“Kako si ti tako no drama mama?”
Ili, možda bolje, kako sam bila bez drama pa kako sam to opet poželjela postati. Jer, budimo iskreni, nisam ni ja uvijek no drama mama. Isto tako, postoje situacije u kojima je dovoljno malo da od bonace nastane drama. Isto tako, imala sam periode kad mi strpljenje bilo na rubu ponora i kad bi me najmanja nestabilna situacija izbacila iz takta.
Shvatila sam da trebam stati i malo se presložiti
Jednog dana kad se Vendi prolilo mlijeko dok je vježbala točiti mlijeko iz tetrapaka u šalicu. Postala sam nervozna, a i ona je to primjetila, rastužila se i nije htjela niti brisati, niti probati ponovno točiti. Pretočila sam svoju nervozu na nju i postigla što nisam željela.
Budući da nastojimo kod kuće provoditi pristup Marije Montessori
Danas je Montessori počeo prodavati štošta. Od uređenja sobe, do igračaka. No, pristup odgoju po Montessori metodi mnogo je kompleksniji od toga i potrebno je nešto više truda, vremena i znanja. Zato, ako zaista želite Montessori pristup provoditi kod kuće, naoružajte se literaturom i računajte da ćete i sami sebe morati u nekim stvarima iz temelja mijenjati.
Griješimo, ispravljamo, ponavljamo i učimo
Ponestalo mi je strpljenja i shvatila sam da ponekad imam prevelika očekivanja. A upravo je čar Montessori pristupa u odgoju taj da se ponavlja, da se ništa ne preskače i da se slijedi točno predviđeni raspored. Potičemo samostalnost i dajemo im mogućnost da što više toga samostalno rade.
Sjetila sam se da smo mi najveći uzor i da od nas kreću temelji
Budimo iskreni, tata nije takav. On je uspio svoj no drama tata stil održati postojanim ove četiri godine i na tome mu ponekad zavidim. Zapravo, to me dovelo do preispitivanja, promjena i zaključaka. Zahvaljujući svemu, vratila sam se na svoj put uz povremena skretanja s puta.
Nije lako, djeca te promjene i to je to
Ma koliko mi pokušavali ostati svoji i držati se svega onoga što smo rekli da nikad nećemo kao roditelji, vrlo brzo se, korak po korak pretvorimo u one mame iz parkića koje se istresu zbog neke gluposti na dijete. Jednostavno, djeca nas promjene, da ne kažem kako testiraju naše strpljenje i slome nam volju.
Što sam učinila da dođem k sebi?
Najviše me poljuljala prva godina s njih dvije. To je bila velika promjena. S jednim djetetom, nakon što uhvatite novi životni tempo, shvatite kako sve funkcionira. No, onda s dvoje izgubite kontrolu. Pogotovo kad je razlika manja od dvije godine. I ta prva godina Galadrielinog života meni je bila najizazovnija. Mnogo mi je dulje trebalo da se ponovno složim, nađem i snađem sama sa sobom.
Prihvatila sam situaciju
Iako mi je trebalo vremena, prihvatila sam situaciju i prihvatila činjenicu da mnoge stvari ne mogu kontrolirati, a još manje da mogu nešto planirati. I kad sam spoznala da je riječ o fazi i da će se s vremenom život vratiti u kakvu, takvu normalu, postalo mi je još malo lakše.
Ključno je – vratila sam se staroj sebi u novoj varijanti
Iako nas status roditelja iz temelja promijeni, opet postoje neke stvari iz života prije koje smo voljeli, koje su nas činile sretnima i koje nam onda kad postanemo roditelji negdje duboko u nama nedostaju. Kad si to priznamo, osvijestimo i shvatimo, postaje lakše i možemo razmisliti kako ih ponovno realizirati. Ovo su moji primjeri.
-
Povratak na posao
Povratak u život kakav sam imala prije, a to znači, još jedna obveza uz sve obveze koje donosi svakodnevni život. No, odlazak na posao, paradoksalno, olakšao mi je svakodnevno funkcioniranje. Naime, kad sam bila cijeli dan kod kuće, vrtjela sam se u krug sa svakodnevnim obvezama, veš, suđe, kuhanje, pospremanje i čišćenje. Sve je to u redu u granicama normale, ali to nisam bila ja dugoročno. Divim se majkama koje imaju veliku obitelj, kod kuće su i u potpunosti su posvećene kući i obitelji. To je zaista lavovski posao. No, mene to nije činilo sretnom i ispunjenom jer sve ove obveze doživljavam kao sporedne i nastojim ih stisnuti u onaj dio dana kad sam slobodna. Kad sam se vratila u ured, ušla u rutinu, profunkcionirala sam na više razina.
-
Male stvari samo za mene
Mama ode u trgovinu, pogleda nešto za sebe, kupi nešto djeci. Poznato? Volim ih i imaju sve što im je potrebno, ali shvatila sam da ne smijem stalno davati samo sve za njih. I mama si treba nekada nešto kupiti ili priuštiti. Jednostavno, kad odlučim otići sebi nešto kupiti, ne ulazim u dječje trgovine i ne zanima me što tamo ima.
-
Ne preskačem treninge
Kad su djeca mala, nije lako držati tempo i planirati treninge jer često nešto iskrsne. U mom slučaju, vježbam kod kuće pa nisam vezana strogim rasporedom. Ali, ipak se u nekom periodu događalo da odgodim, zaobiđem i preskočim trening, dva, tri, mjesec i pol, pola godine. I onda sam shvatila da ja koja bez konkretnog treninga ne mogu normalno funkcionirati, ne trebam prihvaćati činjenicu kako za trening nije bilo vremena. Jednostavno, kad sam u prosincu donijela odluku da se vraćam svom starom tempu i da ću minimalno tri puta tjedno odraditi trening, sve se posložilo. I, nakon faze privikavanja i želje za odustajanjem, došla sam do toga da jedva čekam ujutro ustati i odraditi trening. Ako baš ne mogu ustati ujutro, odradim ga nakon posla, a i njih dvije uključim u trening.
Pronađite stvari koje vas vesele
Sitnice, sitnice su bitne. One nas čine sretnima. One male stvari koje smo imale prije, trebamo ih si priuštiti i sada. Jer, samo zadovoljna mama može biti no drama mama.
