Posao i djeca
Prije svega, neću vam ovom objavom dati odgovor kako dobiti posao, jer se to, još uvijek, i ja pitam i vjerujem da ću uskoro imati konkretan odgovor. Ipak, nakon što sam provela određeno vrijeme tražeći posao tijekom trudnoće i sad, nakon što mi je završila roditeljska pošteda od rada pa sam ponovno na zavodu za zapošljavanje, u aktivnoj potrazi za poslom, već sam svašta doživjela i proživjela.
Avantura
Tražiti posao, javljati se na oglase i odlaziti na razgovor je proces koji može biti poprilično stresan i dugotrajan. Naravno, ovisi i u kojoj ste struci ali i u kojoj zemlji živite. Mi smo tu gdje jesmo, a ja imam svoja znanja i zanimanja. Nećemo si lagati, život mi se poprilično promijenio s njim i prioriteti. Pa, tako, kad samo prije tri godine radila ili prije više godina tražila posao i zapošljavala se, nisu mi bile bitne neke stvari koje su mi danas bitne.
Tempo koji sve diktira
Naš je životni tempo takav, da sam ja ona koja mora biti tu od ponedjeljka do petka prije vrtića i nakon vrtića. Jer, Matin je raspored svaki mjesec drukčiji, svaki se tjedan i dan razlikuju. Ima tjedana kad ga nema većinu vremena, ima tjedana kad odlazi prije nego li se bude pijetlovi, ali i onih kad odlazi tek u predvečernjim satima. On na svoj raspored ne može utjecati i to teško mogu razumjeti ljudi koji nisu imali prilike raditi u zrakoplovu. Jer, jedino piloti i kabinsko osoblje imaju ovakav raspored. Svi ostali u zračnom prometu, više ili manje imaju “normalan” raspored.
Pokušaji zapošljavanja u trudnoći
Čula sam priče iz drugih zemalja gdje su se pred kraj trudnoće bez problema zaposlile. Naravno, riječ je o zemljama u kojima porodiljni traje osam tjedana ili tek koji mjesec više. Kod nas, kad dođete trudni na razgovor, možete se sami odmah otpisati. Jer, realno, kod nas porodiljni traje godinu dana i, zašto ne to iskoristiti. Iskreno, s Vendi sam uspjela već nakon šest mjeseci krenuti djelomično s radom, a s Galadriel sam tek prije mjesec dana došla k sebi i uspjela se koncentrirati na profesionalne aktivnosti. Svjesni su toga i poslodavci. Najčešće, kod nas zapošljavaju onda kad im netko treba odmah sutra. I to je u redu.
Hvala, ali…
Odradila sam nekoliko razgovora u trudnoći, ali svaki put nakon što sam rekla da sam trudna, dobila sam otprilike isti odgovor: “Hvala, odabrali smo drugog kandidata… Sretno s trudnoćom i porodom.” Dva puta u prvom krugu i dva puta u finalnom krugu. Ne mora značiti da me eliminirala isključivo činjenica da sam trudna, ali odgovor je došao nakon što su saznali za okolnosti u kojima se nalazim.
Kako vrijeme prolazi, tako sve više vidim kako smo pogriješili
Imam, ponekad, osjećaj kako nam je nova vlast opalila šamar svojim dolaskom i sad nas dalje šamara. Ove je godine u Zagrebu ostalo toliko neupisane djece, osobito jasličara da je među roditeljima nastala poprilična panika. Nema mjesta u gradskim, ni u privatnim vrtićima, nema mjesta u obrtima. Oni koji nisu uspjeli upisati vrtić početkom školske godine ili nemaju neku ozbiljnu vezu u privatnom vrtiću, do jeseni moraju čekati svoje mjesto. Jedna od suradnica našeg gradonačelnika neki je dan hladno izjavila kako u Zagrebu ima 380 mjesta u vrtićima. Poslala sam upit u Grad, zanima me koji su to vrtići i jedva čekam da mi odgovore pa ću s vama podijeliti odgovor.
Nagrada za dijete nije obvezna…
Osim toga, ukinuli su nagradu za novorođenče, odnosno, smanjili je i izjednačili za svako dijete. Također, jedna je gradonačelnikova suradnica objasnila to činjenicom da ne bi bilo fer da ona, kad bi rodila treće dijete, dobije uz svoju plaću gradske zastupnice 54 tisuće kuna. Pa, zapravo, vjerujem da je nitko nije informirao da tih 54 tisuće kuna ne mora zatražiti od grada, nitko je ne prisiljava na to. S druge strane, neka tamo xy mama, koja radi za nekoliko tisuća kuna i ima manji kućni budžet od plaće gradske zastupnice, itekako 54 tisuće kuna može iskoristiti kao vjetar u leđa, za preuređenje dječje sobe ili za nešto treće.
Planirate li imati još djece?
To se, inače, ne smije pitati na razgovorima za posao. Kad sam bila s Vendi na porodiljnom i otišla na jedan razgovor, jer mi se svidio oglas i radno mjesto. Razgovor su vodile tri žene, prvo što su me pitale nakon kratkog uvoda je, planiram li uskoro imati još djece. Biti iskren ili ne? Planiram, naravno. – Aha… I, tu su promijenile temu, ali i svoj interes za mene.
Raditi na području digitalnog marketinga, odnosa s javnošću i srodnih zanimanja danas je “in”
Kad sam prije deset godina bila na početku faksa, nisam ni bila svjesna koliko će danas ovo područje biti popularno, brzorastuće i kompleksno. Nisu me trudnoće i porodiljni zaustavili u ove tri godine i zaista sam neprestano u kontinuitetu s novim trendovima, učim, razvijam se i pratim sve što događa. Baš zato što želim biti konkurentna. I svjesna sam kako se na jedno mjesto prijavi nas pregršt. I kvalificiranih i nekvalificiranih i prekvalificiranih.
Ali, znate, kod nas se minimalno radi osam sati
Jednom su me prilikom kontaktirali iz jedne naše velike marketinške agencije, našli su moj blog i jako sam im se svidjela. Povezali su kako sam pri kraju s porodiljnim, pa su me pozvali na razgovor. Bio mi je to jedan od ljepših razgovora. Proveli su me kroz agenciju, upoznali sa svime što rade i predstavili se. Oni meni. Kad su me pitali što je meni bitno, među ostalim, navela sam da mi je bitno radno vrijeme. Bilo ono od osam do četiri ili od devet do pet, važno mi je da su prekovremeni iznimka. Jedna od osoba koja me provela kroz agenciju, slegla je ramenima, uzdahnula i rekla… “Ali, znate, kod nas se minimalno radi osam sati i to rijetko… Uglavnom radimo od devet, pa dok ne završimo. Oko, šest, sedam…
Hoćeš sad raditi šest ili četiri sata?
Svi moji rođaci koje svoje plaće računaju već godinama u Ojrima i dolaze na praznike iz Dojčlanda, uopće nemaju percepciju kako je tu. Rad na šest ili četiri sata gotovo da ne postoji, barem ne u ovom sektoru u kojem ja radim. Tu, imam osjećaj, ako ne radiš prekovremeno, nisi radio. Ali, opet kažem, prihvatljivo mi je ostati i prekovremeno, ali da to poslodavac cijeni. Kad mi je pričala rođakinja kako je kod njih normalno da se ženi koja ima djecu ponudi da radi šest ili četiri sata, pomislila sam: “pa kad će 21. stoljeće doći k nama?”
A da, moram vam ispričati što sam sve doživjela
Prvi razgovor nakon kojeg sam se malo zabrinula za sebe
Došla sam jednom, još prije nego li sam planirala porodiljne. Ušla sam u ured, žena za pultom, mislila sam da je tajnica, a ispalo je da je direktorica, nije me ni pogledala, a ni pozdravila. No, kad smo ušle u sobu za razgovor, njena kolegica, ona i ja, postalo mi je jasno tko je. Ona je provela razgovor šarajući po mom životopisu, a na kraju je gotovo legla na stol. Njenoj je kolegici bilo vidno neugodno, iako je razgovor išao u dobrom smjeru i vladala je pozitivna komunikacija. Ja sam, vjerojatno, sve više u nevjerici odgovarala na pitanja. Čak mi je u jednom trenutku došlo da se ustanem i odem. Na kraju, pružile smo si ruke, njena kolegica i ja. Pokušala sam i direktorici pružiti ruku, ali je preokrenula očima i nabacila ignore. U životu se nisam osjećala gluplje.
A tko vas financira?
Nedavno sam bila na jednom razgovoru. Velika je firma platila agenciju za posredovanje u zapošljavanju, odradila sam preko agencije tri kruga. I, četvrti je bio najuži u samoj firmi. Tamo, skroz nepripremljeni, ponovno prolazimo kroz stvari kroz koje sam prošla u prva dva kruga. Dva, skroz nebulozna, po meni, pitanja: koliko godina staža imam – trebala im je potvrda s mirovinskog i drugo, tko me financirao kad sam bila trudna i nezaposlena? Bilo mi je toliko smiješno, ovo drugo pitanje, došlo mi je da kažem kako sam se bogato udala. Ali, samo sam rekla da sam imala mogućnost ne raditi neko vrijeme, pa sam tu opciju izabrala. Odgovor da me nisu izabrali nikad nisam dobila, ali sam dva tjedna nakon tog finalnog kruga vidjela da su, ovaj put sami, bez agencije za posredovanje, objavili isti oglas za posao. Javiti se ponovno ili ne? 😀
Motivirana i spremna
Iako trenutno nemamo vrtić za Galadrielu, pripremili smo više opcija čuvanja i spremni smo do jeseni odraditi sve uz moj rad. Ja sam motivirana i spremna za nova znanja, iskustva i daljnji napredak u karijeri. Zaista sam ispunjena svojim privatnim životom, sve nam se posložilo, imamo njih dvije i proživjeli smo vrijeme pandemije, izolacije i svih smakova svijeta koji su nas zadesili.
Neke sam morala odbiti
Kao što sam rekla, iz moje pozicije danas, udaljenost posla od kuće jedna je od okolnosti zbog kojih nisam mogla prihvatiti ponudu. U konkretnom slučaju, posao je bio u Svetoj Nedelji, uvjet je bio da budem barem četiri dana u uredu, puno radno vrijeme. Iako, u oglasu je jasno stajalo da je riječ o remote poziciji. Savjet +, uvijek skrinšotajte oglas na koji se javljate, tako da znate da niste u zabludi kad se uvjeti preko noći promijene.
Ipak, bilo je i ugodnih razgovora
Ponekad, svjesna sam kako je netko od ostalih kandidata bolji za poziciju, spreman na nižu plaću ili ima veće iskustvo, bolja znanja, nema djecu. Ali, ipak, razgovori prođu ugodno i sretna sam što sam imala priliku razgovarati s potencijalnim poslodavcem. Uglavnom, iz mog iskustva, uhodane korporacije i veće kompanije koje ulažu mnogo novca u ljudske resurse i imaju sistem zapošljavanja razrađen u detalje, provode vrlo kvalitetne i dobre selekcijske postupke. Osim što sam u svakom trenutku znala zašto što rješavam i zašto me se nešto pita, osjećala sam se ugodno, ispunjeno i sretno. Motivirano da se i dalje javljam na oglase, ustrajem na onome što tražim i dam sve od sebe onome tko me odluči zaposliti.
