Nefilmski porod
Kad ste shvatile da je porod kao i mnoge stvari na filmovima, malo drukčije iskustvo za vas? Jeste li bile spremne na to da vam se neke stvari neće dogoditi kao što se događaju drugima? Ja se, iskreno, ne sjećam svojih očekivanja ili ih nisam niti imala. Ipak, mogu porod opisati kao pozitivno iskustvo, iako su neke stvari bile drukčije.
Nema vikanja i vrištanja
Neprocjenjivo je pripremiti se za porod u svakom pogledu. A, ako ste kroz život bile izložene velikim fizičkim naporima, sigurno ste se susrele s činjenicom da kad postane najteže, treba uključiti power saving mode u tijelu. Ako niste, onda bih vam od srca preporučila da se kroz trudničke tečajeve i stručnu podršku pripremite i za ovaj aspekt poroda. Najčešće, na filmovima vidite urlanje, deranje, rodilja se dere, osoblje oko nje viče “tišći” i tako u krug. Kolika je razina stresa i adrenalina u tom trenutku prisutna kad filmsku scenu prenesete na vlastiti život, ne mogu ni zamisliti. Ipak, jaukanje i svi oblici izražavanja boli nekad mogu biti olakšavajući, no, i oni nam troše energiju koju bismo, možda, mogle sačuvati za ono najteže, tiskanje. I, kad se pitate što vam preostaje umjesto vikanja?
Disanje
Duboko disanje i opuštanje. Zapravo, postoji više tehnika disanja o kojima možete naučiti na tečajevima ili kod doula i pravi su spas u najtežim trenucima. Pa, ako se tek spremate za rađaonu i još nemate iskustva, jedna od stvari koju, po meni, definitivno morate je, naučiti disati za vrijeme trudova i poroda.
Nije bilo filmskih emocija, suza radosnica i euforije
Kad sam rodila, nisam imala navalu emocija kako to znamo vidjeti na internetima i ostalim izvorima informacija i fotografija. Jednostavno, uopće ne mogu reći jesam li što osjećala. Prvi sam put bila sretna i osjećala sam se sigurno jer je mama bila kraj mene. Drugi put me nakon nekog vremena obuzela tuga jer smo nas dvije bile same, nismo ni s kime imale prilike podijeliti prva dva sata. Nisu me obuzele suze radosnice, tako da mi je danas čisto žao što se nisam našminkala, nisam se ludo radovala, gledam svoje fotke imam neki slatko-kiseli osmijeh. I, zapravo, ne sjećam se nijedne intenzivne emocije koja me u tom trenutku obuzela.
Nisam osjetila ljubav na prvu
Uvijek su me oduševljavali opisi iz rodilišta puni ljubavi i oni na fotkama koje ljudi objavljuju dok idu doma iz rodilišta s bebom. Ja nisam osjećala nikakvu ljubav ni prvi ni drugi put. Bila sam potpuno izgubljena. Prvi put, idem doma, nemam pojma ništa. Drugi put, idem doma i razmišljam si, kak’ ćemo mi s njih dvije? I, onda, shvatim, nemam neki opis pun ljubavi, ne predstavljam ih digitalnom svijetu kao tri kilograma ljubavi i sve naše na svijetu, nego, pišem kako sam potrošila megabajte odgovarajući na poruke i kako je Vendi zakasnila i prevarila tatu da se ne stigne vratiti doma na porod. Jednostavno, naše je povezivanje raslo i razvijalo se iz dana u dan. I danas, ljubav je svakim danom sve veća i raste, kao što njih dvije rastu.
Sobe nisu kao s interneta
Mama, beba, tristo ruža, dvjesto balona i kraljevski obrok. Je, imaš sreće ako ti krevet ne škripi. Ovo je još jedna kategorija za vas koje niste rodile. I za vas koje se morate podsjetiti malo kako je to bilo. Uvijek se po društvenim mrežama u komentarima kuka kako je što izgledalo u kojem rodilištu i kako je hrana ovakva ili onakva. Da, je, govorimo o rodilištima u Hrvatskoj koja su u sklopu bolnica. Dođete, rodite i odete, ako trebate, dobijete svu pomoć svijeta i ništa ne platite imali vi dopunsko zdravstveno osiguranje ili ne. Tamo vani, u onim rodilištima u kojima je smještaj kao u hotelu i usluga takva, tamo se porod i sve vezano za njega plaća. Izuzet ćemo nekolicinu europskih zemalja u kojima je sve sređeno tako da svaka trudnica ima pravo na filmsku uslugu bez naknade.
Smanjite očekivanja
No, jednostavno, ako smanjite očekivanja, napravile ste si veliki posao. Bit će i pokvarenih prozora, i loše hrane, i ovakvih ili onakvih cimerica, i puno minusa. Ali, fokusirajte se na sebe i svoj svežanj sreće, a energiju sačuvajte za neke druge, ljepše stvari.
Pišite mi
Što je kod vas bilo drukčije od očekivanog ili, potpuno drukčije od filmskog?
Draga,
Sa prvim sam se grozno namučila, vodenjak mi je puknuo doma navecer na moj rođendan , dosla sam oko 21h, obradili me, i nakon klistira poceli su trudovi, nisam znala dal me boli od klistira ili….
Polegli na krevet , na trbuh oznacili krizic , i rekli da samo na tu stranu smijem lezat bocno.
Ostavili me u mukama cijelu noc, nitko me nije ni pogledao. Dezurni je spavao na krevetu preki puta i hrkao.
Ujutro u 6h vec sam bila u bunilu, trudovi su nestali,
U 6,15 dosao je doktor i rekao jednostavno : ” Idemo, tiskajte kad osjetite trud”….Ja nisam osjecala vise ništa, ali tiskala iz sve snage , pa što bude bude…nisam mogla fizicki vise izdrzati.
Ali kad sam cula prvi plač…potekle su mi suze, jer sam znala da je krajjjjjj,
Nisam znala sto me ceka doma….3 godine nespavanja!
Vjeruj kad sam isla drugu roditi, isla sam sa panikom, da se sve ne ponovi….ali porod je bio, u 8h dosla u 10,15h gotovo….
Osjecaji ….da, dolaze kasnije i rastu svaki dan zajedno sa njima. Radujes se svemu novom kod njih!