda. ?

Vrijeme ide, ja stojim

Kad me pitate što sam radila zadnjih dana, ustala sam se, proživjela kaos i onda jedva čekala da Galadriel zaspi oko 23 da i ja mogu koji sat u komadu odspavati. I onda je opet došlo jutro. Nekad stvarno imam osjećaj da vrijeme ide, a ja ne radim ništa i nemam kontrolu nad vremenom i aktivnostima koje me čekaju. 

Planiranje i dogovori su jedno, stvarnost je drugo 

Kad imate djecu, veća je vjerojatnost da se neki dogovor neće ostvariti, nego da će se ostvariti. S vremenom, pomirite se s tom činjenicom. I, samo se nadate da će, ako su neki važniji događaji u pitanju, svi biti zdravi. Što je najbolje, kad imate vrtićko dijete, češće ste vi bolesni, nego li oni. Naravno, ne moram napomenuti da su izlasci iza 19 čisti luksuz. 

Bilo kuda, flekovi svuda 

Kad smo uredili stan, mirisalo je kao u apoteci i, naravno, sve je bilo na svom mjestu. Zidovi danas više ne izgledaju kao da su prije tri godine friško sređeni. Ali, i to je okolnost koju čovjek prihvati, prije ili kasnije. Zidovi se zamažu, zidovi se srede, djeca odrastu, prođe život. 

Život se promijenio

Skroz.

Ali, nema veze. Kao i sve, prođe i to. Nekad nije jednostavno, zapravo, rijetko je jednostavno. Nekad mi dođe da se spakiram i odem. Barem da odem u sobu, ugasim svjetlo i pokrijem se po glavi, pravim se da me nema. Nekad mi dođe da kažem kako više ne mogu, kao da imam izbora. No,  uvijek se na kraju sjetim, i to će proći. I, trebam biti svaki dan zahvalna na onome što imamo i prihvatiti ono što je, trenutno, naša svakodnevica. Jer, kao što sam rekla, sve kad, tad prođe.